THE NEW YORK TIMES, 22. VIII., MUSLIMANI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. VIII. 1997. Muslimani se vraćaju u bosansko selo "Peterica Hrvata stajalo je ovo poslijepodne pored zelenoga metalnog lonca s kavom i gomile malenih plastičnih šalica. 'To je za naše susjede', izjavio je jedan od njih, Pile Papić (57), promatrajući kako se tri autobusa, koja su pratili britanski oklopna vozila, probijaju prljavim putem do ovoga gorskoga sela. 'Na taj im način želimo pružiti dobrodošlicu.' Prošlo je pet godina otkad je g. Papić vidio svoje susjede, od kojih su većina bili Muslimani. On se s još četiri hrvatske obitelji vratio u grad krajem rata, kada su to područje bosanski Hrvati oduzeli bosanskim Srbima. Oni žive usred razorenih kuća i zapuštenih vrtova koji govore o dugom zanemarivanju i propadanju", izvješćuje iz Donje Šibenice Chris Hedges. "'To je bilo muslimansko selo', govori on. 'Tu je živjela tek šačica Hrvata. Ukoliko želimo da grad ponovno oživi, ljudi koji su odavde moraju se vratiti; u suprotnom će naše selo izumrijeti.' One koji su se danas vratili kućama dopratili su britanski vojnici. Uzvitlač je kružio iznad njih. A izbjeglice su govorile da su ovdje samo stoga što im je objašnjeno da će ih britanski vojnici štititi. 'Biti ćemo nazočni na području do nedjelje', izjavio je bojnik James Denny iz Britanije. 'Zatim ćemo postaviti pokretnu ophodnju, s noćnim obilascima, kako bi motrili ovo i još četiri druga sela.' Čini se da ponovno useljavanje postaje još jednim primjerom nove odlučnosti zapovjednika NATO saveza da poduzmu odlučujuć potez kako bi se mirovni dogovori počeli ostvarivati. Današnji povratak kojih 100 Muslimana bio je trijumf nade nad iskustvom. Dolazak Muslimana, od kojih su mnogi napustili autobuse u suzama ili šutnji izazvanoj iznenađenjem, ovog je mjeseca drugi pokušaj Visokoga povjereništva za izbjeglice UN-a i mirovnih snaga pod vodstvom NATO-a da omoguće povratak ljudi u Donju Šibenicu, udaljenu od Jajca 15-tak km. Prvu malenu skupinu povratnika etnički su Hrvati izbacili iz sela zaprijetivši im da će ih ubiti. A u srijedu su dva Muslimana koja su odbijala otići ozbiljno ozlijeđena minama za koje dužnosnici UN-a tvrde da su nedavno postavljene u selo. 'Ljudi se boje šetati oko vlastitih kuća', izjavio je Mujo Kunić (62). 'Nu ovaj ćemo put pokušati.' Neuspjeh da se kućama vrati jedan milijun raseljenih bosanskih Muslimana, čiji je povratak dogovoren Daytonskim sporazumom, počeo je simbolizirati neuspjeh mirovnih sporazuma. Stotine milijuna dolara pomoći, golemi međunarodni napori i brojni zanemareni dogovori učinili su mnoge ljude umornima, ciničnima i pomirenima s novim sukobima. S druge strane, mirovne snage NATO-a, koje se sljedećeg proljeća trebaju povući iz Bosne, aktivnije su nego ikad u svojim naporima da očuvaju mir. U ponedjeljak su, primjerice, snage NATO-a upale u redarstvo bosanskih Srba u Banja Luci, zaplijenivši pun kamion oružja i razoružavši lokalnu mašineriju Radovana Karadžića, vođe bosanskih Srba za vrijeme rata, koji još uvijek neslužbeno ima velik utjecaj. Prošli mjesec, oni su poduzeli svoj prvi djelatni pokušaj da uhite optuženike za ratne zločince. Tom su prigodom uhitili dva bosanska Srbina i ubivši drugog koji se hidbi opirao. Usprkos ciljevima utvrđenim u Daytonu o postizanju ujedinjene Bosne u kojoj se izbjeglice mogu slobodno kretati i vratiti domovima iz kojih su prognani, samo se 2.000 od više od pola milijuna Muslimana vratilo u dio Bosne pod nadzorom Srba. U područje pod nadzorom Hrvata vratio ih se otprilike isti broj. Ostatak ih sjedi u bijednim prihvatnim središtima ili žive u pretrpanim stanovima. Čini se da je Zagreb, koji odlučuje o većini političkih odluka u dijelu Bosne pod hrvatskim nadozorom te ga financira, pod velikim američkim pritiskom naložio mjesnim dužnosnicima da ne sprječavaju povratak izbjeglica, kažu zapadni diplomati. Dužnosnici UN-a izjavili su da sad čekaju da vide hoće li ovaj povratak uspjeti, budući da ih je toliko propalo. 'Ne možemo učiniti mnogo više od ovoga', izjavio je viši dužnosnik UN-a. 'Ukoliko ovo propadne, tada nema izgleda da će se Bosna obnoviti.' Oni koji su danas izišli iz autobusa osjetili su učinke godina rata i deprivacije. Mnogi od njih nose iznošene cipele i pokrpane hlače. Svi oni stišću jadne zamotke s bombonima i obrocima hrane dobivenim od UN-a. 'Ja sam se pokušala vratiti prije tri tjedna s prvom skupinom', izjavila je Divka Kahrić (42), zdepasta žena s rupcem na glavi. 'Hrvati su me otjerali. Riječ je bila o mladićima. Nakon što sam pobjegla, ti su mladići spalili moju kuću. Sad počinjem iznova.' Uskoro je mala skupina Hrvata i Muslimana počela razgovarati i izmjenjivati novosti. Prepušteno samo sebi, činilo se, ponovno će naseljavanje izazvati više radosti nego problema. 'Gdje su vam djeca?', pita Čamka Kunić (57), svoju prijateljicu iz djetinjstva Luce Papić. 'Kako je tvoj otac?' 'Jedan sin radi u bolnici; drugi je otišao s djeocom u Austriju', rekla je gđa Papić. 'Otac mi je umro. To nismo očekivali.' 'Izgubila sam sina u ratu, znaš', rekla je gđa Kunić. ' Mi smo stari ljudi', rekla je gđa Papić. 'Sada smo ostali sami.' Enver Šabić, gradonačelnik u progonstvu, pritisnuo je lokalnog hrvatskog dužnosnika i zartažio da mu objasni zašto hrvatska zastava visi na maloj školi pretvorenoj u prihvatno središte. 'Ovo nije Hrvatska', rekao je. 'Ovo je Bosna. To nije naša zastava.' Okrenuo se i pogledao dolje prema britanskom oklopnom vozilu koji se penjao obronkom. Na njegovoj je anteni visjela mala zastava Ujedinjenog Kraljevstva. 'Ovo je jedina zastava koja ovdje nešto znači', izjavio je. 'Bez nje ne bismo preživjeli ni dan.'" 250245 MET aug 97