RFI - 13. KOLOVOZA, CEROVIĆ O ODNOSU PARIZ - BONN

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 13. VIII. 1997. Kriza u Europskoj uniji, posebice u odnošajima Bonna i Pariza tema je današnjeg Dossiera. Prilog Stanka Cerovića. "'Kriza' - samo pod tim naslovom bez potrebe da precizira prije nekoliko dana je list 'Le Monde' preko cijele stranice objavio nekoliko članaka koji ukazuju na zastoj, možda nazadovanje u procesu europskog ujedinjenja. Izgleda da je dosta reći kriza u Europi i svi znaju da se misli ili na nezaposlenost ili na Europsku uniju. Sad se naravno kao uvijek oko te teme očituju novinari, intelektualci, pokušavajući ponekad shvatiti što se i zašto događa u Europi ili češće da priopće svoje dobre europske namjere predbacujući političarima nesposobnost, kratkovidnost da slijede tijek europske povijesti. Jer u Europi paralelno postoje dva vrlo raširena stava koja se rijetko dovode u pitanje iako su skoro protuslovna. Da je europsko ujedinjenje nužnost povijesti i da je to ujedinjavanje težak, možda nezvediv proces. Prvo je neki osjećaj povijesti neovisan od iskustva, a drugo je pouka iskustva. Svaka teškoća na koju nailaze društva, čak i pojedinci ili predstavlja kaos koju čini europsko ujedinjenje ili je uzrok razočaranja u ujedinjenje koje eto nije donijelo očekivanu sreću. Bezbroj puta se govorilo o europskim krizama. Tako težak posao stvaranja jedne nove političke i društvovne stvarnosti, a bez nasilja kroz dogovore raznih vlasti i pristanak stotina milijuna ljudi(...) iz probitaka to mora stvarno sličiti na krizu. Ali se uočavaju razlike između tih pratećih kriza i nekih dubljih pogibelji kad izgleda da nema više dovoljno snaga koje podupiru europski projekt. Ta sadašnja kriza možda je gora od svih jer je manje spektakularna i nije toliko vezana za jedan problem o kome se ne može postići dogovor kao što je to bilo do sada. Ovoga puta krizu većina autora opisuje kao smanjivanje europskoga elana, a taj elan kako nitko ne zna što je to - što je najopasnije, nedostatak vjere u europski projekt, raspadanje francusko-njemačkog saveza. Kad oslabi sveza između Njemačke i Francuske Europa se raspada, piše jedan profesor, specijalist za europska pitanja u listu 'Liberation'. Francusko-njemački motor više ne radi, dodaje 'Le Monde'. Istina je istodobno da su upravo sada u tijeku najvažnije europske reforme koje trebaju dovesti do ujedinjenja Europe prije kraja stoljeća. Moguće je da je taj osjećaj krize vezan za veliki skok koji te reforme trebaju napraviti, osobito stvaranje zajedničke monete. Po logici koja čini da se ljudi mogu dugo boriti za određeni veliki cilj, ali kada se nađu blizu njega, posebice ako taj cilj nepovratno mijenja dotadašnji život hvata ih strah od zadnjih koraka. To bi objašnjavalo zašto se ovo monetarno ujedinjenje obavlja na najgori mogući način. Vlade su ušle u taj projekt, objavile da se to mora zbiti. Drže se nadnevaka i kriterija kao da im od toga ovisi život, a istodobno kao da ih je uhvatila panika. Nisu u stanju da donesu nijedan novi projekt koji bi pratio ovu revoluciju, koji bi pomogao ljudima da shvate korist u svakodnevnom životu. Na vrhovnom skupu u Amsterdamu u lipnju napuštena je svaka ideja o političkom ujedinjavanju Europe zasada, tako da se sad na planu ujedinjavanja ne događa ništa osim monetarnog diktata vezanog za tu monetu. Tako je i sa slabljenjem saveza Pariz-Bonn. I francuska i njemačka politička elita se zaklinju da je u održanju tog saveza bit njihove međunarodne politike. U tom je potpuno iskren samo njemački kancelar Helmut Kohl. On riskira izgubiti sljedeće izbore zbog privrženosti takvoj europskoj politici i taj bi gubitak danas bio težak udarac Europi. Nedavno je Kohl izjavio, i to nije prvi puta, da je najvažnije političko postignuće za Njemačku prijateljstvo s Francuskom. To nije obična fraza. U Njemačkoj su težak teret njemačke političke zablude. One su skupo stajale cijelu Europu. od onog prvog njemačkog ujedinjenja u devetnaestom stoljeću do kraja Drugog svjetskog rata. I držeći se grčevito za ideju europskog ujedinjenja i za ravnotežu sa Francuskom Njemačka se ne čuva od tih utvara prošlosti. Uočava se neki proces razočaranja u Europu koji jača. Nažalost od ovog novog ujedinjenja prije nekoliko godina i političari kao Helmut Kohl i bivši kancelar Helmut Schmidt sa svojom frankofilijom izgledaju nažalost sve osamljenije. To može biti trenutna kriza, u Njemačkoj nema neke nužnosti u tom raspadanju. Vezano za probleme ujedinjenja istočne i zapadne Njemačke, ali na nesreću taj opasni razvoj u Njemačkoj prati sličan u Francuskoj. Ne misli se samo na politiku sadašnje francuske vlade koja je malo u raskoraku s općenitim tijekovima već na tendenciju koje se pojavila prije nekoliko godina, a sada jača kod svih francuskih političara, kako piše onaj profesor u listu 'Liberation'. To je ideja da treba banalizirati savez s Njemačkom i oslabiti je u korist različitih podjednako značajnih sveza, posebice u smjeru latinske Europe, Italije i Španjolske. Svakome je naravno srce u Italiji, i samim Nijemcima, a ne u njihovoj zemlji, ali poslovi, organizacija, stabilnost i snaga kontinenta nisu u Italiji i sasvim je sigurno da ove pomalo romantične latinske veze ne mogu zamjeniti savez s Njemačkom u izgradnji Europe. Tako u Njemačkoj, a možda malo više u Francuskoj, sada se stalno čuje neki dvostruki jezik. Službena privrženost paru Pariz-Bonn i neslužbeno opuštanje da inercija vodi taj par k rastavi. Opasnost od ovog razvoja se ne može precijeniti, ali on možda ne može zaustaviti ono što se još uvijek svi nadaju da je skriveni smjer povijesti unatoč greškama ujedinjenje Europe. Francuzi se nadaju da će zajednička moneta sama roditi neke nove vizije i novu politiku koju nisu u stanju formulirati što nije nemoguće. U ovom svijetu sve završava u novcu pa možda i sve počinje s novcem. List Le Mond ipak upozorava da bi trebalo dati novi elan kulturnoj suradnji, zajedničkim obrazovnim sustavima, borbi prema nezaposlenosti, znanstvenom istraživanju, prilagodbi procesima, mondializaciji i sl. To je način da se možda nađe izgubljena energija, ocjenjuje list. Energija je izgubljena i u neuspjehu oko bosanskog rata ili u tom procesu to jasno viđeno koji je potvrdio mnoge slabosti Europe i možda najvažniju, nesposobnost da se oslobodi američkog pokroviteljstva. Europa ima sve adute da ponovno gradi veliku povijest osim nezgodne pojedinosti s kojom se najteže pomiriti jer nitko ne voli vidjeti sebe takvog kakav je u ogledalu, a to je da njezini sadašnji građani, pa onda i cijela društva nemaju smjelosti ništa riskirati niti krenuti u nesigurnost. Taj problem energije u ljudima, njihove smjelosti pa i mudrosti, to nikakva politika, ni znanost, ni bogatstvo ne mogu riješiti. Zato europske tužaljke nad samom sobom iza zvučne samoraščlambe djeluju sterilno."(RFI) 140221 MET aug 97