PAKISTAN, 14, kolovoza (Hina/Reuter) - Dajemo ključne činjenice o Pakistanu koji u četvrtak obilježava 50. godišnjicu neovisnosti od Velike Britanije.
PAKISTAN, 14, kolovoza (Hina/Reuter) - Dajemo ključne činjenice o
Pakistanu koji u četvrtak obilježava 50. godišnjicu neovisnosti od
Velike Britanije.#L#
U Pakistanu živi oko 135,28 milijuna stanovnika, a broj stanovnika se
godišnje poveća za 2.77 posto.
To je muslimanska država u kojoj sunitski muslimani čine većinu. Oko
15 posto Pakistanaca su Šiiti, pripadnici glavnog islamskog ogranka u
susjednom Iranu. Kršćani, Hindusi, Parsi i Budisti čine jedva više od
tri posto stanovništva. U Pakistanu živi i oko 1,2 milijuna
afganistanskih izbjeglica.
Pakistan se proteže na 769.095 km četvornih, a graniči s Iranom i
Afganistanom na zapadu, Kinom na sjeveru i Indijom na istoku. Najveći
pakistanski grad i glavna luka na Arapskom moru je grad Karachi s oko
12 milijuna stanovnika.
Glavni grad Pakistana je Islamabad.
Pakistanska kopnena vojska broji 520.000 ljudi, 2.050 tenkova, 20
borbenih helioptera. Zrakoplovstvo broji 45.000 ljudi, 430 bojnih
zrakoplova uključujući lovce F-16. Mornarica broji 22.000 ljudi, devet
podmornica, tri razarača, osam fregata, 13 patrolnih brodova s
raketama i torpedima, četiri bojna zrakoplova i 12 oružanih
helikoptera.
Bruto nacionalni proizvod Pakistana za 1995/96. (približan iznos
prema Saveznom uredu za statistiku) je 65 milijardi dolara. Godišnji
prihod po osobi je 495 dolara.
Pakistan godišnje prima zajmove u vrijednosti većoj od 2 milijarde
dolara od više donatora i industrijski razvijenih zemalja. Najviše
izvozi pamuk, tkanine i rižu, a najviše uvozistrojeve naftu i naftne
prerađevine, kemikalije i jestivo ulje.
Posljednjih godina Pakistan pokušava liberalizirati svoje
gospodarstvo, privatizirati državne tvrtke i privući strane ulagače.
Država Pakistan je formirana 14. kolovoza 1947. od područja s
muslimanskom većinom na indijskom poluotoku koji je bio pod
britanskom upravom. Dva dijela, Zapadni Pakistan (sadašnji Pakistan) i
Istočni Pakistan (sada Bangladeš) bili su odvojeni s oko 1.600 km
indijskog teritorija.
Istočni Pakistan je proglasio nezavisnost 1971. nakon žestokog
građanskog rata nakon izbora koji su podijelili stanovništvo.
Pakistan je zbog pograničnih područja ratovao s Indijom 1947-48. i
1965-1971. Prva dva rata su vođena zbog pokrajine Kašmir.
Kada su se pakistanske postrojbe predale u Istočnom Pakistanu 1971.,
Zulfikar Ali Bhutto je postao prvi vođa današnjeg Pakistana.
Bhuttoa, prvog civilnog vođu nakon vojne vladavine Mohammad Ayub
Khana (1958-69) i generala Mohammad Yahya Khana (1961-71), smijenio je
general Mohammad Zia-ul-Haq u srpnju 1977.
Bhutto je obješen u travnju 1979. zbog sporne optužbe da je planirao
počiniti političko ubojstvo.
Zia je održao nestranačke izbore u veljači 1985. Premijerom je
imenovao Mohammad Khan Junejoa, te u prosincu te godine ukinuo
opsadno stanje. Zajedno s mnogim svojim visokim vojnim dužnosnicima
poginuo je 17. kolovoza 1988. u avionskoj nesreći u blizini
Bahawalpura.
U Pakistan je ponovo uvedena stranačka demokracija kada je Bhuttova
kći Benazir i njezina Stranka pakistanskog naroda osvojila 39 posto
glasova na izborima održanim u studenom 1988.
Benazir Bhutto (tada 35-godišnjakinja), prva žena na vlasti u jednoj
muslimanskoj državi, položila je prisegu 2. prosinca. Međutim,
politički razlozi, optužbe za korupciju i borba za vlast s oporbom
koju je vodio Nawaz Sharif, onemogućavali su joj djelovanje.
Predsjednik Ghulam Ishak Khan raspustio je 6. kolovoza 1990. vladu
Benazir Bhutto. Ghulam Mustafa Jatoi je imenovan privremenim
premijerom do općih izbora u listopadu 1990.
Na izborima je Islamski demokratski savez Nawaza Šarifa pobijedio
Narodni demokratski savez Benazir Bhutto, no navodno su izbori bili
namješteni. Odstupio je s položaja premijera u srpnju 1993.
Bhutto je ponovno izabrana u listopadu 1993. za predsjednicu
koalicijske vlade koja je uskoro zapala u gospodarske teškoće i
optužbe za korupciju.
Petog studenog 1996. predsjednik Farooq Leghari raspustio je Bhuttin
parlament i sazvao izbore za veljaču 1997.
Tradicionalno saveznik SAD-a, Pakistan je postao treći najveći
primatelj američke pomoći nakon sovjetske intervencije u Afganistanu
1979. Međutim, nakon sovjetskog povlačenja 1989. Washington je u
listopadu 1990. ukinuo pomoć Pakistanu zbog sumnji o pakistanskom
nuklearnom programu. Pakistan poriče da ima nuklearno naoružanje.
Pakistan je članica UN-a, Pokreta nesvrstanih, Južnoazijske udruge za
regionalnu suradnju i Organizacije islamske konferencije.
(Hina) zt br
141630 MET aug 97