NJEMAČKA - FR - O INTERVIEWU S KARADŽ. - 9. VIII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER RUNDSCHAU Ž2=9. VIII. 1997. Ž3=Kad vratar pita... "Nitko ne razgovara s Karadžićem. To je napravio samo 'Sueddeutsche Zeitung'. Ili bolje: dao je da se razgovara s glavnim optuženikom UN-ovog suda za ratne zločince u Den Haagu. Od strane novinara koji je dosad i sam upadao u oči svojim revizionističkim stajalištem bosanskoga rata i trivijaliziranjem srpskih ratnih zločina. U 'Sueddeutsche Zeitung' pojašnjavaju da je tvorac i fotograf interviewa Thomas Deichmann uporabljen na Palama kao 'vratar'. Jer Karadžić s običnim novinarima svjetskog tiska a time ni s 'Sueddeutsche Zeitung' ne razgovara. A ovaj pak ne razgovara s njim, takav je 'gentlemen's agreement' između izvjestitelja koji djeluju u Bosni. Kao 'prijatelja Srba' označava list svojeg vlastitog suradnika, valjda da bi se distancirao. Jer je gospodin Deichmann listu uistinu ponudio 'vrlo blagonaklonjen razgovor' pa su u Muenchenu odlučili da odmah dodaju dva kritična pitanja koja je posrednik uredno odnio na Pale. Taj novinar očito ima tako slobodan pristup u utvrdu bosanskog srpskog vođe kakav bi postrojbe SFOR-a mogle samo poželjeti. Jučer, na dan objavljivanja, jedan drugi autor u podlistku 'Sueddeutsche Zeitung' na 180 redaka brižljivo odvaguje i brani taj izlet novina 'u granično područje samorazumljivosti'. Naveden je Kurt Tucholsky koji, kako je poznato, svaku cenzuru drži zlom; i pravi analogiju sa sudom UN-a što vjerojatnom ratnom zločincu poput Karadžića također nudi forum. Sve je to točno. I stanovita vrijednost vijesti se interviewu ne može odreći: FR je u petak također zaključio da je nužan komentar na Karadžićevu izjavu da će se staviti na raspolaganje srpskom sudu pod nadzorom suda UN-a. S druge strane: slično je srpski član u bosanskom državnom predsjedništvu Momčilo Krajišnik izjavio već prije nekoliko dana i nije izazvao veliki učinak. Vidi se da se ne radi o vijestima nego o Karadžiću kao 'čudovištu' koji na taj opis u interviewu prigovara samo da je 'književnik' - kao da jedno isključuje drugo. Čovjek laže a gospodin Deichmann dopušta da mu vođa bosanskih Srba još jedanput izričito potvrdi da je glasovita slika izmršavjelog muslimanskog zarobljenika u srpskom logoru Trnopolje u kolovozu 1992. krivotvorina. Teza koju Deichmann već mjesecima zastupa u časopisu 'Novo' kako bi iz nje izveo sasma pogrješno medijsko viđenje cijelog bosanskog rata. Interview se ni s jednom rečenicom ne brine o čovjeku Karadžiću ili o anatomiji nacionalističko-fašistoidnog sustava vladanja u 'republici srpskoj'. No dopustiti da razgovor s povrijeđenim psihijatrom postane suptilan portrait vođe i naroda, ne bi uspjelo ni sasma drukčijim novinarima. Što znači da se interview s Karadžićem u svakom slučaju može raditi, možda čak uz pomoć takvih dvojbenih posrednika - ali se ne mora objaviti. Ili možda ipak, iako iz sasma drugih razloga. (...) Nameće se sumnja da se s Karadžićevim interviewom radi politika novina. I to je sasma zakonito, naposljetku svake novine žele prodati svoje zamisli i priče. Ostaje pitanje cijene koju na koncu plaća javnost. Bulevarsko i kvalitetno novinarstvo, trač, laži i izmišljotine - te se kategorije od uvođenja privatne televizije divlje prožimaju i u Njemačkoj. U SAD-u veliki dio općinstva već odavno ne može odvojiti fikciju od činjenica. Na Palama uostalom još manje. Does it matter? Anything goes! Sada i u 'Sueddeutsche Zeitung'." - piše Rolf Paasch. 110156 MET aug 97