30. VII. LE FIGARO O TODORIĆU I AGROKORU

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE FIGARO Ž2A=30. VII. 1997. Ž3=Cjelovit i zahtjevan značaj Posebni dopisnik lista O.N. piše o Ivici Todoriću i njegovoj tvtki: "Nakon jednosatnog leta od Zagreba do Opatije, hrvatskog Saint- Tropeza, helikopter slijeće uz obronak planine na polje veliko poput košarkaškog igrališta. Gospodin Todorić dolazi pogledati kako napreduju radovi na odmaralištu kojim će se koristiti zaposlenici njegove tvrtke. Riječ je o malom dvorcu uz koji se nalazi okrugla kula s krovom u stilu Viollet-le-Duc. Izgrađen je početkom stoljeća, a kasnije je napušten. Nalazi se između mora i planine, i iz njega se pruža jedinsten pogled. Na gradilištu radi šezdesetak radnika. Ronioci u vodi grade pristanište koje će omogućiti pristajanje brodovima, ponajprije žarko crvenom brodu koji je vlasnik Agrokora nedavno kupio. A nadzorniku radova koji se čudi što Todorić ne koristi svoj uobičajeni helikopter, gazda Agrokora odgovara: 'Naš helikopter - jer on je vlasništvo tvrtke, nije moj - nalazi se na popravku'. Paternalizam? Nema sumnje, ali nije samo to. Todorić ne želi priznati da je svoje carstvo sagradio (za dvadeset godina) zbog novca: 'Moj je cilj pridonositi gospodarskom razvoju moje države'. Gospodin Todorić ne pokušava sakriti svoju nacionalističku žicu (kako bi i mogao bez toga u današnjoj Hrvatskoj?), ali u smislu za koji vjeruje da je pozitivan: svake godine, kako nam objašnjava Dinka Martinović Ivurek, zadužena za odnose Todorićeva holdinga s javnošću, 'gospodin Todorić putem natječaja daje mnoge stipendije hrvatskim studentima za nastavak studija u inozemstvu, ali oni moraju obećati da će posao tražiti u Hrvatskoj'. A na pitanje kakav je to osjećaj biti najbogatiji čovjek u Hrvatskoj, Ivica Todorić odgovara: 'Osjećam odgovornost prema ljudima koji rade u mojim tvrtkama'. Žali samo jedno: ne provodi sa svojom obitelji toliko vremena koliko bi želio, sa svojom ženom i sa svoje troje djece: Antom, Ivom i Ivanom, starima od 21. do 13. godina. Ali dodaje: 'naše su veze vrlo čvrste pa to nadoknađuje premalo vremena koje provodim s njima'. Ali slika Agrokorova vlasnika nije baš uvijek tako idilična u lokalnom tisku. 'Todorić je pravi umjetnik u prikrivanju svojeg bogatstva', piše časopis Globus. Ali važnost tih napisa umanjuje jedan zapadni diplomat u Zagrebu: 'Što god Globus piše vrlo je daleko od provjerenih informacija. Agrokor posluje relativno čisto. Ali istina je i da je Todorić vrlo moćan. On zna što želi i zna na koji način to postići'. A kad je riječ o zaposlenima, oni kažu da su oduševljeni time što rade 'za čovjeka poput gospodina Todorića'. To je sigurno istina, budući da je Agrokor na glasu po višim plaćama nego u drugim tvrtkama, po tome što se tamo svakoga cijeni prema njegovu radu, bez obzira na starost ili na spol, i po vrlo motivirajućoj strategiji razvoja. No, privatno, neki zaposleni govore i o vrlo zahtjevnom gazdi i priznaju da ne mogu baš gledati na to koliko vremena provode na poslu, ali se zapravo baš i ne žale... Holding Agrokor danas obuhvaća 13 tvrki sa 6100 zaposlenih. Godine 1996. njegov promet iznosio je 2,18 milijardi kuna, a godinu dana prije toga 2,09 milijardi kuna. Drugim riječima, zabilježen je rast od 15,79 posto. Brutto prihod, bez poreza i provizija, iznosio je 756,6 milijuna kuna (657,8 milijuna 1995. godine). Holding obuhvaća četiri sektora. Prvi podrazumijeva proizvodnju, obradu i prodaju poljoprivrednih proizvoda, a u njemu su tri tvrtke. Prva je Agrokor Trgovina koja je dala i ime cijelom holdingu i koja proizvodi i prodaje cvijeće (3 milijuna lukovica godišnje), ali je proširila djelatnost i na mljevenje soje (tvornica u Zadru s kapacitetom od 1000 tona dnevno). Ostale dvije tvrtke zapravo su silosi za žitarice i uljarice - Agroprerada u Ivanić Gradu (35 000 tona kapaciteta) i Silos Mlinovi u Vinkovcima (98 000 tona). U poljoprivredno-prehrambenom sektoru nalazi se šest tvrtki. Zvijezda je tvornica za proizvodnju ulja, majoneza i margarina i najjača je hrvatska tvrtka na tom tržištu. Ona svake godine obradi i 185 tona soje. U drugoj vrsti proizvodnje, druga vodeća tvrtka - Ledo, najvažniji proizvođač sladoleda i smrznutih proizvoda u državi, s godišnjom proizvodnjom od 16 tisuća tona. Tu je i Jamnica, proizvođač mineralne vode. Godišnji kapacitet: 130 milijuna litara. Ostale su tvrtke Bobis, proizvođač kolača, Mljekara Split, Solana Pag (morska sol). Jedna jedina tvrtka obuhvaća sve prodavaonice prehrambenih proizvoda - Unikonzum. Lanac ima 237 prodavaonica, od toga 92 samoposluživanja i jedan supermarket. No, broj tradicionalnih prodavaonica smanjuje se zbog nerentabilnosti, ali se promet cijelog lanca ipak stalno povećava. Pod nazivom 'horizontalni business' okupljene su tri vrlo različite tvrtke. Tu su Dip Turopolje (industrijska pilana) i Lovno gospodarstvo Moslavina kraj Zagreba s oko 12 tisuća hektara. Razlog posjedovanja tog lovišta vrlo je jednostavan: Todorić obožava lov. Na kraju, tu je i hotel Intercontinental, a Agrokor ima njegovih 38,6 posto dionica. Taj je hotel i Todorićev ponos: prošle godine dobio je europsku nagradu Intercontinental za kvalitetu usluge. Kad je riječ o ostalim tvrtkama holdinga, podjela kapitala varira prema različitim shemama. Ima tvrtki koje Agrokor posjeduje u potpunosti ili ima većinu dionica, dok je on sam u vlasništvu Ivice Todorića, a među njima su Agrokor Trgovina (100 posto), Lovište (100 posto) i Agroprerada (96,5 posto). U ostalim tvrtkama Agrokor je većinski vlasnik (posjeduje od 52 do 64,8 posto), a glavninu kapitala drže sami zaposleni ili 'manjinski dioničari' (Zvijezda, Ledo i Dip Turopolje)." U manjem, izdvojenom dijelu članka, kao dvije najistaknutije zaposlene voditeljice spominju se Piruška Canjuga i Aleksandra Bakarić. Kao komentar na veliki udio zaposlenih žena i mladih u njegovu holdingu, Todorić kaže: "'Mladi nisu zadojeni komunističkim sustavom. A što se tiče velikog broja žena, to se može djelomice objasniti i ratom: poginulo je mnogo muškaraca. Osim toga, one su vrlo savjesne radnice'". 310104 MET jul 97