24. VIII. EL MUNDO, B. PLAVŠIĆ

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 24. VIII. 1997. 'Kraljica' iz Banje Luke "Ona je nada međunarodne zajednice, pobunila se protiv korupcije i apsolutističkih težnji koje razdiru vladu i zahtijeva uvođenje prave demokracije za komad Balkana koji joj je dodijeljen: republiku srpsku u Bosni. Biljana Plavšić, 67-godišnji biolog, nalazi se u središtu uragana. Njezin se dvor nalazi u Banjoj Luci, gdje njezini rijetki pristaše, uz potporu NATO-a i UN-a, pokušavaju preuzeti nadzor nad vojskom, redarstvom i medijima kako bih ih 'oslobodili' od totalitarizma kojemu su ih podvrgnuli 'oni zločesti'. Međunarodna je zajednica oduševljena njome. Tajna njezina uspjeha: zagovara ispunjavanje Daytonskog mirovnog sporazuma i, osobito, bacanje drvlja i kamenja na dužnosnike političke formacije koja je bila njezina velika ljubav još prije samo dva mjeseca - SDS-a koji nadzire rad vlade republike srpske, a sjedište mu je na Palama. Njezina 'alma mater' i bivši predsjednik republike srpske Radovan Karadžić bio je glavni idejni začetnik 'etničkog čišćenja' tijekom krvavog rata u Bosni. A ni ostali srpski dužnosnici ne zaostaju kad je riječ o ulatranacionalizmu ili fašizmu. A Plavšićka je donedavna bila jedna od njih, možda i najgora. Kad je početkom 1996. godine zamijenila Karadžića na mjestu predsjednika, bila je poznatija pod nadimkom 'željezna dama' i tvrdila je, između ostalih lijepih stvari, i da je 'etničko čišćenje' provođeno nad Muslimanima prirodna pojava, a ne ratni zločin, dok su si u međunarodnim skupinama za kontakt brisali znoj sa čela čak i pri samoj pomisli da moraju upravo s njom pregovarati. I tada je odjednom Daytonski sporazum prestao biti 'neprihvatljiva američka diktatura', a vjernost Radovanu Karadžiću pretvorila se, kako izgleda, u mržnju bez granica. Oni koji tvrde da je poznaju vrlo jednostavno opravdavaju njezinu transformaciju: Plavšićeva voli vlast i iznimno je pragmatična. S Karadžićem koji je postao topovsko meso za međunarodni sud u Haagu koji mu mora suditi za tisuće smrti koje je skrivio, u svojoj maloj državi izoliranoj gotovo sa svih strana, i s međunarodnim izaslanicima koji toliko žele vidjeti predaju bosanskih Srba, postala je pobjednica. Možda su njezini ciljevi malo promijenjeni, ali su joj metode iznimno učinkovite: raspuštanje parlamenta bez mogućnosti protimbe njezinoj odluci, napadaj antiterorističkom postrojbom na vojarnu, stroge nadzore i odabir pripadnika u vlastitoj osobnoj straži. Jasno je da, u igri protiv nekoga poput Karadžića, ona ipak nije za odbaciti". 260323 MET aug 97