SRBIJA, GRAĐANIN,5. VIII. SRPSKO "JUNAŠTVO"

Ž4=SRBIJA Ž1=GRAĐANIN Ž2A=5. VIII. 1997. Ž3=Knin - finale srpskoga mita o junaštvu "Povijest Srba napisana u skoroj budućnosti bit će ogled o narodu kojega je politika ostavila na cjedilu. Uzmimo samo kninski slučaj kao manekena za reviju uvrjeda na račun onih koji su donosili odluke o pogrješnom ratu, u pogrješno vrijeme, na pogrješnom mjestu i s pogrješnim protivnikom. Točnije, pogledajmo zašto dvogodišnjicu pada Knina i zbijega 'knindži' ne treba primiti tragično, nego kao finale nepostojeće legende o današnjem srpskom junaštvu. Budemo li pametni kao nacija, od te točke, od tog sramnog kraha militarizma, fanatizma i kulta ratnih heroja naučit ćemo da budućnost ne postoji nego da je moramo stvoriti. Kako vidim, ove godine srpska se država pravi da je zaboravila dan kad su Hrvati istakli šahovnicu nasred kninske tvrđave i na jarbol koji je, koliko znam, napravljen od grede gola sa stadiona Crvene zvezde. (...) Rat u koji su Srbi ušli bez nacionalnog konsenzusa, prvi iz kojega su masovno bježali i pored strahovitog prijekog nacionalnog suda, stajao je naciju povlačenja s povijesnih teritorija, ostatak je osuđen na asimilaciju u hrvatski nacionalni korpus, u Srbiji je proizveo kompleks ratnih gubitnika, apatiju, kaos, socijalnu revoluciju u kojoj je 'fukara obogaćena, a pametni ušutkani', doveo je do milijun izbjeglica, osiromašenje svih, getoizaciju Jugoslavije i osjećaj uzaludnosti svake individualne žrtve. Tko još čak i među vrelim nacionalnim borcima koji brane svoje onodobne grješke spominje kult ratnog herojstva, tko se hvali svojim ratnim podvizima i gdje su gomile onih paradnika u ratnim odorama i s nisko opasanim pištoljima. Umjesto njih mladići bez udova skakuću preko beogradske 'mostarske petlje' dok im nervozni vozači psuju mater, a oni dobrodušniji bacaju dinar kroz poluotvorene prozore. Jesmo li naučili lekciju iz vlastite opsesije? Jesmo li dovoljno jaki da se odreknemo stvaranja viška povijesti koju nismo u stanju lokalno konzumirati? Koliko smo svjesni cijene koju smo platili za egzaltiranu pojednostavljenu politiku koja je pomoću državne promidžbe svedena na nekoliko stereotipa? (...) Hoćemo li izići iz ovoga s mirnim smiješkom što smo mit o junaštvu prepustili Slovencima i Hrvatima i sa samopouzdanjem dobivenim gorkim iskustvom priznati da su male nacije male ne zbog broja nego zbog slabosti, a da su velike nacije velike ne zbog brojnosti već zbog snage. Ako to ne uradimo, na pragu smo nitroglicerinskog doba, masovne hipnoze revanša, zavođenja reda i predavanja sudbini. Točnije, kismetu." 060104 MET aug 97