17. VIII. LE MONDE O BOSNI - RASPAD BOSNE

FRANCUSKA LE MONDE 17. VIII. 1997. Bosna: diplomatsko komadanje "Pod odličnim izgovorom da prisiljavaju tri bosanske političke strane na poštovanje mirovnog sporazuma, SAD i Europska unija napravili su veliku glupost koja će dovesti u pitanje posljednju prigodu za izbjegavanje podjele države. Na zahtjev njihovoga visokog predstavnika Carlosa Westendorpa, naše su vlade pozvale sarajevske vlasti da pronađu kompromis sa svojim dojučerašnjim neprijateljima, vođama srpskog entiteta s Pala i sa zaštitnicima hrvatskih vojnica iz Hercegovine, i da imenuju trideset i trojicu predstavnika u inozemstvu. To je i razlog za ovo apsurdno stanje. Umjesto da raspolaže veleposlanicima koji će predstavljati jedinstvenu državu i poklisarima koji će braniti interese svih bosanskih građana, bez obzira na njihovo etničko podrijetlo, vjeru ili poltička uvjerenja, Bosna i Hercegovina će svugdje biti poistovjećivana s jednom od svoje tri zajednice. Tako će se u UN-ovo sjedište u New Yorku, isto kao u Istanbul i u Teheran, poslati muslimanski veleposlanik kako bi zastupao unionističke koncepte SDA, stranke gospodina Izetbegovića. Nu, u Washingtonu će Srbin braniti separatizam, a isto će biti i u Ateni i u Pekingu. A Tokio, Bonn i Bruxelles dobit će hrvatskoga veleposlanika, iz klana koji je granatama Mostar sravnio sa zemljom. Nu, bitka se razvila oko pitanja koja će strana poslati veleposlanika u London (inače dodijeljen Muslimanima) i u Moskvu (koju su dobili Srbi). Kako da ne zadrhtimo pri pomisli na logiku koja stoji iza tih zahtjeva? Na kraju te političko-etničke lutrije, ocijenjeno je da će biti dobro da veleposlanstvo u Parizu dobiju Srbi s Pala. Jer, branitelji demokratske Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, u potpunosti podupiru tamošnjeg sadašnjeg veleposlanika Nikolu Kovača koji je u Pariz donio osjećaj časti sa svoje strane i nadu svih zajedno, boreći se neumorno za stvaranje laičke i pluralističke republike. Tko bi bolje od toga poštenog čovjeka mogao predstavljati jedinstvenu državu, bez davanja prednosti nekoj vjeri ili nekom narodu? To sigurno ne bi mogao biti Aleksa Buha, čije se ime nalazi među kandidatima. Taj teoretičar etničke podjele nikada nije izdao svojeg prijatelja Karadžića, u čijoj se sjeni nalazi na čelu srpske nacionalističke stranke. A kao 'ministar vanjskih poslova republike srpske' izravno je podupirao sve zločine i prljavštine tijekom rata. Osim žrtava opsade Sarajeva, prognanika iz Foče i preživjelih iz srebreničkoga pokolja koji bi tog četnika rado vidjeli na optuženičkoj klupi u Haagu, nije malen ni broj francuskih vojnika koji bi mu rado rekli koju riječ za sva poniženja doživljena u vrijeme epizode s uzimanjem talaca. Možemo samo zamisliti kakve bi napete odnošaje imao s diplomatima koji su od 1992. godine govorili o agresiji ili s prognanicima u inozemstvu. Treba li taj gospodin, ili možda netko iz njegova okruženja, dobiti vjerodajnice od predsjednika Republike, treba li njega pozdraviti premijer u ime nove vlade, hoće li s njim ministar vanjskih poslova razgovarati o izgradnji nove Europe? Kako izgleda, to se podrazumijeva, u skladu s Daytonskim sporazumom. Odnošaji s inozemstvom dio su zajedničke nadležnosti, isto kao što je zajednička putovnica i državni stijeg. Ali to znači odredbe samog sporazuma primjenjivati protiv duha u kojemu je potpisan, to znači primjenjivati izolirani članak tog sporazuma protiv cjeline sporazuma. Tročlano bosansko predsjedništvo nije se uspjelo dogovoriti ni oko ostalih točaka, a ni glede povratka prognanika, slobode kretanja osoba i dobara, uhidbe ratnih zločinaca, nadzora lokalne uprave i slobode riječi, a sve se to nalazilo na prvom mjestu teksta potpisanog u Parizu. Opstrukcija srpskih i hrvatskih snaga tolika je da od cjeline tih zamršenih ustavnih odredaba funkcionira samo ono što je već od samog početka bilo podijeljeno na tri dijela. Prema tome, čemu tolika žurba da se ispuni separatistički program u tom posebnom području? Možda zato što zapadni diplomati sada žele izvršiti ... diplomatski pritisak. Teško je prihvatiti takav nedostatak mašte, a gospodarski i vojni pritisak već je počeo dokazivati svoju uspješnost. Vlade naših država sada moraju pokazati više lucidnosti i zatražiti od novih bosanskih vlasti jamstvo da će postupati odgovorno. Nakon toga obavile bi se nužne promjene diplomatskih predstavnika, tek kad nova, pravno snažna država, dokaže da je sposobna zaštiti sve svoje građane. Nakon što su podijelili ozemlje i razdvojili pučanstvo, poglavice s Pala i iz zapadnoga Mostara od sarajevske vlasti kidaju, komad po komad, i posljednje dijelove suverenosti. Rastrgana od jednog veleposlanstva do drugog, sa svojim nedjelotvornim poklisarstvima zbog unutarnjih sukoba i svojim zastupstvima u inozemstvu bez ikakve vjerodostojnosti, Bosna i Hercegovina će uskoro prestati postojati na međunarodnoj pozornici. A s njom će nestati i nada u povratak, obećanja o pomirbi, planovi obnove i novčane navjere u okviru mirovnoga tijeka. A Velika Srbija i velika Hrvatska još će se povećati, zahvaljujući zaslijepljenosti međunarodnih ustanova. Osim ako Francuska, jednim jedinim glasom ne progovori o praktičnom stvaranju 'konstruktivnog suživota' i ne pozove svoje partnere da se opet pozabave problemom čija je važnost mnogo veća od pitanja predstavnika u nekom veleposlanstvu", pišu novinari Bernard Faivre d'Arcier, Romain Goupil, Jack Ralite i Emmanuel Wallon. 190150 MET aug 97