VOA - 31. KOLOVOZA, RAZGOVOR S KOMARICOM

Ž6=*** Novinar Žorž Crmarić je nekoliko posljednjih dana proveo u Banjoj Luci iz koje je protjerana većina Hrvata i Bošnjaka. O povratku izbjeglica Žorž Crmarić je razgovarao s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom. - Što se događa s hrvatskim izbjeglicama i njihovim povratkom u Banju Luku? = Ja najprije zahvaljujem da ste pokazali zanimanje za nas Hrvate, domicilne ovdje u Banjaluci i ovom banjalučkom kraju. Nažalost, mnogi su nas zaboravili, prekrižili su nas i zato smo, eto, došli u ovakvu situaciju da zapravo još malo tko o nama govori. Meni je jako drago da se govori mnogo u zadnje vrijeme o povratku prognanih, izbjeglica koji su napustili domove, iz tko zna kojih razloga, na područje Republike Hrvatske, zatim na područje federacije. Ali da se tako malo govori o povratku izbjeglica i povratnika na područje entiteta republike srpske, to ne mogu shvatiti. Mi smo jednako tako ljudi i imamo pravo na sva ljudska prava kao i svi drugi ljudi. To očekujemo da nam prizna međunarodna zajednica, pogotovo kontaktna skupina koja je garant demokratičnosti i humanosti. Drugim riječima, Hrvati s područja banjalučke regije nemaju svojih niti političkih predstavnika niti se itko za njih pravo zanima što će biti s njima. Oni u Hrvatskoj i po bijelome svijetu znaju dobro da su tamo stranci, da tamo nisu svojom voljom došli. Mnogi se od njih žele vratiti, koliko mi je poznato, međutim niti međunarodna zajednica niti hrvatski političari, dakako - još manje srpski ili muslimansko-bošnjački, ništa ne poduzimaju da se i oni također danas, sutra, što prije to bolje, kako žele, vrate svojim domovima i da žive ovdje ne ropski život, niti privremeno u getu, nego da žive život dostojan čovjeka, kao što su to pokazali svojim primjerom da žele omogućiti svim svojim susjedima. - Biskupe, a što je s hrvatskim predstavnicima u političkim strankama, u političkom životu? Zašto oni nisu ti koji bi malo više truda uložili u povratak Hrvata u Bosni i Hercegovini, i posebno u ovaj vaš kraj? = To je sigurno pravo pitanje, samo bilo bi sigurno utemeljenije da to pitanje postavite političarima hrvatskoga naroda. Jer oni mogu o sebi najbolje reći. Mene, dakako, čudi i žao mi je da nema od tih svih postojećih stranaka u hrvatskome narodu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, da nema dovoljno spremnih ljudi i dalekovidnih ljudi i konstruktivnih ljudi koji će reći isto tako 'mi se moramo svi založiti, također i kao predstavnici svoga naroda, da taj narod na području sjeverozapadne Bosne i bosanske Posavine ima svoje legitimne političke predstavnike'. Meni je jako žao da sam ponovno svjedok određene čudne politike od strane jedne od vodećih stranaka u hrvatskom narodu koja u smislu središnjice svoje dokida listu predstavnika pojedinih općina gdje su se našli pojedini ljudi koji bi eto s političkim razvijanjem ovdje i koji bi se stavili na listu da budu izabrani sad u novim izborima. Konkretno se odnosi na općine Bosanska Gradiška, Prijedor i Laktaši. Imamo, koliko nam je poznato, samo predstavnike hrvatskog naroda u općinama Banjaluka i Kotor Varoš na ovoj regiji banjalučkoj. Problem je da ima još nekoliko općina, sve skupa ima deset općina na području entiteta republike srpske. - Da li bi se moglo pretpostaviti iz ovoga što ste rekli da je uopće bilo preuranjeno ono prvo pitanje 'Je li došlo do povratka?'. Znači da povratka faktički nema?! = To je ipak malo prejaka tvrdnja. Meni nedostaje od Kontakne skupine, od velikih sila, tzv. koji su i te kako upućeni bili u našu strašnu tragediju, našu sadašnju dramu. Nedostaje mi više odlučnosti, više jedinstvenosti međusobne, više poštenja međusobnoga, više uvažavanja i nas malih ljudi, malih naroda. Mi u mnogim očima, u tih velikih ljudi, nažalost nismo ljudi. Jer oni nas zapravo gledaju kao sitniš za prestruktuiranje vlastitih interesa. Da su oni htjeli provesti ono što su sami propisali, mogli su i morali daleko više učiniti. I zato, pa naravno i u ovom kontekstu, oni će biti bit zajedničkog suživota i budućnosti sretne za sve ljude koji žele ovdje živjeti poštujući se međusobno. Ono uvijek vodi onako brzo koliko to veliki budu željeli. A veliki nažalost to ne žele. Ja osporavam pravo svim takvim političarima da govore u moje ime. Ja pokazujem na djelu i želim pokazivati na djelu da sam ja kadar živjeti s drugima zajedno, poštujući njegovo dostojanstvo, sva njegova ljudska prava i slobode i pomažući mu da se afirmira maksimalno za prava čovjeka kao božje biće. Ali isto tako očekujem od svakoga drugog mog sugrađanina i svoga suvremenika da i on uvažava jednako tako kao čovjeka koji jednako ima svoje dostojanstvo i ima pravo da bude konstruktivan, da čini dobro, da ima pravo na sva ona ljudska prava i slobode i građanska prava i slobode koje mi garantira evo i ova međunarodna uljudba kojoj mi pripadamo u europskoj civilizaciji. Ž5=(VOA) 010324 MET sep 97