NJEMAČKA - SZ - VOJNA OBVEZA - 12. VIII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=SUEDDEUTSCHE ZEITUNG Ž2=Vojna obveza je odslužila "Jedno se FDP-u mora priznati: zna kako ostati u razgovoru čak i ako je samo čavrljanje. S 'poticajima na razmišljanje' u sušno ljetno doba siromašno vijestima, rasplamsava se vatrica. Političari i mediji - inače se ništa ne događa - podhranjuju plamen navodima i interviewima i izazivaju dojam da se radi o velikoj vatri. Trenutačno se takav program odvija oko prijepora o vojnoj obvezi. Liberali su najavili odlučivanje članstva, ministar vanjsih poslova blista na svoj način s s nediferenciranim protunapadajima a naposljetku i kancelar vječnosti još izgovara riječ vlasti s Wolfgangseea. U uredništvima s neodobravanjem tresu glavama i ponovno se i ovoga ljeta upuštaju u ljetno kazalište. Raspra o vojnoj obvezi pomalo podsjeća na navod Heinricha Heinea po kojem je biser sam po sebi krasan ali ipak proizvod bolesti oštrige. Liberali su naime znali da će njihov napadaj u prvom redu dovesti do koalicijskopolitičkih, dakle proceduralnih stajališta za što se već pobrinuo mjerodavni ministar Pawlow alias Volker Ruehe ('koalicijsko pitanje!'). Time svi sudionici potvrđuju da je biser, nužno potrebno razilaženje o vojnoj obvezi, proizvod bolesti mehanizama mjeseca dopusta. U svezi s vojnom obvezom jedino je sigurno da se njezin temelj opasno ljulja. Prije više od četrdeset godina Adenauerova je vlada donijela tada ispravnu odluku da se ustroji veliki Bundeswehr kao instrument zapadne integracije. Zbog ugroženog položaja vojska nije morala biti brojčano jaka samo u miru nego se u slučaju krize morala brzo povećati pričuvnicima. Vojska to naziva 'sposobnošću porasta' a ona se mogla postići samo vojskom vojnih obveznika. Osim toga su planeri s užasom mislili na iskustvo Weimarske republike. Ukočeno konzervativan, autoritaran u mišljenju, časnički i dočasnički zbor prezreo je demokraciju i tako postao jednim od Hitlerovog držača stremena. Vojnom bi obvezom nova vojska Bonna trebala postati zrcalom društva; napadački ratnik s monoklom morao je uzmaknuti pred državljaninom u odori. Ta dva središnja argumenta za vojnu obvezu imaju danas još samo povijesno značenje. Ujedinjena Njemačka je na kraju tisućljeća okružena prijateljima. Scenarij napadaja na Njemačku postao je tako nevjerojatan da čak i autori trilera odustaju od njega. Ruske oružane snage su u tako beznadnom stanju da bi trebale godine da postanu stvarna prijetnja NATO-u - a to bi bilo moguće samo kad bi Moskva narodno gospodarstvo povojničila i tako dovela do konačnog bankrota. Naši najvažniji zapadni susjedi iz tog su stanja izvukli ispravne zaključke. Računaju na manje, vojno učinkovitije vojske sastavljene od dragovoljaca na dulji rok. Bundeswehr je danas veći i skuplji nego što je potrebno. Ruehe dakako ima pravo kad kaže da bi vojska profesionalaca današnje snage Bundeswehra bila skuplja od vojske vojnih obveznika. Nu premisa je pogrješna: nepotrebno je a za nadzor naoružanja (KSE) čak i kontraproduktivno i dalje držati pod oružjem 340 tisuća vojnika. Smanjena vojska dragovoljaca je osim toga jeftinija jer nudi više za manje novca. Čak je i ukupno jeftinija jer za razliku od današnje treba, doduše relativno, više momčadi s duljom službom, ali manje skupih časnika i dočasnika. I takva vojska može 'narasti'; Amerikanci pokazuju da ide s pričuvom i nacionalnom gardom, Britanci svojom teritorijalnom vojskom pokazuju drugi put. Društvenopolitički vojna obveza ima smisla - i ispunila ga je. Bundeswehr je zadivljujuće integriran u demokraciju. Njegovi su privremeni i profesionalni vojnici jednako odani ovom sustavu kao i pretežna većina svih Nijemaca. Nekoliko ekstremističkih luđaka ima posvuda - na tekućoj vrpci, u redarstvu, u uredima pa i u postrojbi. Ali zašto bi ubuduće kaplar s duljom službom u tom smislu bio 'opasniji' od stožernoga dočasnika koji se danas odlučuje za karijeru u Bundeswehru nije jasno, ta je pretpostavka čak uvreda za sve profesionalne i privremene vojnike. Ako Ruehe trabunja o tome da će profesionalna vojska privući 'Ramboe', onda je to paušalan prigovor protiv mlađih a osim toga i dokaz nepovjerenja u izbor natjecatelja za vojsku. Vojna obveza nije zakonito dijete demokracije nego je u određenom povijesnom stanju bila ispravno rješenje. (Nota bene, njemački su napadački ratovi u ovom stoljeću vođeni s vojnim obveznicima). Savezni predsjednik Herzog kaže da je vojna obveza 'tako duboki zahvat u individualnu slobodu' da ga pravna država smije zahtijevati samo ako 'to stvarno traži vanjska sigurnost države'. Danas to više nije slučaj" - piše Kurt Kister. 130303 MET aug 97