RUSIJA,ROSSIJSKAJA GAZETA,7.8.1997.IZBORI SRBIJA

Ž4=RUSIJA Ž1=ROSSIJSKAJA GAZETA Ž2A=7. VIII. 1997. Ž3=Hoće li se demokrati ujediniti prije izbora? Sergej Romanenko piše o predsjedničkim izborima koji se u rujnu trebaju održati u Srbiji: "U izborima će sudjelovati četiri kandidata: predsjednik Socijalističke partije Srbije koja je na vlasti, bivši jugoslavenski predsjednik Zoran Lilić, vođa Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, predsjednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković i bivši jugoslavenski premijer, američki poslovni čovjek srpskog podrijetla Milan Panić. Posljednji ne skriva svoju nakanu da se vrati u politički život Srbije na čelu koje, prema njegovu mišljenju, treba biti netko sa životnim nazorom i iskustvom velikog poslovnog čovjeka koji će moći ponuditi program za izlazak republike iz vrlo teške gospodarske krize i međunarodne izolacije. Sasvim je moguće da mu to i uspije jer je dobio potporu A. Čubajsa i B. Clintona. Na žalost, nakon jako dojmljivog uspjeha koncem 1996. godine, kada se savez 'Zajedno' uspio izboriti kod vlasti za provjeru rezultata lokalnih izbora, demokratska oporba nije znala zadržati zauzete položaje. Sada je ona ponovno rascijepljena - ne samo zbog idejnih neslaganja, koliko zbog osobnih ambicija vođa stranaka u savezu. U tom smislu demokrati u Srbiji nisu ništa naučili iz rascjepkanosti demokratskih snaga u Rusiji. Sada Demokratska partija Zorana Đinđića, Građanski savez V. Pešić, Demokratska partija Srbije V. Koštunice, Agrarna partija Vojvodine i neke druge udruge trebaju naći osnovu za ujedinjenje. Ako se izbornom tijelu tih stranaka u drugom krugu priključi dio pristaša V. Draškovića i dio onih koji su neodlučni do posljednjeg trenutka, ujedinjena oporba ima izgleda za pobjedu. No u tu svrhu demokrati moraju ne samo izjaviti da su ujedinjeni, već i razraditi jasan program razumljiv širokim slojevima. To vrijedi ne samo za gospodarstvo, socijalne i političke reforme, već i za vrlo važan problem odnosa između Srba i drugih naroda koji žive u bivšim jugoslavenskim republikama. Pred demokratskim je vođama težak zadatak: ne igrati na kartu nacionalizma koji još uvelike vlada u društvu, ponuditi domoljubni, u pravom smislu te riječi, program za mirno rješenje međunacionalnih odnosa, kako unutar Srbije, tako i na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Upravo je nacionalno pitanje bilo najbolje sredstvo pobjede za vođu socijalista S. Miloševića i njegove pristaše. Dokaz tomu je i sadašnja kriza u republici srpskoj koja ulazi u sastav BiH. Iako mnogi stručnjaci na Zapadu i u Rusiji i dalje smatraju Miloševića, koji za sada doista u svojim rukama drži svu vlast, jamcem stabilnosti i provedbe Daytonskih sporazuma, on, kako se čini, počinje igrati ulogu destabilizatora. Njegova politika raspaljivanja međuetničkih strasti u vlastitom interesu i političkih neslaganja, može dovesti Srbiju do potpune propasti, međunarodne izolacije, pa čak i raspada sadašnje jugoslavenske države ako iz nje ode Crna Gora. Novi naraštaj crnogorskih političara, kojih je vođa sadašnji premijer Mile Đukanović, uopće ne izgara od želje da plaća Miloševićeve račune i zalaže se za provedbu prešnih i temeljitih reforma. Za pobjedu demokrata nužno je da međunarodna zajednica ima nadzor nad brojenjem glasova (potrebno je najmanje 10 tisuća promatrača), kao i slobodan pristup glasilima. Za sada su ona u rukama Socijalističke partije na vlasti. Postojanje nekolicine neovisnih radijskih i televizijskih postaja ne može promijeniti stanje. Stoga je oporba predložila da se na televiziji osnuje promatračko vijeće koje bi moglo nadzirati ravnopravan pristup svih kandidata. Ako ti uvjeti ne budu ispunjeni, moguće je da oporba bojkotira izbore. To će dovesti do političke destabilizacije u Srbiji i njezine nove izolacije na međunarodnoj pozornici." 080209 MET aug 97