SLUČAJ BLAŠKIĆ: SVJEDOČENJE LARSA BAGGESENA

DEN HAAG, 22. kolovoza (Hina) - Bivši član Promatračke misije Europske zajednice (ECMM) u BiH Lars Baggesen, bojnik danske vojske, svjedočio je u petak kao svjedok optužbe u postupku protiv generala Tihomira Blaškića pred Sudbenim vijećem Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY). #L# Odgovarajući na pitanja tužitelja Andrewa Cayleya (Endrju Kejli), svjedok je ispričao što je na dužnosti promatrača vidio i saznao u travnju 1993. godine, kada je izbio sukob u Vitezu, izvršen pokolj u Ahmićima kraj Viteza i topnički napadnuta Zenica. General Blaškić kao tadašnji zapovjednik Operativne zone HVO-a za srednju Bosnu tereti se da je kriv za zločine počinjene u tim mjestima. Baggesen je u srednjoj Bosni boravio od travnja do lipnja 1993. godine. U danskoj vojsci obavljao je obavještajne poslove radeći na analizi podataka iz bivšeg sovjetskog bloka. Kao jedan od uzroka napetosti, koje su dovele do hrvatsko-muslimanskog sukoba u prvoj polovici 1993. godine u srednjoj Bosni, svjedok Baggesen je naveo Vance-Owenov plan, odnosno pojedina tumačanja toga plana, prema kojem je BiH trebala biti podijeljena na deset provincija, a u svakoj provinciji jedna od triju nacionalnih zajednica trebala je imati većinsku vlast. Svjedok je rekao da se njemu osobno nije sviđao Vance-Owenov plan zbog toga što bi u nacionalno miješanim provincijama jedna nacionalna skupina trebala imati vlast nad drugom, ali da je službeno stajalište ECMM-a bilo da se podržava taj plan. Baggesen je rekao da je sa svojim suradnicima boravio u Vitezu 15. travnja 1993. godine, dan uoči izbijanja otvorenog sukoba u tom gradu. Oni su taj dan namjeravali otići u Zenicu, ali put nije bio siguran zbog napetosti koja je vladala u tom području. Sutradan u rano jutro čuli su jake detonacije, a promatrači su po zvuku zaključili da je riječ o minobacačkim granatama srednjeg i teškog kalibra. Britanski bataljun UNPROFOR-a, koji je bio raspoređen u tom području, izvijestio je ECMM da je oko Viteza HVO imao raspoređeno topništvo, dok nazočnost Armije BiH nije zabilježena. Taj dan, 16. travnja 1993. Baggesen je vidio nekoliko kuća u Vitezu u plamenu. Isti dan navečer vraćali su se iz Viteza u Zenicu i na križanju za Ahmiće, pet kilometara od Viteza, vidjeli da je cijelo područje u plamenu. Promatračka ekipa ECMM-a htjela je ući u Ahmiće, ali su ih spriječili vojnici HVO-a na kontrolnoj postaji, kazavši da se u Ahmićima vode teške borbe. Svjedok je napomenuo da je nekoliko dana prije napada posjetio Ahmiće i da tamo nije vidio nikakvih utvrda, rovova ni vojnih položaja. U tjednom izvještaju ECMM-a koji su poslali svojoj središnjici u Zagrebu, promatrači su zaključili da je riječ o vojnoj operaciji protiv civila u Ahmićima. U zaključku su naveli da je "deklarirana pozicija bosanskih Hrvata da provedu Vance-Owenov plan izazvala reakciju i kasnije dovela do progona Muslimana". Na upit tužitelja je li to moglo biti djelo dvojice, trojice odmetnutih časnika, svjedok je odgovorio da je "nesumnjivo riječ o vojnoj operaciji s ciljem da se zastraši Muslimane iz ostalih sela i pokaže što će im se dogoditi ako se ne isele". Svjedok je iznio svoje mišljenje da je u toj operaciji sudjelovalo od 500 do 600 vojnika i da je akcija bila koordinirana. Baggesen je zatim govorio o granatiranju Zenice 19. travnja 1993. godine. Pokazao je fotografiju mjesta gdje je pala granata na zeničkoj tržnici i uz pomoć te fotografije promatrači su zaključili da je granata od 120 mm ispaljena s udaljenosti od petnaestak kilometara zapadno od Zenice, s područja Nove Bile, koje je bilo pod nadzorom HVO-a. Svjedok je 25. travnja iste godine posjetio sela južno od Zenice zajedno s tamošnjim katoličkim svećenikom. Iz tih sela je izbjeglo oko 2.000 Hrvata u selo Grohovčiće, nakon što su "Hrvati proširili glasine da će ih Muslimani napasti", rekao je Baggesen. Nakon posjeta tih sela promatrači su zaključili da nije bilo razloga za iseljenje i otišli su u Grohovčiće da organiziraju povratak izbjeglica. Pripadnici HVO-a su im rekli da će izbjeglice otići u Novu Bilu, gdje će biti sigurniji, no unatoč tome, svjedok je rekao da su uspjeli vratiti najveći broj izbjeglica. "Zaključili smo da je HVO glasinama htio iseliti te ljude i odvesti ih u Novu Bilu, kako bi u provinciji broj 10 bilo što više Hrvata", rekao je svjedok. Baggesen je rekao da je HVO u srednjoj Bosni bio opremljen radio-uređajima tako da je zapovjedništvo moglo komunicirati sa svojim postrojbama, a za HOS je rekao da je bio bolje opremljen, da je korišten za posebne zadaće, te da je "nesumnjivo bio pod zapovjedništvom HVO-a". Svjedok Baggesen nastavit će svjedočiti i poslije podne. (Hina) sv sd 221520 MET aug 97