SLOVENIJA

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=2. VIII. 1997. Ž3=Strah pred vlastitom prošlošću Saša Vidmajer piše u subotnjem prilogu lista o političkim i gospodarskim odnosima Slovenije s dijelovima bivše Jugoslavije, pa već u prvoj rečenici ustvrđuje da su "opterećeni psihologijom prošloga suživota". Ocjenjuje stanje logičnim i pretpostavlja da bitno aktivnija politika prema prostoru nekadašnje zajedničke države nije ni bila moguća, ali da je isto tako "stupanj odmaka od 'Balkana' u međuvremenu dosegao granicu kad bi bio smisleniji angažiraniji odnos prema toj regiji". "Slovensku diplomaciju u prošlim su godinama potpuno zapošljavali odnosi s EU, Italijom, NATO-om... I to je bio razlog što je na sporedni kolosijek postavila uređivanje odnosa s jugozapadnim područjem, premda je glavni razlog nekomunikacije smišljena politika distanciranja. Dok su odnosi s Bruxellesom vanjskopolitička postojanost - koja će odsad zahtijevati i obilje konkretnoga rada, ne samo političkih rasprava - vjerojatno će više vremena i volje trebati namijeniti bavljenju s prostorom bivše Jugoslavije. Iz praktičnih razloga valjalo bi u bližoj budućnosti uspostaviti konzularne dodire s Beogradom. Raste i gospodarski interes za uređenje poslovanja sa SRJ koji trenutno ostaje izvan nadzora. Teret neriješene problematike s Hrvatskom povećava se. Zapad, koji se usteže uključiti u europske integracije one novonastale ili novodemokratske države koje će u zajednicu unijeti svoje probleme (npr. neodređenu granicu) dosad nije bilo teško uvjeriti da je razlog mrtvila u slovensko-hrvatskim pregovorima na drugoj strani granice. Upitno je koliko će u budućnosti vrijediti logika da si Slovenija u odnosima s Hrvatskom još jača pregovarački položaj te da joj odgađanje uređenja odnosa ne škodi. Nešto više pozornosti nedvojbeno ne bi bilo odveć i u njegovanju dodira s BiH; oni najvjerojatnije ne mogu u nedogled biti odlični samo zbog zahvalnosti Sarajeva, koju osjeća zbog konzistentnog držanja Slovenije u vrijeme rata i spremnosti Slovenije na primanje izbjeglica. (Pre)malo važnosti pripisuje se i odnosima s Makedonijom. Zanemarivi nisu ni drugi učinci te politike, koju neki označuju kao izolacionističku, na međunarodnu zajednicu. Slovensko neprekidno ustrajanje da nismo dio bivše Jugoslavije i Balkana, da nemamo apsolutno ništa s tom regijom, očito baš ne pridonosi pridobivanju simpatija na međunarodnoj pozornici. Možda je uistinu bio jedan od većih uspjeha vlasti zadnjih godina da je dostigla određenu prepoznatljivost Slovenije koju nisu više pozivali za diplomatske stolove zajedno s drugim sugovornicima iz raspadnute države. Ipak su, što dalje to vidljivije, i posljedice smišljenoga distanciranja od problematičnog područja. Slovenija već trpi više ili manje diplomatske kritike da bi morala imati 'više osjećaja u preuzimanju odgovornosti' u regiji, što joj je među zadnjima servirala i američka državna tajnica pri posjetu Ljubljani. Stanje odnosa s Beogradom je u najvećoj mjeri objektivna činjenica na koju ovdašnja politika nema utjecaja", piše Vidmajer, a zatim objašnjava stajalište Jugoslavije koja s pregovorima o naslijeđu odugovlači, u čemu joj donekle pomaže britanski pregovarač Watts svojim kompromisnim prijedlozima... "Nepromjenjivost označuje i slovensko-hrvatske odnose" - nastavlja Vidmajer i odmah ocjenjuje da je stanje za razliku od onoga sa SRJ ovdje rješivo. "Teškoća je da se države zasad nisu s njim još spremne sučeljiti. Susjede u proteklih šest godina nisu riješile nijedno s dugog popisa spornih međudržavnih pitanja i nesigurno je koliko se to može očekivati u bližoj budućnosti. U javnim nastupima političara s obje strane granice odnosi među susjedima obično se uvrštavaju među prvenstvene zadaće diplomacija. Te izjave ostaju nepotkrijepljene konkretnim, ta uočljivo je pomanjkanje političke volje obiju vlada za sadržajno rješavanje problema. Slovenska strana očekuje nov poticaj zbog proeuropskih ambicija Zagreba i ciljane usmjerenosti južne susjede u srednjoeuropski prostor. 'Slovenija je prirodna saveznica Hrvatske', nedavno je izjavio zamjenik hrvatskog ministra vanjskih poslova Sanader; nešto slično već niz godina nije se čulo iz usta visokoga predstavnika hrvatske politike, još manje od člana vodstva HDZ-a. Ovdašnji izvori spominju širi konsenzus u hrvatskoj politici, da se radi o izjavi s ograničenom uporabnom vrijednošću. Hrvatska koja je svjesna da njezin put u Europu ide kroz Ljubljanu zacijelo je bolja sugovornica. Teže je prosuditi koliko konkretnoga se može od europske usmjerenosti Zagreba obećavati kad se radi o opsežnom i slojevitom dossieru među susjedama. Napokon, južna je susjeda još uvijek u nelakom međunarodnom položaju i vjerojatno bitne promjene u ponašanju Zagreba nije moguće očekivati. To zadnje vrijedi vjerojatno i za Ljubljanu. Slovenska politika nije spremna na popuštanje. S jedne strane očito neriješenim pitanjem na južnoj granici ne pripisuje preveliku važnost, a s druge je uvjerena da je njezin međunarodni položaj bitno povoljniji. Nepobitno je Slovenija u pogledu integriranosti u međunarodne ustanove... neusporediva s Hrvatskom. A možda je upravo zato što se radi o vjerodostojnosti na međunarodnoj pozornici, dokazivanju sposobnosti uređivanja susjedskih pitanja, i - ranjivija". Autor nastavlja kako su dvije zemlje u međuvremenu riješile tek mrvice s popisa nesređenih međusobnih pitanja (sporazum o socijalnom osiguranju i graničnooj suradnji), a da je to i jedino opipljivo u cjelogodišnjoj stanki koja obilježava slovensko-hrvatski dijalog. U pogledu BiH Vidmajer spominje poznat slučaj uvođenja viza i reakciju Slovenije na reakciju Sarajeva u kojoj da se osjećalo nešto od logike 'zar nismo bili zajedno' i premalo svijesti da u međunarodnim odnosima nema mjesta za sentimentalnosti. Govori i o gospodarskim odnosima koji pokazuju "velike neiskorištene potencijale", pa preporučuje zbog viška što ga Slovenija ima u platnoj bilanci s BiH, da bi morala omogućiti toj državi veći izvoz u Sloveniju. Problemi između Slovenije i Makedonije nastaju zbog kandidature Slovenije za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a na što je računala i Makedonija koju je naknadna kandidatura Slovenije "pogodila kao grom iz vedra neba", kako se izrazio Kiro Gligorov. Ipak autor na kraju opsežnog članka naglašava da su obje zemlje zainteresirane za dobre odnose i da se trude uključiti u zapadne integracije pa da se i međusobno u tome podupiru. "Trenutno obje suvereno tvrde da imaju dobre mogućnosti. Za jednu i drugu sigurno bi bilo malo traumatično kad bi, također i zbog konteksta donedavnog zajedničkog suživota, utakmicu izgubile", završava Saša Vidmajer. 040334 MET aug 97