SLOVENIJA - DELO - ITALIJA - HRVA-SLOV - 12. VIII.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2=12. VIII. 1997. Ž3=Nasljeđe spoarzuma i manjina "U Rimu je nedavno (17. srpnja) počeo prethodni dio kaznenog postupka protiv trojice hrvatskih državljana zbog 'genocida nad Talijanima'. Sve je više dokaza da se radi o političkom procesu čiji je glavni cilj pokušaj osporavnja legitimnosti suverenosti Slovenije (i Hrvatske) na područjima koje je Talijanska republika poslije mirovnog sporazuma 1947. morala prepustiti Jugoslaviji. Zbog zamršenog pravnog sadržaja, novi podatci često ne privlače pozornost javnosti iako su za stvar od iznimnog značenja. Na jednoga od njih upozorava nas naš tršćanski suradnik Paolo G. Parovel koji navodi da su kao nusproizvod kaznenog postupka u Rimu na svjetlo dana došle zanimljive, dosad nepoznate međunarodne pravne činjenice. Italija je naime već 22. siječnja 1993. razmjenom nota priznala sukcesiju Hrvatske glede dvostranih sporazuma ali je to 'zaboravila' objaviti u službenom listu pa ona stoga nije postala dijelom unutarnjeg pravnog reda. Za primjer: razmjena nota sa Slovenijom bila je 31. srpnja 1992. i poslije objave u službenom listu 8. rujna postala je talijansko unutarnje pravo. S nama je dakle sve u redu? Ne sasma. Preko Hrvatske se otkriva nova taktika koja zbog precizno promišljene i vođene dugoročne operacije osporavanja legitimiteta suverenosti obiju nasljednica Jugoslavije mora zabrinuti i Sloveniju. Takvu metodu diplomatske prijevare Italija je dosad rabila pri svim pogodbama i sporazumima koji se odnose na takozvana 'odstupljena područja' (territori ceduti) poslije pariškog mirovnog sporazuma iz 1947. godine. Godine 1954. je s Jugoslavijom, SAD-om i Velikom Britanijom sklopila Spomenicu o suglasju o diobi nekadašnjeg Slobodnog tršćanskog područja (zona A i B) koju je parlament ratificirao. Tada je tvrdila da je ona obvezatna samo za Jugoslaviju koja ju je ratificirala ali ne i za Italiju koja ju je držala samo prijateljskim dogovorom. Na temelju te teze dvadeset je godina zahtijevala priznanje suverenosti u zoni koja je pripala Jugoslaviji. Posljedica je odricanje zaštite slovenskoj manjini što je Spomenica izičito napisala u priloženom Posebnom statutu. Godine 1975. je dioba prema Spomenici dobila konačni pravni oblik Osimskim sporazumom kojeg je Italija ratificirala. On među ostalim u članku 6. obvezuje Italiju i Jugoslaviju - a time i njezine nasljednice - na očuvanje već važećih mjera glede zaštite po Posebnom statutu. Ljubljana i Zagreb su to ispunili ali Rim nije. Tvrdi naime - a time osporava bitni dio pogodbenog temelja - da je Osimskim sporazumom zaštita slovenske manjine postala njezina unutarnja stvar. Da nije tako, bilo bi jasno i studentu prava a dakako je jasno i talijanskom ustavnom sudu koji je presudio da Italiju još obvezuje međunarodna dužnost zaštite manjine. Uzalud, i čini se, ne samo u tom slučaju. O nekoj sličnoj stvari je primjerice španjolski dnevnik 'El Pais' 9. listopada 1994. napisao sljedeće: 'Da talijanski političar zakon drži samo neobvezatnim savjetom i nastoji ga ismijati, više nikoga ne iznenađuje'. Ako se dakle Jugoslavija još možda mogla pretvarati da ništa ne primjećuje, to neće nužno uspjeti njezinim ranjivim nasljednicama, osobito ne manjoj Sloveniji" - piše Mojca Drčar-Murko. 130303 MET aug 97