2 VEČERNJI GALIĆ 31-7

Ž1=VEČERNJI LIST Ž2=31. VII. 1997. Ž3=Na rubu Daytona "Za svoje nelegitimno, terorističko ponašanje, bosanski Srbi vjerni Palama pronalaze uporište u samome sporazumu iz Daytona: dao im je 'državu', oni je ne daju iz ruku. Čak i njihova oporba tumači taj sporazum kao vodu na srpski mlin. (...) Što je najgore, nije u krivu", komentira Mirko Galić u uvodu kolumne 'Na rubu Europe' i ocjenjuje kako velike zemlje, na čelu s Amerikom, "sada žanju ono što su u Daytonu sijale. (...) Da međunarodna zajednica ima valjaniju strategiju bi li britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook mogao onako 'okretati pilu naopako' i mijenjati nepravednu formulu iz Daytona 'po kojoj su za pravi' rat u BIH krivi svi, a Srbi najviše, u još nepravedniju formulu - u kojoj su za loši mir svi odgovorni, a Hrvati i Muslimani još i više!", komentira Galić. "Tko je počeo protjerivati ljude druge vjere i nacionalnosti? I tko je bio 'najuspješniji' u politici 'etničkog čišćenja'? Kome je pamćenje toliko kratko da ne zna tko je igrao kakvu ratnu ulogu u BiH?", pita dalje Galić i komentira: "Ili je u Daytonu, stvarno, preko svega prijeđeno spužvom, pa više nije ni važno što je tko bio i što je tko (u)činio? U tome slučaju bosanski bi Srbi mogli sasvim legitimno dokazivati da su i oni kao i drugi, da nisu ni žrtve (iako će to, možda, njihovi potomci dokazivati, ali da nisu ni krvnici, ni agresori). Poslije svega, zahvalan neutralan položaj! Dayton je jedinstveni primjer mirovnog sporazuma baš po tome što je jednu ratnu utakmicu prekinuo prije kraja (što je pozitivno), a da nije proglasio ni pobjednika, ni poraženoga (što postaje sporno). Srbi se s razlogom pozivaju na takvu neodređenost kako bi izvukli pravo da nastave sa sasvim određenim 'starim' ponašanjem. Povlači li jedna pogreška drugu? Velike zemlje, i europske i izvaneuropske, dopustile su, najprije, da se rat razvije do opasnih granica. Kada su ga htjeli završiti, morale su praviti kompromise; sada za to plaćaju cijenu", zaključuje Galić. 310105 MET jul 97