NJEMAČKA/FAZ - CRNA GORA

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=31. VII. 1997. Ž3=Borba za vlast u Crnoj Gori "Nad Podgoricom grmjeli su borbeni zrakoplovi. Mlazni lovci stvarali su buku gotovo čitavoga dana. Glavni grad Crne Gore Podgorica, bivši Titograd, smješten je na visoravni, okruženoj moćnim planinskim masivima. (...) Doduše, crnogorske planine nisu stvarno crne, ali nose prilično tamnu nijansu sive. Pojava borbenih zrakoplova jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva nad 'crnim gorama', njihov ulazak u široku podgoričku udolinu i nestanak iza planinske kose na suprotnoj strani visoravni uistinu je dojmljiv prizor. Nakon zaokreta od 180 stupnjeva, negdje iza gora, piloti ponovno usmjeravaju svoje zrakoplove prema Podgorici. Vježbovni letovi nad teškim terenom završavaju tek početkom večeri. Novak Kilibarda, predsjedatelj oporbene konzervativne Narodne stranke Crne Gore (NSCG) smatra da nije puki slučaj što jugoslavensko ratno zrakoplovstvo upravo sada izvodi svoje vježbe nad glavama oko 160 tisuća stanovnika Podgorice. Kilibardina stranka sastavila je s Liberalnom strankom (LSCG) oporbeni savez koji je u skupštini ovojio 19 od ukupno 71 zastupničkog mjesta. Kilibarda smatra da je let zrakoplova nad gradom jasna prijetnja svima onima koji namjeravaju biti previše neposlušni u odnosu prema beogradskom središtu moći. Pojedini pokazatelji potvrđuju Kilibardinu pretpostavku budući da se politika u Saveznoj Republici Jugoslaviji ne zaodijeva u taktičke rukavice već ima oblik gole pesnice. U vladajućoj Demokratskoj stranci socijalista već tjednima bjesni borba za vlast između predsjednika Bulatovića i skupine mladih reformatora, okupljenih oko premijera Đukanovića. DPS je donedavno bila vjerni ogranak Socijalističke partije Srbije (SPS) pod vodstvom novoga jugoslavenskoga predsjednika Miloševića. Frakcija okupljena oko Đukanovića zahtijeva veću gospodarsku i političku samostalnost od Srbije manje jugoslavenske republike Crne Gore. U Podgorici i ostalim mjestima sve se češće čuje da bi obalna crnogorska država i sama mogla prehraniti svojih 600 tisuća stanovnika. To bi se navodno moglo dogoditi ako političko vodstvo u Srbiji, koje zastupa 10 milijuna stanovnika, nastavi svojim težnjama za dominacijom tjerati Crnu Goru u neovisnost. U borbi za vlast u DPS-u Milošević i njegova SPS stali su na stranu svog vjernog vazala Bulatovića, podupirući ga svim snagama. Bulatović je Miloševiću jamac da će u SRJ sve ostati po starom - posebno nakon što je Milošević prije samo dva tjedna fotelju srpskog predsjednika zamijenio onom jugoslavenskog predsjednika. Kako bi ojačao leđa Bulatoviću čija se pozicija u DPS-u u odnosu na Đukanovića pogoršava, SPS je u ponedjeljak u Podgoricu poslao visoko izaslanstvo. Njezin je vođa bio netom imenovani kandidat SPS-a za dužnost srpskog predsjednika Zoran Lilić i predsjednik srpske skupštine Tomić. Protiv posjeta velikog socijalističkog brata iz Beograda demonstriralo je u Podgorici nekoliko tisuća ljudi. Na putu prema mjestu sastanka s Bulatovićem kolona vozila zasuta je kišom jaja i kamenja. Vladi vjerni beogradski mediji pokušali su ožigosati Đukanovića kao režisera demonstracija. No, Đukanović je odbacio optužbe i podsjetio da predsjednički ured nije izvijestio vladina tijela o predstojećem posjetu beogradskog izaslanstva te da stoga nije bilo moguće poduzeti nužne sigurnosne mjere. Đukanović je inače standardna meta beogradske propagandne mašine. Optužen je za zloporabu položaja i za bogaćenje i proglašen neprijateljem Jugoslavije dok su Bulatović i, naravno, SPS, proglašeni jamcima za u svakom pogledu stabilnu i cvatuću Saveznu Republiku Jugoslaviju. Kilibarda smatra da je posjet političara iz Beograda strateška greška Slobodana Miloševića. Takvo upletanje moglo je samo dodatno pojačati razdraženost stanovništva prema Beogradu. Osim toga, ljudi u Crnoj Gori znaju tko je u Beogradu izdao zapovijed o 'vježbovnim letovima' ratnog zrakoplovstva nad Podgoricom: riječ je o jugoslavenskom ministru obrane Pavlu Bulatoviću koji pripada istom klanu kao i predsjednik Momir Bulatović. 'Kad god Momir ima problema, dolaze zrakoplovi', priča Kilibarda. Oporbene stranke i akteri političkog života u Crnoj Gori smatraju da sadašnja borba za vlast u DPS-u krije mogućnost istinske demokratizacije, napominje Kilibarda, dodajući da se DPS faktički već raspao i predviđajući da će Bulatović neposredno prije predsjedničkih izbora, sazvanih za 5. listopada, morati osnovati novu stranku. Vodeća tijela DPS-a imenovala su za svog kandidata premijera Đukanovića, ali aktualni predsjednik Bulatović vjerojatno će osporiti tu kandidaturu, smatra on. Doduše, svojedobno jedinstveni DPS uspio je na skupštinskim izborima, održanim u studenom 1996., osvojiti apsolutnu većinu - 46 od ukupno 71 zastupničkog mandata, ali na predstojećim će izborima i Đukanovićeva 'frakcija', koja po nekim procjenama broji tridesetak članova, i Bulatovićeva skupina biti upućene na potporu oporbe. Stoga su Kilibardu i predsjedatelja LSCG Perovića prije nekoliko dana na razgovore pozvali i Bulatović i Đukanović. Tom su prilikom po Kilibardinim riječima oba spomenuta političara pokazala veliku spremnost za prihvaćanje oporbenog zahtjeva za otvaranjem državnih medija, dosada pod nadzorom DPS-a, i za liberalizacijom privrede. Jačanje oporbe posebno je važno upravo zbog raspada stare 'državne stranke' DPS i zbog njezine potrage za koalicijskim partnerom, ističe Kilibarda. Samo je na taj način moguće demokratizirati Crnu Goru, dodaje on. Oporbeni savez više naginje Đukanoviću, smatrajući da je crnogorski premijer uistinu spreman provesti reforme. Bulatović pak uživa reputaciju izvršitelja volje Beograda i predstavnika 'stare linije'. U Podgorici su ovih dana česti natpisi na zidovima kuća koji ističu 'Jugoslavija da, velika Srbija ne' i ' Sa Srbijom da, pod Srbijom ne'. Ankete pokazuju da je većina Crnogoraca sklona mladenački dinamičnom Đukanoviću. Pojedini pokazatelji upućuju na zaključak da će Đukanović 5. listopada biti izabran za predsjednika Crne Gore. Takav bi ishod vjerojatno još više razbjesnio Beograd budući da bi Crna Gora vjerojatno još više nego dosad išla vlastitim putem. Đukanović je u više navrata javno izjavio da se i dalje zalaže za crnogorsko-srpsku federaciju u okviru Savezne Republike Jugolavije, ali ne pod svaku cijenu. LSCG pod vodstvom Perovića otvoreno zahtijeva neovisnost Crne Gore dok se Kilibardina NSCG zalaže za jugoslavenski savez sa Srbijom, ali samo do određene granice tolerancije koju je Milošević svojom politikom navodno već nekoliko puta prekoračio. Budu li nakon izbora Đukanovića za crnogorskog predsjednika u prosincu ove godine održani prijevremeni skupštinski izbori, većina zastupnika u novoj skupštini možda će podupirati neovisnost Crne Gore. Već se govori i o novom referendumu budući da je protekli, održan u ožujku 1992. i dokončan većinom crnogorskih glasova za ostanak u SRJ, navodno bio obilježen dvojbenim i nedemokratskim okolnostima. Hoće li potom ponovno doći zrakoplovi? I to ne samo radi vježbovnih letova?", pita na kraju članka Matthias Rueb. 010148 MET aug 97