NJEMAČKA - SZ - VOJNA INDUSTRIJA - 25. VIII.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 25. VIII. 1997. Njemačka vojna industrija razoružana "Povjerljiv papir kojeg je napravila radna skupina u Bundeswehru njemačke insutrije, sadrži senzacionalno tvorivo. Pod naslovom 'Strategija za održanje vojno industrijske bitne sposobnosti u Njemačkoj u europskom kontekstu' autori istražuju na kojim područjima njemačka poduzeća još imaju autonomnu sustavnu sposobnost za potpuna oružja i obrambeno-tehničke uređaje i mogu li pri tome ponuditi tehnološki vrhunska ostvarenja. Navode samo tri područja: 1. Oklopljena vozila s cijevnim oružjem. 2. Pomorska tehnika koja se ponajprije primjenjuje u konvencionalnim podmornicama i fregatama i 3. Obrambena elektronika, poglavito izvidničk i komunikacijski sustavi. Nije ispitano da li to znači da njemačke tvrtke na drugim područjima više nisu vrhunske. U svakom je slučaju zanimljivo da proizvodi njemačke zrakoplovne i svemirske industrije nisu navedeni u toj klasifikaciji. To je ponajprije zbog toga što se njezini proizvodi skoro sasma više ne razvijaju niti grade nacionalno nego u međunarodnoj suradnji. Dakle ne spadaju pod kriterij autonomne sustavne sposobnosti. Tema oštro osvjetljava stanje jedne industrijske grane koja se već godinama stišće na skroman red veličine u rapidnoj strukturnoj promjeni, malo zamjetljivoj izvana. Brojke to pokazuju. Kad se slomom Varšavskog pakta presudno izmijenio sigurnosno-politički scenarij, sve su države NATO-a počele smanjivati svoj proračun za obranu i svoje oružane snage. U jednom memorandumu Savezne udruge njemačke zrakoplovne i svemirske industrije (BDLI) iz 1995. godine, kaže se: 'Realan promet cjelokupne zrakoplovne i svemirske industrije (LRI) pao je od 1990. do 1994. u zemljama EU-a ukupno za 23 posto. U SAD-u je pao za 28 posto. U Njemačkoj je pao za čak 33 posto. Time se nije nimalo promijenio nadmoćan položaj američkog LRI-a. Cjelokupni promet LRI u SAD-u iznosio je 1994. 85,3 milijardi dolara. 56 posto je otpadalo na vojne proizvode. Promet LRI-a u zemljama EU-a zajedno je 1994. iznosio oko 41,5 milijardi dolara s vojnim udjelom od 49 posto. Izdatci za vojnu nabavu (uključujući izdatke za istraživanje i razvitak) smanjili su se od 1991. do 1995. u EU ukupno realno za 9 posto (podatci procijenjeni za Francusku), u SAD-u za 35 posto a u Njemačkoj za 55 posto (na temelju stalnog tečaja dolara iz 1990.). Njemačka je osobito profitirala od promijenjenog sigurnosno-političkog stanja jer je nestao njezin granični položaj na željeznom zastoru. To se jasno vidjelo i u proračunu obrane. Od 53,3 milijarde maraka 1990. godine pao je 1997. na 46,3 milijarde, dobrih 50 posto od toga progutali su izdatci za osoblje. Izdatci ulaganja snizili su se jako neproporcionalno - s 17,4 na 10,4 milijardi maraka - a tu je pak izdatak za vojnu nabavu osobito velik. On se s 10,9 milijardi maraka (1990.) do 1997. prepolovio na 5,4 milijardi. BDLI komentira: 1994. je njemački opseg nabave dostigao 7 posto američkog. Najviše mjesto u proračunu nabave 1996. je imalo strjeljivo s 1,05 milijardi, komunikacijsko tvorivo 900 milijuna, zrakoplovi sa 870, brodovi sa 650, bojna vozila (tankovi) s 400 milijuna njemačkih maraka. Sve to se dramatično odrazilo na broj zaposlenih. Dok je BDLI prošle godine još javio o ukupnom smanjenju u njemačkoj vojnoj industriji s 280 tisuća na 120 tisuća zaposlenih, po izvorima industrije danas je još svega 100 tisuća zaposlenih. Troškovi restrukturiranja toga procesa procjenjuju se na 20 milijardi njemačkih maraka. Njih u potpunosti snosi industrija. Pad prometa osobito je bio drastičan među tvrtkama BDLI-a s 12 milijardi 1991. na samo 5 milijardi njemačkih maraka u vojnim poslovima. Ljudi koji svoj novac zarađuju u obrambenoj tehnici, rade u malo velikih 'sustavnih tvrtki' i u bezbroj srednjih i malih poduzeća koja isporučuju komponente i pojedine uređaje: elektroniku, informacijsku, komunikacijsku, mjeridbenu, upravljačku tehniku, finomehaničarske i optičke uređaje, nove sirovine i tvoriva. U BDLI-u je primjerice pored kolosa Daimler-Benz Aerospace AG udruženo oko 100 tvrtaka i institucija. Od 58 tisuća zaposlenih u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji u tom je poslu još svega 20 tisuća. I u industriji koja opskrbljuje kopnenu vojsku i mornaricu, veliki se mogu nabrojati na prste dvije ruke.(...) Zbog oskudnih sredstava za nabavu, neizbježna je uglavnom tiha konkurentska borba. Tako se među tvrtkama koje ne sudjeluju u poslovima zrakoplovstva osjeća zabrinutost da će prijeporni objekt Eurofighter, ako krene serijska proizvodnja, zalediti beskrajno velika sredstva. Jaka formula. Oko 23 milijarde njemačkih maraka, raspodijeljenih na 10 do 12 godina, znače prosječnu godišnju potrebu od 2 milijarde maraka. Pri tome argument da bi kod odustajanja od izgradbe Eurofightera na kocki bilo 18 tisuća radnih mjesta, nailazi na skepsu. (...) Omršavjela industrija očekuje političke odluke koje bi omogućile stabilizaciju na postignutoj razini i dugoročno planiranje. To znači: 1. Izdatci za ulaganja koji su pali na 22 posto proračuna a s njima i proračun nabave, treba povećati na 30 posto. Za to postoje samo obećanja. 2. Vojno-tehnička industrija treba 'Europski temelj naoružanja'. Dok ne postoji zajednička agencija za naoružanje koja bi se mogla realizirati dugoročno, 'motor i putokaz' za kasniju opsežnu europsku strukturu treba biti 'Kvadronacionalna kooperacijska struktura' koju su u studenom 1996. osnovale Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija, rečeno je u jednom dokumentu BDI-a. Pri tome se dakako argumentira da je njemačka vojna industrija već drastično smanjena a druge zemlje svoje kapacitete nisu ni približno smanjile, što osobito vrijedi za francuske državne pogone. U pozadini te prisilne europeizacije stoje goleme udruge tvrtki u SAD-u (Northrop-Grumman-Westinghouse, Locheed-Martin-Loreal i Boeing-McDonnell Douglas). 3. Njemačka će industrija izvoziti više oružja. 'Naša praksa izvoznih dopuštenja za oružje pokazala se kao jedva nadoknadiv nedostatak', piše BDI. Jedinstvena pravila za izravan izvoz dosad su propadala zbog protimbe Francuske i Velike Britanije. Dakle treba olakšati njemački izravan izvoz. 'Inače će Njemačka vojno-tehnička industrija zbog izvozne politike uskoro izgubiti zanimljivija mjesta u inozemstvu'. U vidnom polju su, kao nova izvozna tržišta, Bliski Istok sa Saudijskom Arabijom i Kuvajtom, Južna Amerika s Argentinom, Brazilom i Čileom, jugoistočna Azija s Tajlandom, Malezijom, Indonezijom i Filipinima. O sadašnjim izvozima ne postoje unutarnje industrijske brojke. To je problematično već stoga što se u brojidbi izvoza pojavljuju i izvozi u okviru europske suradnje, primjerice u Francusku. Međunarodni institut za mirovna istraživanja Sipri u Stockholmu postavio je Njemačku s 2,5 milijarde njemačkih maraka izvoznoga prometa 1996. na peto mjesto iza SAD-a (17,7 milijardi), Rusije, Francuske i Velike Britanije. Nu ta visoka brojka, tvrdi industrija, postignuta je samo stoga što su zalihe vojske bivšeg DDR-a prodane po cijeni otpada ali je uvrštena njihova tržišna vrijednost. Izgledi prodaje obrambene elektronike koncerna Siemens i očiti inozemni interes za nju, poglavito od strane General Electric Co.Plc. London, za industriju slove kao znak lošeg položaja njemačkog naoružanja. Riječ je o 'rasprodaji njemačke obrambene tehnike'. Facit: za menadžere njemačke vojno-tehničke industrije mirovna dividenda očito ne predstavlja nepomućenu sreću" - piše među ostalim Volker Worl. 260323 MET aug 97