BBC-TISAK 1. RUJNA 1997.

Ž1=BRITANSKI RADIO - BBC Ž2=1. IX. 1997. Ž7=Pregled tiska Sve britanske dnevne novine, bez iznimke, posvetile su najveći dio svojih stranica princezi Diani. Osim iscrpnih izvješća o njezinoj pogibiji u prometnoj nesreći, jučer rano ujutro u Parizu, opise crkvene ceremonije kojoj je bila nazočna kraljevska obitelj nakon što je doznala za njezinu smrt, prijevozu njezina tijela iz Pariza u London, novine su objavile opširne članke koji pokrivaju gotovo sve vidove princezina života - od njezina djetinjstva, odnose s obitelji, braka s britanskim prijestolonasljednikom princom Charlesom, njezina angažmana na humanitarnom području do njezinih ljubavi. Novine se opširno bave i pitanjima odgovornosti medija za njezinu smrt te mogućim posljedicama na zakone koji se odnose na medije. Mnoge novine imaju i velike posebne dodatke posvećene princezi s mnoštvom njezinih službenih i privatnih fotografija. (...) U mnogim se tekstovima pokušava ozbiljnije raščlaniti mogući učinak princezine smrti na razvoj događaja u Britaniji u budućnosti. The Financial Times razmatra kakva sudbina očekuje kraljevsku obitelj nakon princezine pogibije koja više službeno nije bila njezinim dijelom, ali koja je ostavila duboki pečat u svijesti ljudi o britanskoj kraljevskoj obitelji. 'Princeza od Welsa živjela je kroz medije i umrla je od njih. Pitanje je čeka li ista sudbina i monarhiju', pita se novinar Financial Timesa. Odgovor je ne, barem ne uskoro. Ipak činjenica da će ovo pitanje biti postavljano mnogo puta u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci grubo je svjedočanstvo stanja u kojem se nalazi kuća Windsor. Na kraju krajeva, Diana nije bila više jedna od njih, nije više bila Njezino kraljevsko visočanstvo, ali tragedija njezina života i smrti ne može biti razdvojena od zlokobnoga glasa koji bije obitelj u koju se udala. Da se ne bi krivo shvatilo, Britanija u najvećoj mjeri ostaje zemlja monarhista. Nitko nije više voljen nego kraljica majka, nitko tako poštovan kao kraljica. Ljudi mogu biti obeshrabreni načinom na koji su se u javnosti kraljevska djeca nosila s teškim strastima svoga privatnoga života, ali, bilo to dobro ili loše, monarhija ostaje dijelom emotivnoga temelja nacije. Ako princ Charles i ne uživa poštovanje koje bi za samo jedan naraštaj prije imao zdravo za gotovo, Britanija još nije spremna za predsjednicu Tatcher. Ali hoće li Charles, bez sumnje istinski ražalošćen njezinom smrću, baš kao što je bio nesretan u njihovu braku, biti sposoban izići iz dugogodišnje sjene najčuvenije i najfotografiranije žene na svijetu. To neće biti lako. Osobna tuga njegove djece Williama i Harryja teško će opterećivati prijestolonasljednika. Neće ni establišment u kojem on mora djelovati biti popustljiviji prema njegovoj vezi s Camilom Parker Bols. Tehnički, Charles je sada udovac, slobodan da se ponovno oženi u Anglikanskoj crkvi, ali biskupi, koji su se uvijek opirali mogućnosti da se Charles ponovno oženi, vjerojatno mu neće olakšavati stanje. Javno mnijenje također bi moglo biti iracionalno nespremno na oprost. Neki drugi oživjet će pretpostavke da bi Charles trebao odustati od svoga prava na prijestolje u korist svoga sina Williama za dobro krune, reći će. Nema razloga zašto bi on poduzeo tako drastičan korak. Smisao njegova života jest da se pripremi za krunidbu. Kraljica će ionako biti s nama još neko vrijeme. Pritisak na maloga Williama nasuprot tome bio bi golem. Izgubiti majku je strašno, živjeti s tim gubitkom pod ispitivačkim okom medija bio bi užasan teret, ali iz Dianinih života i smrti monarhija mora naučiti svoju lekciju. Ne može se stalno oslanjati na zalihu dobre volje i poštovanja koje je imala tijekom prošloga desetljeća. Mora ponovno zaraditi vjernost svojih podanika, upozorava novinar u Financial Timesu. The Independent na naslovnoj stranici donosi članak jedne od najpoznatijih britanskih feministica Susan Moor naslova 'Učinak koji je ta žena imala na našu nacionalnu psihu tek se počinje mjeriti'. Stvari nikad neće biti iste, započinje Susan Moor, za njezinu obitelj, za narod ove zemlje, za tisak. Duboka provala osjećaja zbog Dianine smrti će se nastaviti. Suze liju oni koji nikad nisu previše marili za kraljevsku obitelj. Oni koji bi puno više voljeli republiku, oni koji su je za života omalovažavali kao trivijalnu, opsjednutu samom sobom i općenito priglupom. Učinak koji je ta neobrazovana žena imala na našu nacionalnu psihu tek se počinje mjeriti. Ikone ne umiru. Dianin život nakon smrti tek počinje. Zauvijek zamrznute na vrhuncu svoje ljepote, Diana, kao i Marylin, još jedna nesretna božica, neće ostarjeti. Ona će nastaviti sjajiti zauvijek mlada, zauvijek životna u srcima onih koje je dirnula jer ta je pop-princeza, narodna princeza, medijska princeza razumjela snagu dodira, jezik intimnosti, zagrljaja, geste, koja je oduvijek više govorila od pustih riječi. Jedna od najgledanijih žena svijeta rano je shvatila snagu vizualne komunikacije. Ona je bila dijete svoga doba. Ona je bila svetica, super model, međunarodna super zvijezda i seks simbol, a sve to u jednom prekrasno oblikovanome tijelu, ali inzistitirajući da živi oba života - unutar i izvan institucije monarhije, ona je izazvala kratki spoj u odnosu između monarhije i jedne druge moćne institucije - medija. Dianina glad za pozornošću činila se neutaživom. Njezin vapaj za privatnošću činio se nemogućim kao da je potpisala faustovski pakt s vragom. Čineći privatno javnim, ona je žrtvovala svoj privatni život. Ipak, pravi faustovski pakt je sklopljen između dijelova tiska i njegovih čitatelja koji su u milijunima željeli vidjeti svaku suzu koju je ta žena prolila, piše Susan Moor u The Independentu. 020020 MET sep 97