SLOVENIJA - DELO - DR. PERO SUDAR - 30. VII.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=30. VII. 1997. Ž3=Kako izliječiti bosanski rak? "Tri mjeseca su prošla otkako je Papa posjetio Sarajevo, grad u kojem se pisala i piše se svjetska povijest. Iako se sastao s vođama svih triju vjerskih zajednica, u BiH se ništa bitno nije promijenilo. Kriza vlade u BiH, ustavna kriza u republici srpskoj i pat položaj u kojem su se našli Hrvati i Muslimani u Federaciji BiH, samo su se zaoštrili. Jedan od najutjecajnijih bosanskih crkvenih velikodostojnika, pomoćni biskup, predsjednik crkvenog odbora za prijam Pape monsignor dr. Pero Sudar komentira događaje poslije posjeta Svetoga Oca. 'U analizi djelovanja katoličke crkve u BiH može se zaključiti da su njezini predstavnici jedinstveno kritizirali uzroke tragedije u kojoj su se našla sva tri bosanska naroda. Poruke koje smo dobivali iz Rima, uzimali smo k srcu. Kako i ne, pa radi se o načelima evanđelja. Naputke i poticaje iz Vatikana uvijek smo dosljedno poštovali, iako nije bilo lako. To dakako ne vrijedi za sve vjernike i svećenike. No istina je da se nitko od naših svećenika nije latio oružja, vodio vojne jedinice ili s oltara huškao na neprijateljstvo ili osvetu. Mi svećenici u svim smo razdobljima pustošenja i pokolja ustrajali na svojim mjestima i nismo se maknuli iz Banjaluke ni iz Sarajeva, iako je ponekad bilo teško ostati. Neke su progonili i pozivali da napuste biskupiju. Mi biskupi više smo puta naglasili da svaki čovjek ima pravo na vlastiti identitet i da se u BiH ne može povući granica između naroda, a da se ne pogaze temeljna ljudska prava i Božje zapovijedi. Ni Papa nije ozbiljno kritizirao bosanske katoličke svećenike. Znamo da smo nesavršeni i priznajemo svoje pogrješke. Papa je pozvao biskupe, svećenike i vjernike da ispitaju savjest i Crkva je to prihvatila kao dobronamjerni poticaj da se još hrabrije zauzme za jedinstvo u Crkvi i pravdu u društvu. To stajalište je biskupska konferencija BiH potvrdila i nedavno pozvala vjernike da se upišu u biračke popise i glasuju u općinama gdje su njihova ognjišta i grobovi te da odaberu ljude koji brane prava svih i poštuju osobitosti svih naroda.' - Unatoč tomu u Papinim su isticanjima primjetne razlike kad je spominjao djelovanje Crkve prema unutra i prema van. = Papa je sve ljude pozvao da oproste jedni drugima. To je njegova osnovna poruka: mir, oprost, kajanje i pomirba. Od Crkve je opravdano zahtijevao da na tom području učini više od drugih, ona mora biti utemeljitelj mira, oprosta i kajanja. No Papa tim pozivom nije zanijekao veliku ulogu Crkve koja tijekom rata nikada nije bila zaprekom miru. - Sveti je Otac silno želio posjetiti Sarajevo. Neki su jako nastojali da mu se to izjalovi. Vjernici (ne samo katolici), od srca su željeli čuti njegove riječi. Čini li vam se da su Papini savjeti koji su tada djelovali kao spasonosni lijek, već izblijedjeli? = Papine se riječi uistinu čine ljekovitima. Kad ih je izgovorio, ljudi su bili oduševljeni, probudio im je izgubljenu nadu. No nikakav lijek nije čudotvoran i ne djeluje trenutačno. Papa nije došao da bi nam dao aspirin protiv prehlade. Otpočeo je kemoterapiju koja uz Božju zraku liječi tkivo bolesne bosanske duše, zato ne treba očekivati brze učinke. Bosna je sada velika rak-rana, Papa ju je svojim riječima očistio i raskužio, a da nije nekoga optuživao više nego drugog. Koliko će se Papine riječi pokazati ljekovitima, ovisi o više čimbenika. Pitanje je koliko je tkiva bosanskoga društva zdravo, sposobno za regeneraciju, odnosno koliko ljudi je sposobno vjerovati da se tu još može dolično živjeti i nešto lijepo doživjeti. - Crkva vjeruje u spas duše i oprost grijeha. No u BiH su zgriješeni strašni zločini. Međunarodna zajednica ne oprašta. Inkvizicije doduše više nema, no nije li popustljivost Crkve prema takvim grijesima poticaj za nove? = Isus je rekao da će svaki grijeh osim grijeha protiv Svetoga Duha biti oprošten. Istina je da teolozima nije jasno koji su grijesi protiv Svetoga Duha. Bojim se da su mnogi grijesi tijekom rata bili baš takvi. Ne razumijem političare koji danima sjede i cjepidlače o najbanalnijim stvarima u našem unutarnjem uređenju (kome će pripasti ovaj ili onaj grad itd.) dok stotine tisuća prognanika čekaju na povratak kućama, a oni koji su ostali u Bosni i pretrpjeli strahote, gube vjeru u smisao života. - Nije li baš stoga hitno potrebno otkriti imena vođa koji ignoriraju Papu? = Bojim se da se Crkva ponekad boji reći bobu bob. No to je neizbježno. Opravdano se bojimo da ćemo definitivno izgubiti vjerodostojnost među vjernicima. Srećom, na dnevnu politiku imamo malo utjecaja, nismo pljeskali njezinim djelima. Oni koji potiču politiku etničkoga čišćenja, ne mogu dobiti crkveni blagoslov. U BiH sada sve tri strane sudjeluju u projektu etničkog čišćenja i tako siju sjeme nesreće za sve buduće naraštaje. Danas više nitko ne sluša crkvene savjete. Crkva je svjetovala vjernicima da ne glasuju za one koji ih žele preseliti s njihovih ognjišta u tuđe kuće ili ih protjerati u tuđinu. Na žalost su hrvatski katolici izabrali upravo one koji ih sada iseljavaju iz Bosne. Što da Crkva tu još napravi? - Bi li unatoč tomu s optimizmom ocijenili osnivanje Multireligijskog vijeća četiriju najvećih vjerskih zajednica u BiH, dviju kršćanskih, muslimanske i židovske? = Zajednička nastojanja da se premoste višenacionalni sukobi započeli smo već prije Papina dolaska. Vjerujem da će Božji sluge iskreno i dobronamjerno ustrajati u zajedničkim naporima. Duševne rane ne mogu se izlječiti bez Božje pomoći, dakle bez prihvaćanja morala i norma koje čovjek nikada ne bi prihvatio kad bi mu samo ponudili ovozemaljske odgovore na njegova pitanja. Nema ovozemaljskih argumenata koji bi uvjerili čovjeka koji je izgubio svoje najdraže i svu imovinu da oprosti i živi s onima koji su mu bez razloga nanijeli zlo. Zato držim da je spomenuto vijeće nužno da bi se zajedničkim naporima podupiralo mir i pomirenje i cjelokupnu duhovnu obnovu u BiH. 310104 MET jul 97