THE WASHINGTON POST, 31. VIII., BOSCO

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON POST Ž2=31. VIII. 1997. Ž3=Hoćemo li ustuknuti u Bosni? "Mirovne snage NATO-a su, otkad je u prosincu 1995. potpisan Daytonski mirovni sporazum, ušle u za njih najopasnije razdoblje. Najnoviji incident je kamenovanje američkih vojnika u Brčkom", piše analitičar i član washingtonske skupine za politiku prema izbjeglicama g. Bosco. "(...) Ti će događaji izazvati snažna iskušenja, posebice u Kongresu, da se NATO povuče sa svog novog, snažnijeg stajališta. No to bi bila strašna pogreška. Došlo je vrijeme da se američka vanjska politika prema Bosni suoči s ostavštinom Somalije; ne da se pred njom povlači. Kriza u Bosni nastala je djelomično zbog najnovije promjene politike NATO-a prema Daytonskom sporazumu. Donedavno se zapadno vodstvo zadovoljavalo time da njihovi vojnici sprječavaju sukob vojnih snaga u Bosni. Provođenje većeg dijela sporazuma bilo je prepušteno civilnim dužnosnicima koji nisu bili u stanju iskoristiti moć koju predstavljaju snage NATO-a. Rezultate takve politike nije bilo teško predvidjeti: došlo je do stagnacije mirovnog procesa u Bosni. Na svakom su uglu njegovi neprijatelji zadržavali proces ujedinjenja zemlje i povratka milijuna raseljenih osoba. U međuvremenu su glavne žrtve rata, bosanski Muslimani, postajali sve više frustrirani nedostatkom napretka. Postepeno je zapadnom vodstvu postajalo jasno da Bosna srlja u novi sukob ako se takvo stanje ne promijeni. Nova politika Zapada, za koju su dobrim dijelom zaslužni američka ministrica vanjskih poslova i nova britanska vlada, uključivala je NATO u povratak izbjeglica, uhićenje ratnih zločinaca i ograničavanje ekstremističkih medija. Posljednjih je tjedana NATO snažno podupirao predsjednicu republike srpske Biljanu Plavšić u njezinoj borbi protiv ekstremista predvođenih optuženikom za ratne zločine Radovanom Karadžićem. Ti su koraci NATO-a bili pravilni, a i neophodni želimo li da Bosna iz Daytonskog procesa iziđe makar prividno stabilna. Kao što su prošlotjedni događaji dokazali, odlučnost može biti rizična. Američki vojnici bili su kamenovani i izloženi prijetnjama. Bosanski ekstremisti ne sjede skrštenih ruku dok im se oduzimlje moć. Za američko javno mnijenje i vodstvo, prošlotjedni su događaji podsjetnik da bosanska mirovna misija može donijeti žrtve, a to je već izazvalo raspravu o mudrosti misije. Američki je Senat prošli mjesec izrazio svoju nespremnost da prihvati rizike, rezolucijom kojom od vlade traži da ne uključuje američke vojnike u uhićenje ratnih zločinaca. Za Senat je usporedba sa Somalijom bila jasna. Ta gruba uporaba analogije sa Somalijom na nesreću odražava grubu interpretaciju tog iskustva koju pokazuje većina američkog političkog vodstva. Previše političara pojednostavljuje lekciju o Somaliji: američki vojnici uključeni u mirovne misije ne smiju biti upleteni u aktivnosti koje bi mogle završiti žrtvama, čak i kad je to neophodno za uspjeh misije. Umjesto da se usredotoči na specifične taktičke i političke greške učinjene u Somaliji, previše se američkog vodstva drži te jednostavne, no zapravo paralizirajuće lekcije. Ekstremisti u Bosni spremni su igrati na američke strahove. Nakon što su vojnici NATO-a prošli mjesec u Prijedoru uhitili dva ratna zločinca, pojavili su se leci koji su poručivali da je 'Somalija bila i previše ugodna za američke vojnike'. Oni koji se u Bosni suprotstavljaju Daytonskim sporazumima znaju da Amerika nije spremna tolerirati žrtve. Ukoliko se Amerika slomi, NATO će krenuti njezinim putem; oni to znaju. Američka predaja u Somaliji učinila je američke vojnike primamljivijim metama. Taj se krug neće prekinuti dok Amerika ne pokaže svoju spremnost da prihvati rizike koji su sastavni dio modernih mirotvornih misija. Sjedinjene su Države već odlučile da je mir u Bosni vrijedan postavljanja tisuća američkih vojnika i trošenja milijuna dolara. Nakon mjeseci oklijevanja, NATO je konačno počeo poduzimati korake potrebne da se taj mir osigura. Rizici su stvarni, no oni su razmjerni koristima koje bi proizišle iz stvarnog ispunjenja Daytonskih sporazuma. Uzmicanje bi sada ne samo zaustavilo mirovni proces u Bosni; ono bi i prijateljima i neprijateljima signaliziralo slabost američke obveze. Vodstvo Clintonove vlade jedini je lijek protiv onih koji bi željeli umanjiti te obveze." 010324 MET sep 97