Ž1=FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI Ž2=22. VII. 1997. Iz Zagreba izvjestio je Marinko Čulić. "Nakon što je Franjo Tuđman u subotu na Brijunima, u razgovoru s američkim veleposlanikom u Ujedinjenim narodima Billom Richardsonom,
pristao na povratak svih Srba koji su izbjegli poslije vojnih akcija 'Bljesak' i 'Oluja' u Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu, osnovno je pitanje otvara li se ovim nova stranica u službenoj hrvatskoj politici. Na razini verbalnih iskaza to i jest nesumnjiva promjena, čak bi se moglo reći i zaokret. Valja podsjetiti da je Tuđman, čak i u nedavnim razgovorima s Madeleine Albright te u govoru u Vukovaru, gdje to dobiva posebno značenje, dopustio samo ograničen povratak Srba, ponajprije u sklopu spajanja razdvojenih obitelji. Uz to, najviši hrvatski dužnosnici upinjali su se dokazati kako se čak i SAD slažu da Zagreb treba dopustiti povratak Srba samo u Podunavlje, a ne i na prostor bivše krajine. Prije toga Tuđman je znao nastupati s još radikalnijim stavovima, izjavljujući da Hrvatska neće dopustiti nikakvo pretvaranje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u multietničko područje. To je praktički značilo odbacivanje svakog povratka, i to dignuto na razinu, tobože, principijelnog stava, vjerojatno u okviru ideologije 'humanog' nacionalizma, kako ju je prije nekoliko mjeseci nazvao nekadašnji književnik, danas ideolog HDZ-a Ivan Aralica. Te ideološke perverzije, uz brutalne obračune s rijetkim srpskim povratnicima, stajale su Hrvatsku produlje
Ž1=FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI
Ž2=22. VII. 1997.
Iz Zagreba izvjestio je Marinko Čulić.
"Nakon što je Franjo Tuđman u subotu na Brijunima, u razgovoru s
američkim veleposlanikom u Ujedinjenim narodima Billom Richardsonom,
pristao na povratak svih Srba koji su izbjegli poslije vojnih akcija
'Bljesak' i 'Oluja' u Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu, osnovno je
pitanje otvara li se ovim nova stranica u službenoj hrvatskoj
politici. Na razini verbalnih iskaza to i jest nesumnjiva promjena,
čak bi se moglo reći i zaokret. Valja podsjetiti da je Tuđman, čak i u
nedavnim razgovorima s Madeleine Albright te u govoru u Vukovaru, gdje
to dobiva posebno značenje, dopustio samo ograničen povratak Srba,
ponajprije u sklopu spajanja razdvojenih obitelji. Uz to, najviši
hrvatski dužnosnici upinjali su se dokazati kako se čak i SAD slažu da
Zagreb treba dopustiti povratak Srba samo u Podunavlje, a ne i na
prostor bivše krajine. Prije toga Tuđman je znao nastupati s još
radikalnijim stavovima, izjavljujući da Hrvatska neće dopustiti
nikakvo pretvaranje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u
multietničko područje. To je praktički značilo odbacivanje svakog
povratka, i to dignuto na razinu, tobože, principijelnog stava,
vjerojatno u okviru ideologije 'humanog' nacionalizma, kako ju je
prije nekoliko mjeseci nazvao nekadašnji književnik, danas ideolog
HDZ-a Ivan Aralica.
Te ideološke perverzije, uz brutalne obračune s rijetkim srpskim
povratnicima, stajale su Hrvatsku produljenje mandata UNTAES-a za
novih šest mjeseci uz mogućnost, koju priznaje i hrvatski veleposlanik
na East Riveru Ivan Šimonović, da se mandat produlji i tijekom 1998.
godine. Indikativno je da Hrvatska ne reagira osobito uzbuđeno, kao da
je svjesna da to nije sve.
I doista, iz Haaga joj je ovih dana ponovljen zahtjev da preda
dokumente potrebne za suđenje Blaškiću, a istodobno se saznalo da je
prije tjedan dana SFOR izveo akciju 'Tango' i u Vitezu, tragajući za
sedmoricom Hrvata optuženih za zločin u Ahmićima. Uz to, ovdašnji
neovisni tisak objavio je da se nekolicina bosanskih Hrvata, s drugih
optužnica, skriva u Hrvatskoj, jedan čak i u predgrađu Zagreba. Tako
postaje jasno da je Tuđmanov pristanak na Brijunima proizišao iz dosad
neviđenog pritiska na Hrvatsku, pri čemu se naziru i obrisi i jedne
osmišljene akcije na širem planu. Čini se, naime, da se akcijama
protiv bosanskih Srba hvatalo i zalet za dovođenje u red Hrvatske, da
bi onda i to bila polazna faza za daljnje širenje akcija u samoj BiH,
a vjerojatno i u Jugoslaviji."#L#
Ž5=(RFI)
230138 MET jul 97