DNEVNI PREGLED BR. 150 - 6. KOLOVOZA 1997.

BRITANSKI RADIO - BBC 5. VIII. 1997. Diplomatski nesporazum između Sjedinjenih Američkih Država i visokog međunarodnog predstavnika u Bosni i Hercegovini Carlosa Westendorpa izbio je samo dan uoči dolaska visokog američkog izaslanstva pod vodstvom bivšeg posebnog izaslanika Richarda Holebrooka s misijom da, kako se neslužbeno saznaje, po svaku cijenu ponovno oživi daytonski mirovni proces. O povodu više u prilogu kojega je priredio Siniša Bubić: "Iz novinarskih krugova u Washingtonu saznaje se da je današnjem javnom iskazivanju američkoga nezadovoljstva radom visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Carlosa Westendorpa prethodilo više diskretnih opomena koje su upućivane uobičajenim diplomatskih kanalima, ali koje su ostale bez zadovoljavajućeg učinka. Čaša je prelivena kada je bivši američki posrednik za stvari s područja bivše Jugoslavije Richard Holbrooke, koji je velikim dijelom i autor Daytonskog mirovnog sporazuma, saznao kako ga gospodin Westendorp neće moći primiti tijekom njegova ovotjednog posjeta Sarajevu jer se on nalazi na godišnjem odmoru u Španjolskoj. Izvjestitelja iz State Departmenta washingtonskog lista 'The Newsday', dobitnika Pulitzerove nagrade za ratno izvješćivanje iz Bosne i Hercegovine Roya Gutmana upitao sam zašto. = Mislim da je u State Departmentu ocijenjeno kako se Bosna i Hercegovina ponovno našla u ozbiljnoj kriznoj situaciji. Ostalo je tek mjesec dana do općinskih izbora, događaju se užasni incidenti. Radovan Karadžić se još uvijek slobodno kreće. Visoko američko izaslanstvo na čelu s Richardom Holbrookeom upravo se tamo sprema otputovati, a gospodin Westendorp se nalazi na godišnjem odmoru. Mislim da su se oni željeli s njim susresti. Današnja izdanja američkih listova poput 'The Washington Posta' i 'The New York Timesa' uz to objavljuju i informacije kako je Carlos Westendorp od preuzimanja dužnosti u samoj Bosni i Hercegovini proveo samo pola radoga vremena, dok je drugu polovicu proboravio u raznim svjetskim metropolama. Dojam je kako američka diplomacija očekuje da gospodin Westendorp više energije posveti rješavanju problema na terenu, u samoj Bosni i Hercegovini. Preslobodno shvaćanje radnog vremena i obveza nije međutim bio jedini problem koji je razljutio Amerikance. Ponovno Roy Gutman: = Još jedan primjer američkog razočaranja gospodinom Westendorpom leži u njegovoj odluci da oduzme međunarodno priznanje veleposlanicima Bosne i Hercegovine u najvišem djelu inozemnih prijestolnica, a da o tome američka vlada nije bila pismeno obaviještena. O pitanju veleposlanika također se saznaje da je američka državna tajnica M. Albright bila osobito nezadovoljna prijedlogom popisa novih veleposlanika koji bi u podjednakoj mjeri dolazili iz redova Bošnjaka te bosanskih Hrvata i Srba. Po tom prijedlogu koji je sačinjen u uredu Carlosa Westendorpa mjesto bosansko-hercegovačkog veleposlanika u Washingonu pripalo bi bosanskom Srbinu, što gospođa Albright, kako neslužbeno saznajemo, svakako želi izbjeći. Još konkretnije primjedbe upućuju se na njegove odluke da produži rokove za sklapanje sporazuma o putovnicama i civilnoj zračnoj upravi koji su bili dogovoreni krajem svibnja u Sintri i od kojih, smatraju Amerikanci, nije trebalo odustajati. Sukob Sjedinjenih Država i visokog međunarodnog predstavnika u Bosni europski komentatori ocjenjuju odrazom prijašnjih podjela između američke i europskih diplomacija oko rješavaja krize u Bosni i Hercegovini. BBC-ev diplomatski izvjestitelj Barnaby Mason javlja kako američka nervoza velikim djelom leži u njihovoj želji da vide značajni politički napredak kako bi sredinom sljedeće godine mirne savjesti mogli povući svoje vojnike iz Bosne i Hercegovine. Europske zajednica je međutim velikim djelom sumnjičava prema intenzivnoj vojnoj obuci koju američki stručnjaci pružaju bošnjačkim snagama što, prema njihovu mišljenju, uvećava šanse ponovnog izbijanja ratnog sukoba nakon odlaska Amerikanaca." *** Međunarodna zajednica oštro je reagirala na protjerivanje nekoliko stotina muslimanskih izbjeglica iz sela u srednjoj Bosni, u koja su se nedavno vratili, a koja se nalaze na području pod nadzorom Hrvata. Sela se nalaze u blizini Jajca i tijekom proteklog vikenda gomile pijanih Hrvata natjerale su Muslimane na odlazak. Evo što o tome javljaju BBC-evi novinari i svjetske agencije. "Njemačka vlada blokirala je više od pola milijuna dolara pomoći Jajcu. Ministar vanjskih poslova Njemačke Klaus Kinkel osudio je protjerivanje bosanskih izbjeglica i pozvao hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana da i on osudi taj čin. 'Očekujem od predsjednika Tuđmana da osudi događaje u Jajcu', rekao je gospodin Kinkel, primajući na znanje da se gospodin Tuđman sutra treba sastati u Splitu s predsjednikom bosanskog kolektivnog predsjedništva Alijom Izetbegovićem. Gospodin Kinkel je također rekao da će preporučiti da se zamrznu sredstva Europske unije za slične projekte na području Jajca. Većina od 260 tisuća bosanskih izbjeglica u Njemačkoj potječe iz područja na kojima su bili u manjini, čime se povećavaju izgledi da će mjesno stanovništvo pružiti otpor njihovu povratku. Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice poslala je jednog svog dužnosnika u Jajce na razgovore s lokalnim hrvatskim vlastima. On će zatražiti od vlasti da mu obeća da će se bosanski Muslimani moći vratiti svojim domovima na tom području i da će im se dati nekakva službena zaštita. Muslimanski su seljani prvi put pobjegli iz svojih domova 1992. pred navalom Srba, no ovaj put su ih potjerali Hrvati. Glasnogovodnik UNHCR-a Chris Janovski veli da se to dogodilo uz suglasnost hrvatskih vlasti. = Grozno je da su ti ljudi po drugi put etnički očišćeni iz svojih domova godinu i devet mjeseci nakon sklapanja Daytonskog sporazuma, nakon što su uspjeli skupiti dovoljno hrabrosti da se prošli tjedan vrate svojim djelomice razrušenim kućama. Međunarodnoj zajednici posebice je neugodna činjenica da se protjerivanje Muslimana dogodilo u nazočnosti pripadnika SFOR-a. Zapovjednik britanskih postrojba na mjestu zbivanja bojnik Guy Moncher objašnjava zašto njegovi vojnici nisu intervenirali. = Naš mandat nam ne dopušta da se upuštamo u operacije suzbijanja civilnih nereda. To bi samo zaoštrilo cijelu situaciju ovdje i izazvalo gomilu i dovelo do nepotrebnih ozljeda vojnika, policajaca, a možda i civila. UNHCR tvrdi da se povratak izbjeglica i raseljenih osoba mora nastaviti ako se daytonski mirovni proces želi održati. UNHCR-ov glasnogovornik Chris Janovski: = Bez povratka manjina u njihove domove ugrožen je cijeli mirovni proces i cijeli bi mirovni proces mogao propasti. U ovoj zemlji ne može biti trajnog mira i stabilnosti ako se manjinama ne dopusti da se vrate svojim domovima. UNHCR kaže kako događaj u Jajcu protekloga vikenda otkrivaju problem koji postoji diljem Bosne i Hercegovine. Agencija ocjenjuje kako 800 tisuća raseljenih osoba i 700 tisuća izbjeglica još čeka na povratak svojim domovima. No golema većina tih ljudi živjela je na području koje sada nadzire jedan od njihovih bivših neprijatelja. UNHCR kaže da se većina takozvanih lakih povrataka na područja gdje su izbjeglice pripadnici iste etničke skupine već dogodila. Zbog toga UNHCR vjeruje da će proces vraćanja ljudi u njihove domove biti sve teži. Problem povratka izbjeglica posebice je velik na području pod nadzorom bosanskih Srba gdje se samo od 1,2 tisuće do 1,5 tisuća bosanskih Muslimana odnosno bosanskih Hrvata uspjelo vratiti svojim kućama od potpisivanja Daytonskog sporazuma. U nastojanju da potakne proces povratka, UNHCR je pokrenuo inicijativu pod nazivom otvoreni gradovi. Prema toj inicijativi gradovi i naselja koji budu izrazili spremnost primiti natrag pripadnike neke etničke manjine dobit će brzu i značajnu međunarodnu pomoć. Područje oko Jajca više je međunarodnih dužnosnika i samih bošnjačkih vođa u Bosni i Hercegovini opisalo uzornim primjerom uspješne provedbe Daytona. Utoliko su sukobi koji su izbili proteklog vikenda, u velikom djelu međunarodne javnosti primljeni s iznenađenjem." Pregled tiska 'The Financial Times' piše da su međunarodni dužnosnici jučer uložili prosvjed hrvatskim vlastima u Bosni zbog incidenta prošloga vikenda u području Jajca, gdje je skupina mjesnih Hrvata maltretirala i zastrašivala muslimanske izbjeglice koji su se ondje počeli vraćati u zadnja tri tjedna. U tri dana iz Jajca i okolnih sela protjerano je oko 450 Muslimana. Carlos Westendorp, međunarodni kordinator u BiH, izjavio je kako dokazi pokazuju da su pripadnici lokalne hrvatske policije sudjelovali u istjerivanju Muslimana. On je zatražio da se u roku od tjedan dana obavi istraga, a od bosanskih Hrvata da kazne osobe odgovorne za ovaj incident, uključivši i smjenjivanje s dužnosti onih koji snose političku odgovornost. Također, od mjesnih hrvatskih vlasti se traži da u roku od dva dana omoguće da se Muslimani vrate svojim kućama, piše list. Izvješćujući o istom incidentu, 'The Daily Telegraph' dodaje da je u podmetnutom požaru poginuo jedan Musliman te da su hrvatske vlasti u Jajcu osigurale autobuse kojima su ponovno protjerani Bošnjaci vraćeni u područje pod muslimanskom kontrolom. Svi su britanski dnevnici danas izvijestili o novom pritisku međunarodne zajednice na bosanskohercegovačke vlasti zbog nepoštivanja rokova iz Daytonskoga mirovnog sporazuma. Jučer su njemački primjer slijedile još neke zemlje EU-a, među kojima i Britanija, i prekinule su kontakte s bosanskohercegovačkim veleposlanicima. Sinoć je objavljeno da je isto odlučio napraviti i službeni Washington. Ova kaznena mjera poduzeta je na prijedlog međunarodnog kordinatora u Bosni Carlosa Westendorpa koji je navijestio oštriji pristup u provedbi mirovnih sporazuma. Članovima kolektivnog predsjedništva BiH bio je postavljen rok do ponoći u petak da se dogovore o podjeli veleposlaničkih mjesta između triju zajednica. Rok je prošao, a dogovor o podjeli 31 veleposlaničkog mjesta nije postignut. Trenutno se na većini ambasadorskih mjesta nalaze Muslimani, čitamo u izvješću u 'The Guardianu'. Diplomatski urednik 'The Timesa' Michael Binyon u svom izvješću podsjeća da su čelnici BiH ovih dana suočeni s još nekim rokovima koje je nametnuo Daytonski mirovni sporazum. Tako je jučer u ponoć istekao rok za donošenje zajedničkog zakona o državljanstvu i putnim ispravama. Na jučerašnjem sastanku nije postignut dogovor, a na sličnom skupu u petak srpski član predsjedništva Momčilo Krajišnik uopće se nije pojavio. Ako članovi predsjedništva ne postignu neki bitniji napredak, smatrat ćemo nužnim preporučiti nove kaznene mjere, prenosi list riječi glasnogovornika međunarodnog kordinatora Westendorpa. Komentar Eda Vulliamya u 'The Guardianu' bavi se idejom osnivanja stalnog međunarodnog suda za ratne zločine koja je ponovno razmatrana prošlog tjedna na jednom sastanku u Washingtonu. Većina sudionika ovoga skupa, među kojima su bili i neki članova vijeća za obilježavanje holokausta, kao i dužnosnici haaškoga suda, poduprla je ideju osnivanja ovakvog suda, smatrajući da je nedopustivo da se diljem svijeta događaju masakri, a počinitelji prolaze nekažnjeno. Tužitelj haaškoga suda Richard Goldstone izjavio je da se pravda mora zadovoljiti javno te da je u tome razlika između trajnog mira i privremenog prekida neprijateljstava. Ideju stalnog suda za ratne zločine razmatrat će iduće godine predstavnici 180 država, ali mnogi analitičari smatraju da će njezin uspjeh najviše ovisiti o stajalištu i spremnosti Sjedinjenih Država. Novinar 'The Guardiana' zatim upozorava kako su pred osnivanjem suda mnoge zapreke, od financijskih i zakonskih do organizacijskih. Taj bi sud morao imati jaku potporu Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se njegova jurisdikcija protezala praktički na cijeli planet, a to bi trebalo biti praćeno jakim mandatom za mirovne ili provedbene snage koje bi imale ovlaštenje da uhite optužene. Tako bi se mogle izbjeći pogrješke koje su postale evidentne u radu haaškoga suda koji se smatra prototipom stalnoga međunarodnog suda za ratne zločine, prenosi novinar zaključke s washingtonskog skupa. Uz Bosnu i Hercegovinu, na vanjskopolitičkim stranicama značajno mjesto pripalo je promidžbenom ratu između Izraela i Palestinaca koji se vodi nakon prošlotjednih samoubilačkih bombaških napada u Jeruzalemu. Iz većine napisa dade se zaključiti kako Izrael zasad vodi i navodi se jučerašnja izjava premijera Benjamina Netanyahua koji je na američkoj televiziji postavio ultimatum palestinskom vođi Arafatu da odmah poduzme akciju i uhiti osobe odgovorne za napad na tržnici. Istodobno se nastavlja užurbana diplomatska aktivnost za obnovu srednjoistočnog mirovnog procesa i s velikom se pozornošću očekuje dolazak američkog posrednika Denisa Rossa krajem tjedna, piše 'The Times'. U ljetnoj suši politički atraktivnih tema, na naslovne stranice britanskih listova dospjele su i neke lakše teme. (...) 4. VIII. 1997. Međunarodna zajednica nalazi se ovoga tjedna na važnom ispitu kako da provede mirovni proces u Bosni, dok razmišlja koje da sankcije uvede protiv bosanske vlade, nakon što se ona nije uspjela usuglasiti glede donošenja zajedničkih zakona, prenosi današnji 'The Financial Times' izvješće agencije France Press. Međunarodni civilni namjesnik u Bosni Carlos Westendorp u subotu je predložio stranim vladama da suspendiraju priznavanje bosanskih veleposlanika zbog toga što se do roka, u petak navečer, muslimanski, hrvatski i srpski čelnici u Bosni nisu dogovorili glede popisa zajedničkih veleposlanika. G. Westendorp želi i nove sankcije ako se središnja vlada danas ne dogovori glede pitanja zajedničkoga državljanstva i zajedničkih putovnica. Sva tri zakona trebala su biti prihvaćena do prošloga petka, kako je to bila tražila odluka Vijeća za provedbu mirovnoga sporazuma od svibnja. Vijeće se bilo sastalo u Sintri, u Portugalu, gdje je odlučilo bosanskim čelnicima podastrijeti popis zakona s rokovima do kojih trebaju biti prihvaćeni, prijeteći sankcijama ne dođe li do toga. G. Westendorp u petak je odlučio biti oštar što se tiče pitanja veleposlanika, no zato je Bosni dao još jednu priliku da se dogovori glede državljanstva i putovnica. 'Ovo ćemo uzeti kao da sam zaustavio sat te je tako 1. kolovoza', kazao je g. Westendorp nastavivši: 'Da ga nisam zaustavio, bio bi 4. kolovoza'. No on je također istakao kako će predložiti novi niz sankcija ne dođe li danas do sporazuma. Zadnjih tjedana došlo je do prvih oštrih akcija međunarodne zajednice u Bosni u protekle dvije godine. 10. srpnja specijalci NATO-a zaskočili su dvojicu bosanskih Srba, optuženih ratnih zločinaca. Prošloga tjedna britanski je ministar vanjskih poslova Robin Cook tražio i dobio obećanje bosanskih vlasti da će istražiti mutne računovodstvene poslove. Problem je međutim što ako jedna od bosanskih strana blokira napredak, sve strane moraju biti kažnjene. U petak se Haris Silajdžić, supredsjedatelj vladajućeg ministarskog vijeća, potužio zbog toga što će Hrvati i Muslimani stradati zbog toga što su Srbi u petak odbili prisustvovati sastanku glede zakona o državljanstvu i putovnicama. Diplomati u Sarajevu ističu kako su problemi dublji, a proizlaze iz toga što se nacionalistička čelništva koja predstavljaju tri etničke zajednice u Bosni ne slažu glede toga u kakvoj zemlji žele živjeti. Srpski čelnici traže odvojeno srpsko državljanstvo. Hrvatski su čelnici fleksibilniji jer već imaju neko državljanstvo i mogućnost glasovanja u susjednoj Hrvatskoj, dok Muslimani ustraju na jedinstvenom bosanskom državljanstvu, završava svoj članak izvješćem agencije France Press današnji 'The Financial Times'. 'The Times' i 'The Daily Telegraph' donose izvješća o novim problemima koji su iskrsli glede provedbe jednoga od najvažnijih aspekata Daytonskog mirovnog sporazuma, a to je povratak izbjeglica. Problemi su nastali u srednjoj Bosni, kod Jajca, gdje je hrvatsko mnoštvo istjeralo Muslimane koji su se bili vratili svojim domovima. Dužnosnici NATO-a su priopćili kako su jučer britanski vojnici okružili jedno muslimansko selo svojim oklopnim vozilima, u pokušaju da seljake koji su se netom bili vratili svojim domovima, zaštite od gnjevnoga hrvatskog mnoštva. Bojnik Wilkinson, glasnogovornik SFOR-a kazao je kako se pijano hrvatsko mnoštvo bilo opet vratilo u selo nakon što mu je već bilo prijetilo u subotu. Jučer popodne bilo se grupiralo sjeverno i južno od sela u kojemu se našlo zatočeno 85 Muslimana, piše 'The Times'. Mnoštvo Hrvata, uvidjevši koliko se mnogo Muslimana vratilo na ovo područje, u petak je na cijeli dan bilo zapriječilo cestu da bi spriječilo dolazak novih povratnika, kazao je Aleksandar Ivanko, glasnogovornik policijskih snaga UN-a. Mjesna policija nije uspjela rastjerati mnoštvo nakon što je ono postalo nasilno te se sukob nastavio do u subotu u noć. Skupine Hrvata okupljale su se naokolo, pijući mnogo i čekajući na Muslimane da se vrate. Jedna prazna kuća je zapaljena, a jedno vozilo međunarodnih policijskih snaga je kamenovano od vrlo pijanih Hrvata, kazao je Ivanko. Poslije podne su britanske postrojbe počele zauzimati položaje kako bi zaštitile Muslimane. Bila su pogođena četiri sela, iako su jučer navečer NATO-snage štitile samo jedno - Krušcicu, budući da su Muslimani dva sela bili napustili nakon višesatnih prijetnja hrvatskoga mnoštva, unatoč prisutnosti britanskih postrojba. U današnjem 'The Daily Telegraphu' vojni povjesnik John Keageen, urednik lista za pitanja nacionalne sigurnosti, najavljuje svoje predavanje koje će iduće godine u sklopu proslavljenih BBC-ovih predavanja on održati o budućnost rata. Keageen je među vodećim pobornicima teorije kako je moderni rat kakvoga europska civilizacija tradicionalno poznaje - clausewitzijanski rat, kao produžetak politike drugim sredstvima koji se vodi između država i koji ide za posvemašnjim porazom jedne od strana - sam sebe poništio, kako je praktički postao nemoguć. Keageen piše kako je to zato što su nestale koristi koje je ratovanje nosilo. Cijene su postale previsoke. U nuklearno doba razum govori razumnim ljudima da rat ne služi nikakvoj praktičnoj svrsi. To ipak ne znači da se rat kao takav neće nastaviti. Ekstremisti, vjerske i etničke manjine te teroristi nastavit će se služiti nasiljem za svoje ciljeve, jer oni ne žive uz razum. No države će rat skinuti sa svoga repertoara, u svim osim ujedinjenim slučajevima. Keageen također zaključuje kako je javna tolerancija spram nasilja dosegla točku na kojoj je teško vidjeti kako bi zapadne vlade osigurale potporu za ratovanje, osim protiv odmetnutih država kao što je Irak. Keageen je autor sjajnih analitičkih knjiga, kao što su Povijest rata, Lice bitke i Maska zapovjedništva. Njegova teorija o kraju rata samo je jedna od teorija koje su u optjecaju. Druge su primjerice mnogo tradicionalnije. Ona dakako ne mora biti točna u nekim apsolutnim razmjerima, ali, s druge strane, nedvojbeno otvara perspektivu o kojoj vrijedi razmišljati. Možda se konačno i pokaže točnom. (BBC) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 5. VIII. 1997. Iz Zagreba izvješćuje Jelena Lovrić o prisezi predsjednika Tuđmana: "Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman položio je danas prijepodne svečanu zakletvu i tako započeo novi petogodišnji mandat u Predsjedničkim dvorima. No i prije pet godina svečanost je upriličena na Gornjem gradu, na Markovu trgu, na mjestu gdje je po predaji užarenom krunom okrunjen seljački vođa Matija Gubec. Tuđman je u konkurenciji s dva oporbena kanidata pobijedio na izborima početkom lipnja. Za dan prisege izabrao je Dan domovinske zahvalnosti, državni blagdan koji se u Hrvatskoj slavi od prošle godine kao spomen na ulazak Hrvatske vojske u Knin i cijelo područje bivše srpske parakrajine. Predsjednička je prisega nedavno malo predizajnirana. Zapravo je usuglašena s onim tekstom što ga je prije pet godina Tuđman de facto izgovorio uz zakonom propisane formulacije zakletve, samovlasno dodajući vlastite interpolacije. U javnosti se najviše polemiziralo oko zaključnog prizivanja Božje pomoći. Međutim, bitnije je da se Tuđman obvezao kako će raditi doslovce 'na dobrobit hrvatskoga naroda i svih hrvatskih državljana'. Po ovoj formulaciji, granice nacije šire su od granica hrvatske države, pa neovisni analitičari smatraju da ona izražava namjeru državnog ekspanzionizma. Špekulacije da Tuđman na taj način proglašava sebe predsjednikom svih Hrvata, on je danas izrijekom potvrdio. Nakon zakletve ovoga se puta obratio nazočnima i javnosti posebnom, kako ju je nazvao, prisežnom poslanicom. Obraćajući se u prvoj rečenici, kako je rekao 'Hrvaticama i Hrvatima u domovini i svijetu', Tuđman je naglasio kako će biti doslovce 'nepristran predsjednik svih Hrvata i svih hrvatskih državljana'. Taj stav podcrtan je nazočnošću predstavnika bosanskohercegovačkih Hrvata, od Zubaka do Brajkovića, koji su sjedili u prvom redu, odmah uz predsjednika Sabora i premijera. Osim te proširene interpretacije svoje funkcije, Tuđman nije rekao ništa bitno novo. Njegova je poslanica mješavina samodivljenja, držanja lekcija međunarodnoj zajednici, koja, po njemu, ne razumije suvremena politička kretanja, i mutnih obećanja o hrvatskom prosperitetu." (RFI) GLAS AMERIKE - VOA 5. VIII. 1997. Zamjenik ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Husein Živalj podupire odluku međunarodme zajednice o diplomatskom predstavljanju Bosne i Hercegovine u inozemstvu, ali u razgovoru s našim novinarom Vladom Bilićem gospodin Živalj je dao i neka svoja viđenja novonastale situacije. = Ponajprije, radi se o poštovanju načela. U ovom slučaju radi se o poštovanju rokova iz Sintre. Bez obzira u kakvu slijepu ulicu zapali bilo koji pregovori i razgovori, jesu li u pitanju raspodjela veleposlaničkih mjesta, preuređenja ministarstva vanjskih poslova, zakon o putovnicama, zakon o državljanstvu itd., rokovi Sintre se moraju poštovati jer to je jedini način da iziđemo iz ovog začaranog kruga i da napokon počnemo graditi zajedničke institucije, onako kako je to zacrtano Daytonom. A ured visokog predstavnika je mogao, s obzirom na prijedloge jedne, druge i treće strane, izići s jednim konkretnim rješenjem koje bi na neki način sve tri strane bile prisiljene prihvatiti. To je bila jedna opcija. Druga opcija je bila da u dogovoru sa svim stranama, imajući na umu sve ove prijedloge koji su im bili na stolu, dođu do kompromisa i da svaku od tri strane privole, neću reći prisile, da prihvate predloženo rješenje. Ni jedno, ni drugo, ni treće se nije prihvatilo, opet se pristupilo kompromisu. Dakle, obustavljeni su kontakti s našim veleposlanicima na najvišoj razini u već devet, a ja mislim da će biti još više zemalja, i to je na neki način dodatni pritisak da bi se postigao dogovor između tri strane. Već je potrošen 21 mjesec, kaže gospodin Živalj, a mnoge zajedničke institucije Bosne i Hercegovine nisu se ni počele izgrađivati. A u srpnju iduće godine SFOR se treba povući iz ove zemlje. = U svakom slučaju ja se nadam da neće doći do toga jer ovo je najskuplji projekt u zadnjih 50 godina u Europi i potrošeno je skoro 8 milijardi dolara. Ostaviti tako kako jest znači zapravo naći se u poziciji da Europa i svijet u Bosni i Hercegovini možda ponovno vide ono što su željeli što prije zaustaviti. Na upit kako i na koji način će se sada odvijati odnosi Bosne i Hercegovine i drugih zemalja Husein Živalj odgovara: = Ti odnosi će biti spušteni na razinu otpravnika poslova kada su u pitanju ekonomski, konzularni i drugi. Tu neće vjerojatno biti nikakvih problema, a kada su u pitanju oni službeni politički, na razini veleposlanika, tu će biti obustavljeni. Ključni je problem što ured visokog predstavnika nije odredio koji su to principi na osnovi kojih je trebalo ustanoviti kako transformirati ministarstvo vanjskih poslova i raspodjelu veleposlaničkih mjesta. Pristupilo se, ističe Husein Živalj, i jednom beskrajnom pravljenju kompromisa. Hrvatska strana tražila je paritet, a bošnjačka poštivanje popisa stanovništva iz 1991. godine. = Gdje bismo po tom principu uključili ostale, ako je sedam posto prema popisu 1991. godine? Bilo je i drugih principa. U svakom slučaju, ovdje se nisu poštovali principi. Jer ako pogledamo, zadnji prijedlog iz ureda je bio kompromis između bošnjačkog, ja to moram istaći - bošnjačkog vrlo razumnog prijedloga, i drugih prijedloga, posebno hrvatskog koji je po meni bio neracionalan, koji nije bio utemeljen na principima, ni daytonskog ustava ni ustava federacije. Ured visokog predstavnika našao se u situaciji da napravi kompromis koji je bio, u ovom slučaju, potpuno neprihvatljiv za bošnjačku stranu, a ja ističem da je meni osobno kao pregovaraču najteže palo uporno odbijanje druge dvije strane, što je na neki način primijetio i ured visokog predstavnika, da se ne uključe ostali kao mogući ambasadori Bosne i Hercegovine na tim najvišim mjestima u diplomatsko-konzularnom predstavljanju države. Ovo je multietnička zemlja, podcrtava gospodin Živalj, i ured visokog predstavnika je prije dva tjedna izdao pravno mišljenje o paritetu i ostalim, a ostali moraju po tom mišljenju biti predstavljeni i na najvišim dužnostima. = Našli smo se u jednoj situaciji gdje se nadam da ćemo sljedećih dana prevladati nastale probleme, da ćemo se konačno dogovoriti, ali po meni, bez jedne jasno definirane pozicije međunarodne zajednice u uredu visokog predstavnika koji će biti temeljen na određenim principima, na daytonskom ustavu i postojećim ustavima jednog i drugog entiteta, teško da možemo ići u beskrajne kompromise jer ti kompromisi i nepoštivanje rokova dovode do novih možda nepoznatih problema." (VOA) AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 6. VIII. 1997. Holbrooke počinje novi pokušaj na Balkanu "Bivši američki pregovarač za Balkan Richard Holbrooke od danas počinje novu misiju u Bosni. Holbrooke je prvi uspjeh postigao sporazumom u Daytonu 1995. Time su prestala ratna djelovanja u Bosni. No civilni dio Daytonskoga sporazuma dosad se nije mogao ostvariti. Zbog toga nakon planiranog svršetka misije SFOR-a u lipnju 1998. prijeti opasnost od novog kruga rata. Holbrooke bi sada opet trebao napraviti proboj. Naime, Sjedinjene Države žele u lipnju 1998. povući svoje vojnike. Holbrooke kao prvo želi uvjeriti jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića da traženog ratnog zločinca Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika bosanskih Srba 'povuče iz prometa'. Karadžić iz pozadina i dalje upravlja politikom srpske republike. No Holbrooke treba i hrvatskom predsjedniku Tuđmanu energično reći da ograniči hrvatske ekstremiste u Hercegovini. Tuđman je jučer položio prisegu za svoj novi mandat. Odnosi sa SAD-om lošiji su nego ikada prije. SAD blokiraju kredit Svjetske banke Hrvatskoj u visini od 30 milijuna dolara. Najnovija protjerivanja Muslimana na području Jajca od Hrvata mogla bi još pogoršati odnose. Dužnosnik austrijskog Caritasa za Bosnu Peter Quendler je o protjerivanjima iz Jajca rekao da su ljudi odozgo mobilizirani jedni protiv drugih. Zapad bi morao udaljiti izazivače sukoba. Inače bi do ostvarenja mira moglo potrajati još jako dugo. Da se na malim prostorima u Bosni događa i drukčije, dokazuju tri mirovna sela Caritasa u Busovači, Vojnici i Vitezu. Quendler je izjavio da je tamo uspjela obnova zajedno s Hrvatima i Muslimanima" - izvješćuje list. 5. VIII. 1997. Bosanska tlapnja Pritisak vlada EU-a i SAD-a na bosanske političare dopušten je, čak nuždan, ali će postići malo. Točno je da su Bosanci također odgovorni za to kako se u njihovoj zemlji s njihovim građanima loše postupa. Katkada je izgledalo kao da bi sukob morali riješiti Europljani. Bosanci bi pritom gledali. Ali temeljnu pogrešku, koja objašnjava sve slijepe ulice, učinile su umiješane sile. One su se odlučile za mješovitu Bosnu, ali nisu promijenile one moćnike koji su vodili rat. Sada bi pak kriminalni etnički čistači trebali organizirati i jamčiti povratak onih koje su počistili. Tako blaga pogleda ne bi se smjelo biti na dulji rok. Ali SAD i Europljani nisu uopće bili uistinu blaga pogleda. Oni samo nisu htjeli biti dublje uvučeni u bosansku krizu. Htjeli su kao neka vrst mirovnog sudca i vrhovnog nadglednika dati samo pravila i novac, a da na licu mjesta posao obave domaćini. To je čak zvučalo moralno, ali nestvarno. Svi su to znali. Sad se opet radi o izboru. Ili moraju SFOR i sav aparat za održavanje primirja u nedogled ostati u Bosni, ili će rat etničkih skupina opet započeti. SAD i Europljani ne žele ni jedno ni drugo. Oni žele doma, ali ostaviti mirnu Bosnu. To, međutim, ostaje samo tlapnja, piše Guenther Lehofer. DER STANDARD 5. VIII. 1997. Uzbuna najvišeg stupnja u Bosni Za malo više od mjesec dana (13. i 14. rujna) trebaju u Bosni i Hercegovini biti organizirani komunalni izbori. Kako se pojačava struja povratnika iz izbjeglištva, istodobno s tim u svezi raste i broj nasilnih pokušaja sprječavanja povratnika. Jedno je odavno sigurno; o izbornim rezultatima neće odlučivati sami glasovi nego registriranje glasača. Bošnjaci (kako Muslimani sami sebe nazivaju), Hrvati i Srbi u velikoj većini dat će glas svojim nacionalnim strankama. Prema podacima UN-ova Komesarijata, povratnička kvota za bosansku republiku srpsku je četiri do pet postotaka, za hrvatska područja u muslimansko-hrvatskoj federaciji 18, a za područja pod muslimanskom kontrolom 77 postotaka. "Jasno je da nacionalisti žele cementirati etnički 'novi poredak'. U slučaju Srba i Hrvata to se događa s manje ili više otvorenom potporom iz Beograda i Zagreba, gdje se još zadugo neće odustati od nade u podjelu Bosne i Hercegovine". Za Europu najnoviji razvoj događaja znači najviši stupanj pripravnosti na uzbunu. Sredinom 1998. istječe mandat mirovnoj misiji. SAD žele konačno istupiti, ali do tada europski partneri NATO-a i Europska unija nemaju više vremena za spas Daytonskog mirovnog sporazuma, piše Josef Kirchengast KRONE 5. VIII. 1997. Nikako zajedno Autor članka Ernst Trost tvrdi da se višekratno pokazao uspješnim život jednih uz druge, ali da o životu jednih s drugima ne može biti govora. Američko-europska nastojanja oko mira u Bosni već su bila okrunjena uspjehom dok se suprotstavljene strane drži unutar određenih granica. Tako se može najtočnije odrediti sadašnje stanje odnosa između Muslimana, Hrvata i Srba kada su zapadne sile opet pozvale na ispunjenje Daytonskog sporazuma, a Amerikanci pozvali u spasilačku misiju u Sarajevo svog "čudotvorca" Richarda Holbrookea. Hrvatska uprava dopustila je povratak muslimanskim obiteljima u stari bosanski kraljevski grad Jajce kako bi stekla pravo na dodatnu novčanu pomoć. Ali radikalni nacionalisti svakodnevno napadaju povratnike i protjeruju ih. To je bosanska stvarnost. Čak je i u pomirljivome ozračju Papina posjeta, u proljeće, posvuda bio živ duh sukoba. U franjevačkom samostanu me je otac gvardijan na fotoizložbi ruševina crkava upozorio da su najmanje toliko Božjih kuća razorili Muslimani koliko i Srbi, i tad je dodao kako su ga na putu u Mostar, prigodom kontrole, muslimanski vojnici istukli samo zato što je njegov auto imao hrvatske tablice. Gotovo svaki razgovor u Sarajevu odiše dubokim nepovjerenjem među etničkim skupinama. DIE PRESSE 5. VIII. 1997. Nacionalistička mržnja "Kad hrvatski predsjednik Franjo Tuđman danas, u utorak, započne svoj treći mandat, sigurna su mu iskazivanja počasti njegovih suradnika. Tuđman je uspio izgraditi oko sebe sustav koji proizvodi puno klicanja, a malo prigovora. Utoliko silovitijom ispada kritika izvana. Hrvatska, koja je tijekom rata bila maženi miljenik Zapada, puno je izgubila od svojeg pozitivnog imidža. Ponajprije SAD snažno kritiziraju nedostatak slobode mišljenja i nedostatne demokratske strukture. Najnoviji događaji oko Jajca novi su dokaz kritičarima. Jer tamo, u tom bosansko-hrvatskom gradu, već nekoliko dana Hrvati sprječavaju muslimanskim izbjeglicama povratak u njihove kuće što im je obećano Daytonskim sporazumom. Niti mjesna policija niti vlada u udaljenom Zagrebu ne poduzimaju ništa protiv orgija mržnje. Tuđman je svoju zemlju na valu nacionalizma vodio kroz rat u mir; sada očito ne može i neće primjereno kazniti one ljude koji žive ono što je Tuđman uvijek propovijedao" - piše Gerhard Bitzan. 4. VIII. 1997. Milošević vodi Sandžak u opasnost "U Sandžaku su dva predznaka oluje: politički predstavnici muslimanske 'Liste za Sandžak' koja je pobijedila na općinskim izborima u studenom silom su istjerani iz Beograda sa svojih dužnosti. Umjesto predstavnika 'Liste za Sandžak', sestrinske stranke bosanskog SDA, na dužnosti su stranački aparatčici Miloševićeve stranke SP i gubitnici na zadnjim općinskim izborima. Sandžački muslimanski vođa Sulejman Ugljanin koji se 1997. poslije četverogodišnjeg izgnanstva u Turskoj dobrovoljno vratio u svoju zavičajnu pokrajinu, prošlog je tjedna pred sudom morao odgovarati zbog 'terorističkih aktivnosti'. Ugljanin je na Zapadu malo poznat, prosvjedi su izostali, s čime je Milošević očito računao. U Sandžaku, pokrajini koju dijele Srbija i Crna Gora i u kojoj su Muslimani s oko 60 posto većinsko stanovništvo, sada vlada 'izvanredno stanje'. Lokalna postaja Novog Pazara je zatvorena, suradnici i novinari su otjerani. Jedinice vojske i policije koje obavljaju ophodnju ulicama Novog Pazara, po podacima iz Beograda spriječile su 'u posljednjem trenutku' odvajanje Sandžaka. Isti je 'separatistčki scenarij' bio na djelu već 1991. godine. Tada je održan referendum o autonomiji Sandžaka na kojem je preko 90 posto Muslimana glasovalo za autonomiju. Godine 1993. i 1994. Sandžak je bio pod terorom radikalnih Srba. Za njih je Sandžak, odnosno Raška, kako se regija zvala prije islamizacije, slično kao i Kosovo, 'kolijevka' srednjovjekovne države Nemanjića. Otmice, paleži i progoni u Sandžaku su bili na dnevnom redu. Po podacima izaslanice UN-a za ljudska prava Elisabeth Rehn, od 1991. godine iz Sandžaka je pobjeglo oko 80 tisuća Muslimana od straha pred represalijama u pokrajini. Iznenađujuće upletanje i proglašenje prinudne uprave u Beogradu se predstavlja kao udarac 'u posljednjoj minuti' jer bi Muslimani inače proglasili svoju 'neovisnost'. U lokalnom je tisku već bilo odgovarajućih 'najava'. Tako je 'poziv za neovisnost' iz sandžačkog muslimanskog časopisa koji je u međuvremenu zabranjen, otisnut u beogradskom tisku. Teško je reći radi li se o nepromišljenom pozivu muslimanskih lokalnih političara ili o namjernoj provokaciji iz Beograda. Miloševićeva demonstracija sile u Sandžaku očito je napravljena i zbog parlamentarnih i predsjedničkih izbora u rujnu. Udarac je trebao dokazati da svaki pokušaj stvaranja muslimanskog 'pojasa', koji se proteže od Bosne preko Sandžaka do Kosova, 'jaki čovjek' Milošević može u svako doba ugušiti u začetku. Istodobno je to bio i mig na naslov bosanskog predsjednika Izetbegovića i njegova 'sandžačkog lobbyja' u Sarajevu koji navodno podupiru Sandžaklije. Ionako raskoljenu, beogradsku oporbu Milošević je opet nadigrao pa je ostala zbunjena: ocrniti okrutni udarac značilo bi izgubiti srpske nacionalističke birače. Osuda navodnog 'separatizma' Sandžaklija bila bi samo potpora Miloševiću" - piše Aleksandar Oršić. SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 4. VIII. 1997. Muslimani drugi put istjerani iz svojih bosanskih domova Mike Connors izvješćuje iz Kruščice o stotinama bosanskih Muslimana koji su se vratili u svoje domove koje su bili napustili za vrijeme rata, a sada su iz njih ponovno istjerani. "Tijekom zadnja dva tjedna ljudi iz ovoga sela, koje su bosanski Hrvati 1993. prisilili da odu, počeli su se vraćati. Tu su, kao i u drugim okolnim selima i u gradu Jajcu, Muslimani pokazali takav stupanj suradnje koji je iznenadio ne samo njih same već i dužnosnike međunarodne organizacije za izbjeglice. Danas se, međutim, pokazao pravi svršetak ovoga kratkog uspjeha. Skupine hrvatskih grubijana prisilile su i zadnjeg Muslimana da ode. Britanski mirotvorci u okviru NATO-ovih snaga očito nisu izravno obvezali Hrvate, za razliku od američkih u nekim dijelovima područja pod njihovim nadzorom koji su pomogli izbjeglicama da dođu do svojih domova. Po Daytonskom mirovnom sporazumu, kojim je završen rat u Bosni, Muslimani i Hrvati zajedno nadziru jedan dio zemlje, a bosanski Srbi ostatak. Sporazumom se zahtijeva stabilizacija zemlje jamstvom da će se izbjeglice moći vratiti svojim kućama. Ali u stvarnosti, u mnogim područjima bosanski Hrvati i Muslimani su i dalje u sukobu. Zabrana koja je Muslimane sprječavala da se vrate svojim kućama na području koje nadziru Hrvati činila se prije dva tjedna ukinuta i gotovo tisuću Muslimana dobilo je dozvolu da se vrate u to područje. Prije toga su hrvatski politički vođe dopustili tek nekim malim skupinama Muslimana da se vrate u područje s hrvatskom većinom. Zatim je ta zabrana, opet bez ikakva objašnjenja kao i kad je ukinuta, prije tri dana ponovno stupila na snagu. Stotine Hrvata, očito ohrabrenih pivom i toljagama, zapriječilo je cestu koja vodi u muslimanska sela. 'Muslimani moraju otići, jer nemaju potrebnih isprava', rekao je Ivo Marijanić, jedan od onih koje su jučer blokirali cestu. Svi oko njega potvrdno su kimali glavama dok je govorio. G. Marijanić i drugi kažu da dok oni paze da se nijedan Musliman ne pokuša vratiti, njihovi prijatelji izbacuju one koji su u tome uspjeli. Dužnosnici UN-a kažu da ih jednako zbunjuje iznenadna suradnja i njezin isto tako iznenadni prekid. Kažu da to smatraju znakom od vođa bosanskih Hrvata da s njima treba postupati oprezno i da im se čini da im nije posvećeno dovoljno pažnje. 'Hrvatski političari mogu pomoći u provedbi mirovnoga sporazuma ili mogu čitavu stvar zaustaviti', izjavio je dužnosnik UN-a, tražeći da ostane anoniman. Dužnosnici kažu da su ljude koji zatvaraju cestu pozvali hrvatski politički vođe. Kod Muslimana koji su se bili vratili u ovo selo sve više je rastao strah kako su se u subotu raširile glasine. A onda su u subotnjoj noći vidjeli kako u selu s druge strane doline jednu staju zahvaća plamen. U nedjelju ujutro vidjeli su svjetla autobusa, popraćena signalnim svjetlima policijskih automobila, kako obilaze selo i povratnike odvode u muslimansko područje. Istodobno s dolaskom nekoliko skupina automobila punih grubijana, policajci hrvatske bosanske policije tjerali su stanovnike Kruščice u autobus. Policija se u Bosni općenito smatra oruđem političara. Muslimani koji su ostali rekli su rano jutros da su prestrašeni i zbunjeni. 'Samo prije dva dana hrvatski su nam političari preko TV rekli da se možemo vratiti ovamo', rekao je Suljo Šarić. U mraku je iz papirnate vrećice izvukao bilježnicu. "Mi imamo sve potrebne dozvole", rekao je, pokazujući bilješke s nedavnih sastanaka između mjesnih muslimanskih i hrvatskih vođa. Mišljenja o strategiji su različita. Neki misle da je njihov položaj nemoguć. Drugi kažu da oni predstavljaju mostobran i da ih to obvezuje. 'Sada ne možemo ostati ovdje', rekao je jedan od njih. 'Ali moramo, mi smo zadnji - mi moramo održati ovo mjesto', došao je odgovor s usana osvijetljenih samo žarom cigarete. G. Šarić je poveo ljude do skupine britanskih vojnika koji su ovamo poslani u subotu. NATO je zauzeo stanovište da vojnici neće štititi povratak izbjeglica. To je, prema NATO-u, posao policije. Ali američki vojnici u blizini Brčkog, u sjeveroistočnoj Bosni, već tjednima štite izbjeglice koji se vraćaju kućama. Britanski narednik koji zapovijeda dvadesetoricom vojnika u blizini ovoga sela našao se u škripcu između politike NATO-a i potrebe da pomogne nemoćnim ljudima. Rekao je da će njegovi ljudi ostati ovdje, "za sada", i obećao da dokle god budu ovdje neće biti prijetnji životima civila. To obećanje, ma kako slabo bilo, dovoljno je ohrabrilo g. Šarića i druge. Poslali su natrag autobus koji je došao po njih. Ali su se potkraj dana preostali Muslimani ipak predomislili i otišli." THE WASHINGTON TIMES 4. VIII. 1997. Razjašnjeno poslovanje vatikanske banke s nacistima Arthur Spiegelmen, dopisnik Reutersove agencije iz Los Angelesa, navodi i nove dokumente nađene u Državnom arhivu SAD-a, prema kojima je vatikanska banka vjerojatno upletena u nezakonite transakcije s nacističkom Njemačkom i drugim silama Osovine za vrijeme II. svjetskog rata. "Obavještajni dokumenti koje je jučer dobio Reuters kažu da se vatikanska banka, poznata kao Zavod za religiozni rad, služila švicarskim bankarima kao posrednicima u barem tri slučaja dobivanja novca od njemačke Reichsbanke ili pri prebacivanju sredstava u banke koje su bile na crnoj listi saveznika zbog poslovanja s nacističkom Njemačkom. Dokumenti su se pojavili gotovo dva tjedna nakon oluje izazvane izvješćem obavještajne službe SAD-a prema kojemu je Vatikan pohranio 130 milijuna dolara u zlatnicima i gotovini, koje je hrvatska nacistička marionetska vlada oduzela Srbima i Židovima. Premda je to Vatikan žestoko zanijekao, predsjednik Clinton je pozvao Ministarstvo financija da pregleda svoju dokumentaciju i utvrdi koliko je moguće da je Vatikan pohranio novac oduzet žrtvama nacizma za vrijeme rata. Veleposlanik SAD-a u Vatikanu Raymond Flynn u svom pismu g. Clintonu kaže da su te tvrdnje labave i dodaje: 'Od 15 milijuna stranica dokumenata u Državnom arhivu koji se odnose na nacističko zlato do sada se samo u jednom spominje Vatikan'. Ali nakon izjave g. Flynna nađeni su dokumenti u kojima se navode brzojavne doznake švicarskih banaka, uhvaćene od saveznika 1944. i 1945. godine, koje se odnose na 'sumnjive' poslove vatikanske banke. Jedan povjerljivi dokument od 27. siječnja 1945. navodi transakciju od 12. studenoga 1944., za koju je švicarska banka Credit Suisse poslala sljedeću obavijest vatikanskoj banci: 'Odobravamo vam 6.407,50 franaka po nalogu Reichsbank Berlin'. Drugi dokument, s oznakom 'Povjerljivi tajni obavještajni materijal', kaže da je vatikanska banka u travnju 1945. dala nalog banci Union Bank of Switzerland da isplati 100.000 švicarskih franaka i zatražila od centralne švicarske banke da doznači 200.000 franaka na račun Bank Swiss Italienne iz Lugana, koju su saveznici 1940. godne stavili na svoju crnu listu. Iz trećega dokumenta, također iz 1945. godine, vidljivo je da je vatikanska banka zatražila od jedne portugalske banke da 'prebaci u Vatikan 2.500 velikih dolarskih novčanica u zapečaćenom omotu preko papinskog nuncija u Lisabonu'." FRANCUSKA LA CROIX 5. VIII. 1997. Među kotačima Orient-Expressa Simplon-Express povezuje svake večeri Ženevu i Vinkovce. Prije jugoslavenskog rata vlak je vozio do Beograda u Srbiji. Ali, u ljeto 1991., željeznički se promet zaustavio na srpsko-hrvatskoj granici. Vrijeme prolazi i oružje je utihnulo. Je li to i kraj sukoba? Mirovnim dogovorom predviđa se uspostavljanje kontinuiteta željezničke mreže, koje uzdužno zapinje. Međunarodni vlakovi ne prolaze. Lokalni su počeli voziti. Je li moguće ponovno prijeći Balkan vlakom. Morate biti ondje da biste to saznali... Do Zagreba se putuje u hrvatskim kolima Simplon-Expressa koja se svake večeri prikapčaju na redovni vlak Ženeva-Venecija. Od grada Dogea, Simplon-Express nastavlja za Hrvatsku. Večeras su zauzeta samo tri odjeljka od njih šest u jedinim spavaćim kolima; u jednom je hrvatska obitelj koja živi u Ženevi i vraća se na ljetovanje, u drugom je mladi par. "Otkad je počeo rat u vlaku je vrlo tiho i nema mnogo putnika", pripovijeda Silvio, kondukter u hrvatskim spavaćim kolima. "Kola za Veneciju prepuna su putnika. Ali kod mene ima samo nekoliko sunarodnjaka koji rade u Švicarskoj." Silvio ide do Ženeve i natrag četiri puta mjesečno, sve to za plaću od 2000 franaka na mjesec. Plahte i pokrivače dijeli sigurnim pokretima i s diskretnim smiješkom. Poslužuje i slabu kavu, za 50 centima po šalici. Dok vlak zalazi duboko u Alpe, ljetna kiša bubnja po krovu vagona. Tunel Simplon na granici Švicarske i Italije još je sa svojih 20 kilometara dužine jedan od najvećih pothvata na europskom kontinentu. Otvoren je 1906., a u njega je utrošeno 2400 dana rada i 1520 tona dinamita. Prokopavanje tunela životom je platilo 67 osoba. Otvaranjem tunela skraćen je put do Istanbula za 60 kilometara, u usporedbi s putom Orient-Expressa koji vodi preko Austrije i Mađarske. (...) "Mala Švicarska na Balkanu" doista zaslužuje to ime. Ostavši po strani od jugoslavenskog sukoba, Slovenija pruža sliku mirne i bogate planinske zemlje, u kojoj je priroda bujna ali uređena, a vlakovi stižu na vrijeme. Postaja Pivka sva je poput smješka. Kraj svakog stupa postavljene su posude s cvijećem. Zrak je nabijen mirisom borova. Na poljima se suši sijeno (...) Na cestama su stare zastave i yuga zamijenili fiati i opeli. Samo jedna golema električna centrala uz put, jarko crvene boje, podsjeća nas da se nalazimo u bivšoj socijalističkoj zemlji. Dragutin Šubat, doministar je za promet u Hrvatskoj. Sjedeći u svom uredu na osmom katu moderne zgrade u glavnom gradu Hrvatske, u kojoj je prije bilo sjedište komunističke partije, priznaje da je nestrpljiv: "Već mjesecima raspravljam s ministrom u jugoslavenskoj vladi. Sporazum među našim zemljama o željezničkom prometu je pripremljen, ali još nije potpisan... Zašto? To treba pitati beogradske političare..." Dragutinu Šubatu je žao što je ta "povijesna osovina" europske željeznice presječena prije šest godina. Ali, iza te nostalgije kriju se gospodarski razlozi. "Liniji Zagreb-Beograd pripada 60 posto prometa" sa značajnom zaradom od trgovinskog prometa u smjeru Turske. Danas taj promet ide drugim putom, preko Mađarske. Beograd je, dakle, kao balkansko željezničko čvorište, i dalje na dobitku. Zagreb je iz toga isključen, pa je lako razumjeti doministrovu nestrpljivost i sporost njegovih jugoslavenskih sugovornika... Dragutin Šubat, iza kojega se na zidu mogu vidjeti fotografije vlakova i zastava s crveno-bijelim šahovskim poljima, iznosi pojedinosti iz sukoba s Beogradom: u trenutku kad je počeo rat, oko 5000 hrvatskih vagona našlo se s druge strane granice, a isto se toliko srpskih vagona našlo u Hrvatskoj, gdje odonda stoje blokirani. Dvije vlade sada pregovaraju o nadoknadi, jer su 'naši vagoni moderniji. Ne može se govoriti o običnoj zamjeni'... Tih 10.000 vagona trebalo bi se jednoga dana mimoići na Balkanu, simbolizirajući ponovno otvaranje osovine Simplon-Orient. Ali, taj trenutak još nije došao. Može li se presjedanjem na granici stići do Beograda? Dragutin Šubat ne zna. Da biste to saznali, morate nastaviti put" - piše Alain Guillemoles. LE MONDE 2. VIII. 1997. Srbin Milan Kovačević pred sucima u Haagu Pojavivši se pred sudom u Haagu, Srbin Milan Kovačević, optužen za 'sudjelovanje u genocidu', odgovorio je na pitanja suca Niniana Stephena: 'Nisam kriv i, hvala Bogu, to mogu i dokazati', izvješćuje dopisnik lista Alain Franco. "(...) Prvo je ispitivanje bilo odgođeno. Milan Kovačević, prema riječima njegova odvjetnika, bio je hospitaliziran zbog srčane aritmije, a nedavno je imao i dva srčana napada. Na suđenju se taj 46-godišnjak doima kao smireni, malo namrgođeni otac, kao seljak koji misli samo na žetvu: sijeda kosa, prosijedi brkovi, razuman pogled iza debelih naočala, u rukama s kratkim prstima nalivpero, kako bi mogao pribilježiti pojedinosti iz optužnice. Čitanjem optužnice ocrtava se sasvim drukčiji profil tog čovjeka koji prije uhićenja nije znao da mu se ime nalazi na tajnom popisu optuženih što ga je sastavio međunarodni sud. Prema optužnici, potvrđenoj 13. ožujka, Kovačević, zvani 'Niko', bio je predsjednik izvršnog odbora prijedorske općine 1992. i 1993., kada su snage bosanskih Srba provele u toj regiji etničko čišćenje. Kovačević je bio i član kriznog stožera u Prijedoru. U optužnici stoji da je 'Milan Kovačević pripadao vladajućim strukturama regije i de jure po odgovornosti bio drugi čovjek u hijerarhiji' te da je bio 'zadužen za posjete novinara zarobljeničkim logorima'. U toj su regiji bila tri logora: Omarska, Keraterm i Trnopolje, poznata po tome što su u njima zatočeni muslimanski i hrvatski civili bili izloženi silovanjima i mučenjima. 'Stotine poznatih i nepoznatih zatočenika nije preživjelo Omarsku i Keraterm', navodi se u optužnici. Haaški je sud Srbinu Dušku Tadiću, optuženom za brojna pogubljenja u tim logorima, upravo izrekao kaznu od dvadeset godina zatvora. Djela iz optužnice pripisuju se 'Niki' upravo zbog vlasti koju je imao u hijerarhiji, kao i šef policije Simo Drljača, koji je ubijen u akciji SFOR-a, jer je pružao otpor. Kovačević je bio jedan od dužnosnika u prijedorskoj regiji iz koje su silom iseljeni Muslimani i Hrvati, on je odobravao torture u zarobljeničkim logorima. Zbog tih djela, ali i zbog svojih 'propusta', jer nije spriječio pogubljenja, Milan Kovačević je prvi među uhićenima optužen za 'sudjelovanje u genocidu'." SRBIJA POLITIKA 5. VIII. 1997. Hrvatska između Cooka i Holbrookea "(...) Sedamdesetpetgodišnji Tuđman, koji je očito dobroga zdravlja, unatoč vijestima da boluje od raka na želucu, iznio je Cooku želju Hrvatske da uspostavi prisnije veze s EU. Međutim, Cook je oštro podsjetio da je njegov dossier o ljudskim pravima još uvijek nezadovoljavajući i da Britanija ne vidi 'nikakvu mogućnost' da Hrvatska postane članica EU u doglednoj budućnosti. Hrvati su nervozni i zbog činjenice da zapadni saveznici mogu uskoro pokušati da se dokopaju osumnjičenih ratnih zločinaca u Hrvatskoj, kao što su to učinili s dvojicom ljudi u Bosni". 4. VIII. 1997. Od čega strepi Hrvatska u Haagu "(...) Kako stvari sada stoje, putovi odgovornosti za masovni zločin u Ahmićima lako bi mogli krenuti prema također skrivenom Dariju Kordiću, pa postoji mišljenje da bi se upravo takav trag mogao naći u traženim dokumentima od hrvatske vlade. Međutim, postoji tu opasnost da se istodobno u njima otkrije i još nešto drugo - neka još zanimljivija 'crta zapovijedanja' i da se, na primjer, i dokumentirano utvrdi... da je HVO samo vojna ekspozitura hrvatske vojske, što znači da su njegovi generali primali zapovijedi iz Zagreba. To bi onda značilo da je Zagreb u stvari odgovoran za ono što se događalo na području djelovanja HVO-a". DNEVNI TELEGRAF 5. VIII. 1997. Gubitnik "Jovan, mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije, održao je u crkvi Svetog proroka Ilije u Zadru bogoslužje, prvo od 1991. Agencije ne kažu koliko je vjernika došlo da ga sluša. Broj vjernika bi se morao shvatiti kao broj onih koji svom mitropolitu kršćanski praštaju za sve ono što za njih nije uradio. Mitropolit Jovan je, među prvim pravoslavnim vođama, još na početku stradanja srpskog naroda u Hrvatskoj, pobjegao u Srbiju, koja, zna se, nije ratovala..." VEČERNJE NOVOSTI 5. VIII. 1997. Pušteni zatočenici 'Lore' "(...) Srpska strana predala je Hrvatima tijelo pilota Rudolfa Perišina, poznatijeg kao prvog prebjega s MIG-om JNA s bihaćkoga uzletišta u austrijski grad Klagenfurt u ljeto 1991. godine. Perišin je poginuo prilikom bombardiranja Gradiške 2. svibnja 1995., u vrijeme agresije hrvatske vojske na zapadnu Slavoniju. Oborila ga je protuzračna obrana 'vrs'", piše list. GRAĐANIN 5. VIII. 1997. Knin - finale srpskoga mita o junaštvu "Povijest Srba napisana u skoroj budućnosti bit će ogled o narodu kojega je politika ostavila na cjedilu. Uzmimo samo kninski slučaj kao manekena za reviju uvrjeda na račun onih koji su donosili odluke o pogrješnom ratu, u pogrješno vrijeme, na pogrješnom mjestu i s pogrješnim protivnikom. Točnije, pogledajmo zašto dvogodišnjicu pada Knina i zbijega 'knindži' ne treba primiti tragično, nego kao finale nepostojeće legende o današnjem srpskom junaštvu. Budemo li pametni kao nacija, od te točke, od tog sramnog kraha militarizma, fanatizma i kulta ratnih heroja naučit ćemo da budućnost ne postoji nego da je moramo stvoriti. Kako vidim, ove godine srpska se država pravi da je zaboravila dan kad su Hrvati istakli šahovnicu nasred kninske tvrđave i na jarbol koji je, koliko znam, napravljen od grede gola sa stadiona Crvene zvezde. (...) Rat u koji su Srbi ušli bez nacionalnog konsenzusa, prvi iz kojega su masovno bježali i pored strahovitog prijekog nacionalnog suda, stajao je naciju povlačenja s povijesnih teritorija, ostatak je osuđen na asimilaciju u hrvatski nacionalni korpus, u Srbiji je proizveo kompleks ratnih gubitnika, apatiju, kaos, socijalnu revoluciju u kojoj je 'fukara obogaćena, a pametni ušutkani', doveo je do milijun izbjeglica, osiromašenje svih, getoizaciju Jugoslavije i osjećaj uzaludnosti svake individualne žrtve. Tko još čak i među vrelim nacionalnim borcima koji brane svoje onodobne grješke spominje kult ratnog herojstva, tko se hvali svojim ratnim podvizima i gdje su gomile onih paradnika u ratnim odorama i s nisko opasanim pištoljima. Umjesto njih mladići bez udova skakuću preko beogradske 'mostarske petlje' dok im nervozni vozači psuju mater, a oni dobrodušniji bacaju dinar kroz poluotvorene prozore. Jesmo li naučili lekciju iz vlastite opsesije? Jesmo li dovoljno jaki da se odreknemo stvaranja viška povijesti koju nismo u stanju lokalno konzumirati? Koliko smo svjesni cijene koju smo platili za egzaltiranu pojednostavljenu politiku koja je pomoću državne promidžbe svedena na nekoliko stereotipa? (...) Hoćemo li izići iz ovoga s mirnim smiješkom što smo mit o junaštvu prepustili Slovencima i Hrvatima i sa samopouzdanjem dobivenim gorkim iskustvom priznati da su male nacije male ne zbog broja nego zbog slabosti, a da su velike nacije velike ne zbog brojnosti već zbog snage. Ako to ne uradimo, na pragu smo nitroglicerinskog doba, masovne hipnoze revanša, zavođenja reda i predavanja sudbini. Točnije, kismetu." Razgovor: Borislav Mikelić "'Srbi u Hrvatskoj i dalje trebaju biti konstitutivni narod i nastaviti demokratskim putem ostvarivati svoja prva', izjavio je Borislav Mikelić, predsjednik odbora za zaštitu prava raseljenih osoba i povratak u zavičaj". Mikelić je u razgovoru rekao da je u Hrvatskoj ostalo blizu 250.000 Srba i da će, ako se vrati još 100.000, Srbi činiti 9-10 posto stanovništva. 'Bio bi to respektabilan korpus koji bi imao značajna prava i u udjelu na svim razinama vlasti, do određenog autonomnog položaja', rekao je Mikelić. Hrvatskim vlastima zamjera da u provedbi Sporazuma o normalizaciji odnosa sa SRJ ne poštuju odredbe o povratku izbjeglica, o vraćanju imovine, mirovinskom i socijalnom osiguranju. 'Hrvatska bi htjela ubrzanje suradnje u malograničnom prometu, cestovnom i željezničkom prometu, ali je to teško riješiti ako se ne shvati da je na ovom prostoru 350.000 Srba čija životna pitanja ona izbjegava riješiti. Sumnjam da će i u sbo (hrvatsko Podunavlje) biti stabilno stanje ako se ne riješe sudbinska pitanja izbjeglica u SRJ', rekao je Mikelić. Izjavio je također da se Milošević nije zauzimao za veliku Srbiju, već za očuvanje Jugoslavije. 'Rukovodstva Srbije i Jugoslavije učinila su značajne napore da se očuvaju interesi srpskog naroda u zapadnim dijelovima krajine i rs. Što oni nisu ostvareni kako je trebalo, zasluga je u prvom redu dijela ekstremnog vodstva iz krajine i s Pala, a na drugoj strani Hrvatske, koja je odlučila odnose razriješiti vojnim putem', rekao je Mikelić i zaključio da je dolazak Slobodana Miloševića na čelo SRJ 'pravedna i logična posljedica' i da je on 'najautoritativnija i najkompetentnija osoba' za tu dužnost. ARGUMENT 4. VIII. 1997. "Argument" na utakmici Croatia - Partizan "(...) Oko 23 sata konvoj dolazi na Pleso. Konačno, osim policajaca nema nigdje Hrvata. Oko 23.30 avion rula pistom i kreće put Beograda. Poraz je težak i svi tuguju, ali osjeća se radost. Napušta se Zagreb. Hrvatima ponovno okrećemo leđa. Pokazali su svoju 'europsku civilizaciju' i svima je jasno da je doček sedam dana ranije bio neprimjeren namjerama Hrvata. Zato, zbogom Zagrebe. Nikad više, nadamo se, dok se ne naučite kulturi 'lukavih bizantinaca'". ITALIJA IL GIORNALE 2. VIII. 1997. Ezuli: dosta rata s Tuđmanom i Kučanom "Bučan je poziv na 'pomirenje' koji su julijsko-dalmatinski ezuli odaslali Sloveniji i Hrvatskoj. Pedeset godina poslije mirovnog sporazuma Italije i pobjednika u Drugom svjetskom ratu, što je 350 tisuća Istrana, Riječana i Dalmatinaca, prisiljenih na bijeg sa svoje zemlje pred Titovim partizanima, doživjelo kao 'diktat', dijaspora preuzima inicijativu prigodom svjetskog skupa sazvanog u Trstu za 13. i 14. rujna. U pismu od 30. srpnja naslovljenom šefu države Oscaru Luigiju Scalfaru, Denis Zigante, predsjednik Nacionalne federacije koja okuplja šest najvažnijih udruga ezula, piše: (...) da bi se napravio temeljni korak prema potpunom pomirenju, obnavljajući vam poziv da sudjelujete na skupu, federacija ezula vas moli da službeno pozovete i predsjednike Slovenije i Hrvatske na veličanstvene proslave koje će se održati 14. rujna na fojbama Basovizza i Monrupino (...) a osim toga će se odati poštovanje u Risieri di san Sabba, simbolu žrtava koji je povezao sve narode ove mučeničke zemlje'. Zapravo se Slovenca Milana Kučana i Hrvata Franju Tuđmana potiče da ranu otvorenu pola stoljeća zatvore simboličnim činom poštovanja žrtvama. Fojbe su kraške špilje gdje su 1943. i koncem Drugoga svjetskog rata po nalogu maršala Tita bačene tisuće sunarodnjaka. U Basovizzi i Monrupinu, na visoravni koja nadvisuje Trst, osim talijanskih i njemačkih vojnika, počivaju i stotine civila deportiranih iz julijskog glavnog grada koji je u svibnju 1945. bio 40 dana pod okupacijom Titovog IX. korpusa. Risiera je međutim bila jedini njemački logor za istrebljenje odakle se nisu vratili antifašisti i Židovi. (...) 'Netko je rekao da su julijski ezuli protiv pomirenja sa Slovenijom i Hrvatskom. Ništa nije pogrešnije i nelogičnije: ezuli traže povrat vlastitih kuća ili mogućnost da ih otkupe i u isto vrijeme žele da se iza granice stabilizira mirna klima civilnog suživota', piše dalje u dugačkom pismu Zigantea Kvirinalu. Ezuli dakle naglašavaju da se cilj 'pomirenja' ne može postići prije nego što se 'pravedno riješi problem napuštene imovine. Odbijanje ili zakašnjenje talijanske vlade da isplati pravedne odštete za ta dobra (...) moglo bi se protumačiti kao prešutno političko jamstvo etničkom čišćenju Istre, Rijeke i Dalmacije, kao nedostatak priznanja nepravda, protjerivanja i patnja koje su julijsko-dalmatinski izbjeglice morali pretrpjeti i podnijeti.'(...) Unatoč tomu, problem napuštene imovine nije zatvoren: s Ljubljanom se ne može sporazumjeti hoće li doći do povrata imovine, barem simboličnog, šačice kuća. S Hrvatskom na čijem su području dvije trećine Istre, otvoreno je ... ali Zagreb ne želi ni čuti" - piše među ostalim Fausto Biloslavo. VJESNIK 6. VIII. 1997. Prisega Glavni urednik lista Nenad Ivanković na naslovnoj stranici objavljuje prigodni komentar: "Dan domovinske zahvalnosti svakako je i dan jedne od najvećih i najveličanstvenijih hrvatskih pobjeda uopće. Petog kolovoza 1995. godine definitivno je slomljena kninska pobuna a time i san o srpskoj državi na hrvatskoj zemlji. U samo nekoliko desetaka sati Hrvatska je zauvijek prestala biti torzo, štoviše, izrasla je u regionalnu i respektabilnu vojnu silu... Ali, Oluja ima i dublju moralno-političku dimenziju. Ona sabire temeljna povijesna iskustva hrvatskog čovjeka: Da za njega nema ni slobode ni demokracije izvan konteksta vlastite i nezavisne države! I drugo, da se ta i takva država mogla stvoriti, a i može očuvati, jedino oslanjanjem na vlastite snage i sposobnosti. Stoga je posve razumljivo da je predsjednik Tuđman upravo 5. kolovoza izabrao za polaganje prisege, jer time se pokazuje da je Oluja, i sve ono što stvarno i metaforički sabire, zapravo ishodište i njegovog drugog predjedničkog mandata. Mandata koji će doduše imati bitno drukčije akcente, jer je i Hrvatska u bitno drukčijim prilikama i okolnostima, ali koji će nesumnjivo počivati na temeljnim hrvatskim iskustvima: Na svijesti, da samo snažna, slobodna i nezavisna država, koja znade voditi računa i o interesima svjetskih sila, ali koja neće dozvoliti da postane njihovom monetom za potkusurivanje, može biti okvir i za gospodarsku i civilnu Oluju. Predsjednik Tuđman ju je najavio, usprkos zlobnicima i skepticima, kojih nije nedostajalo ni prije dvije godine i koji bi, kako se čini, opet mogli ostati razočarani i iznenađeni", zaključuje Nenad Ivanković komentar lista. SFOR za kratkoročnu uporabu? Događaj u Jajcu, gdje su iz jajačkih sela iseljeni povratnici, osobe bošnjačke narodnosti, učinio je da se opet na udaru žestokih kritika nađu bosanskohercegovački Hrvati, a neizravno i Republika Hrvatska. Incident analizira Ivan Šabić, a članak počinje navodom lokalnih vlasti koje napominju da su se osobe bošnjačke narodnosti u ta sela uselile bez najave. Novinar drži da se sam događaj "mora promatrati u kontekstu sveukupnih prilika u BiH koje, među ostalim, karakterizira i činjenica da se na području iste županije (Srednjobosanske) Hrvatima onemogućava povratak u njihove domove (općina Bugojno). U tom smislu i SFOR-ova asistencija u vidu pružanja prijevozničkih usluga i osiguravanja oružane pratnje, pri povratku Bošnjaka u Jajce povlači pitanje zašto se međunarodne snage ne angažiraju na isti način i u drugim općinama", komentira Šabić i dodaje kako je zanimljivo "da se međunarodne institucije uključene u mirovni proces u BiH najizravnije uključuju u različite programe povratka, ali niti u jednom slučaju povratnici nisu Hrvati. (...) Za neke od incidenata koji su se posljednjih dana dogodili u Jajcu možda nije umjesno tražiti opravdanje u ponašanju međunarodnih institucija ili lokalnih predvodnika bošnjačkoga povratka, ali je teško poreći da incidenata ne bi ni bilo da se povratak Bošnjaka u Jajce odvijao u sklopu nekog programa koji bi jamčio istovremeni povratak prognanih Hrvata u neku od općina u istoj, Srednjobosanskoj, županiji", smatra Šabić i ocjenjuje kako se "neujednačenim odnosom prema svim stranama u BiH" teško mogu "ostvariti ciljevi koji stoje pred međunarodnim institucijama angažiranim na provedbi Daytonskog sporazuma. Naravno, pod uvjetom da nisu točne glasine kako je riječ o kratkoročnom cilju kojemu svrha nije provedba Daytonskoga sporazuma, nego stvaranje određene atmosfere uoči susreta Tuđman - Izetbegović", zapaža na kraju Šabić. Američka 'packa' Westendorpu "U ponedjeljak, praktički u predvečerje ex-jugoslavenske turneje politički uskrslog Richarda Holbrookea, iz američke administracije stigla je prva kritika na račun visokog predstavnika za BiH Carlosa Westendorpa", piše Josip Vričko u povodu američkih ocjena kako Westendorp provodi malo vremena u Sarajevu. "Priča o 'komotnom' visokom predstavniku plasirana je ipak u krivom trenutku", smatra Vričko i potkrepljuje to prvom konkretnom kaznom koju je Westendorp odredio zbog nepoštivanja rokova iz Sintre (proglasio nelegitimnima veleposlanike BiH), koju su prihvatile gotovo sve europske države i SAD. "Nakon ovako jakog poteza optuživati Westendorpa, ako je stvarno malo i 'skoknuo doma', da je pogriješio kada je odlučio produljiti rokove za dogovore beha-entiteta na području civilnog zrakoplovstva i, općenito, 'neke pogreške', u najmanju je ruku - neuvjerljivo", smatra Vričko i dodaje: "Prije će stoga biti da je ova američka 'packa' došla kao stanovita najava Holbrookeova povratka". Napominje pritom kako su na najavu Holbrookeova dolaska svi reagirali pitanjem - "Otkud (opet) on!?", i nastavlja: "Američki odgovor nedvojbeno je stigao početkom ovog tjedna: Zato što Westendorp griješi! Dakako, uza sve rečeno, ne treba gubiti iz vida da su Amerikanci ušli u 'zadnju bosansku godinu', pa ne mogu vjerovati da nekomu može biti do odmora - baš sada kada se njima toliko žuri!", zaključuje Vričko. 060120 MET aug 97