RFI - 31. KOLOVOZA, LOVRIĆ O OPORBI

Ž1=FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI Ž2=31. VIII. 1997. Tjednu političku kroniku iz Hrvatske pripremila je Jelena Lovrić: "'Bez izgrađenih stabilnih i jakih političkih stranaka nema ni demokratske države', izjavila je nedavno Mirjana Kasapović, profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Ona smatra da bi nedostatak takvih stranaka mogao zamrznuti procese demokratske konsolidacije u Hrvatskoj. Iako je unutar sebe vrlo neotporan, HDZ je svoju vlast kao vlast jednog čovjeka na posljednjim izborima stabilizirao. Hrvatski Predsjednik sada radi na tome da onemogući bilo kakvo javno problematiziranje svoje vladavine. Najavom sudskog progona Parage i Čička ponovno se uvodi verbalni delikt. Zakonski će se de facto zapriječiti svaki oblik javnog protesta, predviđa se udar na Ustavni sud. U svojoj predsjedničkoj prisezi Tuđman je eksplicitno najavio da će osigurati jedinstvo izvršne, sudske i zakonodavne vlasti. Suprotno aksiomu demokracije o trodiobi vlasti, predsjednika Ustavnog suda ubuduće bi predlagao šef države. Oporbena ja scena nešto složenija i mnogo nemoćnija. Uoči posljednjih izbora oporbenjaci su se razišli poput rakove djece, pomažući tako vladajućima da se učvrste. Nakon što je razorena oporbena udruga, nastavljeno je ljuljanje većine stranaka koje su je činile. Ovo je ljeto obilježeno lomom u liberalima, inicijativom za obnovom političkog centra te prvim najavama destabilizacije sada najjače oporbene stranke SDP-a. Liberali su se bučno i svađalački rascijepili na dvije frakcije. Jedna je oko predsjednika stranke Vlade Gotovca, drugu vodi predsjednik stranačkog Velikog vijeće Dražen Budiša. Linija je rascijepa dvojba: surađivati s vladajućim HDZ-om ili ne. Gotovac takvu mogućnost odbija sve dok se HDZ ne promijeni. Budiša suradnju prihvaća, dapače gradi na njoj dugoročnu strategiju. Ona se po prilici svodi na zaključak da se onima koji se ne mogu pobijediti treba pridružiti i onda ih iznutra popravljati. Budiša je tražeći sazivanje izvanrednog stranačkog sabora javno bacio rukavicu Gotovcu, kandidirajući se za predsjednika stranke. Žustre polemike i ružni obračuni što ih dvije frakcije cijelo ljeto vode preko medija pokazuju da se sve manje radi o principima, a sve više o goloj borbi za vlast. Ne samo u stranci. Budiša je, naime, krenuo u bitku ne samo za Gotovčeva nego i za Tuđmanova nasljednika. On računa da bi mu čelno mjesto u liberalima i kooperativnost s navodno umjerenim krilom HDZ-a jamčili dobru startnu poziciju za osvajanje prava na useljenje u Predsjedničke dvore. Ako njegova frakcija osvoji stranku, ona će se prepoloviti. Isto će se dogoditi ako Gotovac ostane na čelnoj poziciji. Oni se više ne mogu složiti, čak ni podnositi. Sasvim je realno očekivati da će Hrvatska uskoro imati barem dvije liberalne stranke. Ostaje još da se odluči tko će imati pravo na ime i ostatke sadašnje stranačke infrastrukture, a tko će morati krenuti ispočetka. Drugi opozicijski politički događaj ovoga ljeta sastanak je četiri stranke centra u Poreču. Na summit su Gotovčevi liberali, seljaci, narodnjaci i Istarski demokratski sabor, koji je bio nositelj inicijative, stigli poljuljani izbornim neuspjesima, razjedeni unutrašnjim sukobima i dezorijentirani vlastitim kontradiktornim postupcima. Željom da ubuduće surađuju i da već sada počnu graditi zajednički nastup na idućim izborima zapravo su priznali koliko su pogriješili kada su se proljetos pred izbore podijelili. Oporbeni četverolist u svojoj deklaraciji najavljuje inicirane promjene izbornog zakonodavstva, prvenstveno ukidanje posebnih lista za dijasporu, pokretanje raspisivanja državnog referenduma za promjenu ustavnih odredba, kojima su ovlasti šefa države hipertrofirane, a Sabor marginaliziran, tražit će se da se po talijanskom modelu Drugi program Hrvatskoga radija i televizije prepusti oporbenim strankama. Prvi put oporbenjaci su najavili internacionalizaciju vlastitog angažmana. Deklaracija iz Poreča pokušaj je revitaliziranja razbijenog političkog centra. To je ujedno pokušaj da se naknadno uhvati ono što je svojedobno propušteno. Umjesto da su u bloku pred izbore tražili ravnopravne startne pozicije, oporbenjaci su šutke pristali na pravila igre koja je odredio HDZ, a koja su uključivala i pravi medijski teror. Nisu ni pokušali artikulirati demokratski minimum pod kojim pristaju izići na izbore. Mnogi od političkih zahtjeva iz Porečke deklaracije razumni su i Hrvatskoj neophodni, ali oporbenjaci nemaju mehanizme kojima bi HDZ prisilili da ih prihvate. Dosad nisu pokazali ni da su ih spremni tražiti. Oporbeni summit od početka pati od najmanje jednog krupnog hendikepa. U Poreč je odbila doći najjača oporbena stranka - Socijaldemokratska partija. Njezini su čelnici svoju apstinenciju objasnili krajnje neuvjerljivo. Izostanak bi mogao signalizirati da se SDP odlučio za soliranje. Iako je uglavnom sređena i s rejtingom u porastu, pitanje može li ta partija svojim naglašenim distanciranjem od zbrke u drugim strankama profitirati toliko da sama postane ozbiljna alternativa HDZ-u. Ili je, što se mnogo češće čuje, zapravo HDZ izabrao Račanov SDP da mu bude vječan sparing partner. Tuđmanu je dvostranačje željeni model za Hrvatsku. Socijaldemokrati su za ulogu permanentnoga drugoga gotovo idealni. Pristojna su i jaka stranka, utrka s njima čini se stvarnom, a opet, uvijek se, čim se previše približe, mogu lupiti po glavi komunističkom prošlošću. Zatreba li, ta tema može postati i crv unutarstranačkog sukoba. Uvijek se može aktivirati, kako su to uostalom ovoga ljeta pokazala neka javna prepucavanja u socijaldemokratskom vrhu. Pitanje je hoće li SDP pristati na poziciju fingiranog takmaca ili će zaista ući u utrku za prvo mjesto. Čini se da toj stranci usporedo s potporom birača rastu i ambicije. Ali postane li ona HDZ-u i stvarna opasnost, rast će i udari." Ž5=(RFI) 010324 MET sep 97