THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, PFAFF, 19. VIII.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. VIII. 1997. Bosna: Želimo li da Dayton uspije, NATO će morati ostati "Richard Holbrooke predvidio je za svojega nedavnog posjeta Bosni 'stvarno ubrzanje američkih i zapadnih napora' u provedbi Daytonskog sporazuma. Nu razlog zbog kojeg smo do sada imali tek ograničenu provedbu Daytona možda leži u tome da je njegove odredbe nemoguće ispuniti", piše William Pfaff. "Te odredbe predstavljaju napor da se obnovi inačica Jugoslavije, koja je samu sebe uništila između 1991. i 1995. godine. Njima se od Srba, Hrvata i Muslimana zahtijeva koegzistencija i suradnja, a upravo to nacionalisti svih triju strana smatraju neostvarivim. Po povratku iz Bosne, g. Holbrooke je za dalekovidnicu ispričao jednu anegodotu. Ona se ticala srpskoga dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Momčila Krajišnika i njegovog muslimanskog kolege Alije Izetbegovića. Na sastanku je g. Holbrooke primjetio kako g. Krajišnik priča sa g. Izetbegovićem te mu daje nekakve knjige. G. Holbrooke je upitao: 'Što se događa?' G. Krajišnika, marionetu optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića, dotad su ignorirali kako Muslimani tako i Hrvati. G. Krajišnik je izjavio, 'Znate, mi se već dugo znamo - pokušat ćemo surađivati.' Taj je izgred zanimljiv, kao i odluka Biljane Plavšić da suradnjom s međunarodnom zajednicom stane na kraj izolaciji bosanskih Srba. Ona je bivši zamjenik g. Karadžića; prije se smatralo da je pod njegovim nadzorom. Gđa Plavšić je zauzela njegovo mjesto predsjednika Republike srpske i užasna je, da ne kažemo krvoločna, srpska nacionalistkinja. Ona je za suradnju s Daytonom zainteresirana iz sasvim praktičnih razloga. Narod Republike srpske izolacijom je osuđen na bijedu, dok g. Karadžić i njegova klika dobro žive od protuzakonite trgovine. Zbog svoje se odluke gđa Plavšić sukobila s Karadžićevom frakcijom. Iz tog sukoba ona možda neće izaći kao pobjednik; ali za Republiku srpsku nema budućnosti u sadašnjim uvjetima. Nu ukoliko Dayton propadne, srpski će ekstremisti očekivati pripojenje Srbiji. To je ono što se ratom trebalo postići. Daytonski pregovori, kao i intervencija NATO saveza koja im je prethodila 1995., možda nude samo privremeno rješenje za rat. Vojna intervencija bila je neophodna da se zaustave borbe i svrši opsadno stanje u Sarajevu te masakr izbjeglica. Dayton je trebao proizvesti uvjete za političko rješenje. Sjedinjene Države već su prisilile Hrvate i Bošnjake na određenu vrstu federacije s ciljem da promijene ravnotežu. Zajedno, oni su bili u stanju obuzdati srpsku vojnu snagu u Bosni, nakon što su Hrvati prognali Srbe iz gotovo čitavog teritorija koji su oni osvojili u Hrvatskoj. Hrvatska je ambicija bila pripojiti hrvatska područja u Bosni. Stvaranjem federacije to se željelo spriječiti; željelo se smiriti Hrvate i spasiti bosansku republiku sa središtem u Sarajevu, proglašenu 1992. Bosanska se republika isticala po liberalnom ustavu i težnji da ne postane etnička nacionalistička država. Nu do Daytona su pritisak rata, prisilne migracije te strasti koje je rat uzburkao proizvele u Bosni uglavnom muslimansku republiku na čelu s Islamskom strankom predsjednika Izetbegovića. Federaciju danas čine dva izrazito nacionalistička etnička entiteta i većinom muslimanska Bosna (koja je zahvaljujući Ujedninjenim narodima teško naoružana), koje tjeskobno koegzistiraju jer su ih Sjedinjene Države i međunarodna zajednica na to natjerale te stoga što trebaju međunarodnu financijsku pomoć. Riječ je o umjetnoj političkoj tvorevini. Ona postoji jer se druge alternative čine još gorima. Kako će još dugo postojati možemo nagađati. Tako dugo dok NATO drži svoje vojnike u Bosni i brine za opstanak federacije, ona će preživjeti. Ukoliko se NATO povuče, najčešće se predviđa obnavljanje rata - osim što će ovaj puta Muslimani biti u poziciji moći. I upravo zbog te činjenice, nakon povlačenja NATO-a ne bi automatski izbio rat. U svakom slučaju, NATO se neće povući. Na ovaj ili onaj način, osim ako američki Kongres i/ili eruopske članice NATO-a potpuno siđu s pameti, u Bosni će još dugo biti stranih vojnih snaga. Hoće li to biti dovoljno dugo da bi Srbi, Hrvati i Muslimani sami odlučili da će živjeti zajedno, druga je stvar. Tada im je barem dana mogućnost izbora." 200211 MET aug 97