AUSTRIJA/SN - MILOŠEVIĆ I CRNOGORCI

Ž4=AUSTRIJA Ž1=SALZBURGER NACHRICHTEN Ž2=30. VII. 1997. Ž3=Milošević želi u Crnoj Gori podmiriti otvorene račune "Visoko izaslanstvo Socijalističke partije Srbije pruža danas potporu svom uzdrmanom crnogorskom sljedbeniku, predsjedniku Momiru Bulatoviću. Novoizabrani jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević danas se demonstrativno rukovao s Bulatovićem u beogradskoj skupštini, a ta je gesta smjesta protumačena kao znak potpore i mogla bi biti presudna u borbi za vlast između Miloševićeva vazala Bulatovića i crnogorskog premijera Mile Đukanovića. Većina u stranačkom vodstvu i u skupštini podupire danas Đukanovića. Crnogorska 'Demokratska stranka socijalista', koja uživa status filijale SPS-a, praktički je podijeljena. Đukanović se zalaže za reforme i za veću samostalnost. Crnogorci strahuju od još veće dominacije Srbije i, ponajprije, Miloševića. Brojne privatne trgovine, predstavništva zapadnih tvrtki i živost u glavnom gradu Crne Gore, Podgorici, posreduju danas dojam gospodarskog i privatizacijskog programa koji tvori kontrast u odosu prema srpskoj dirigiranoj državnoj privredi. Đukanović održava bliske odnose s Italijom, iz posjeta Ateni donio je kredit vrijedan 40 milijuna dolara, a u Washingtonu je izborio deblokadu nekoliko crnogorskih prekomorskih brodova, usidrenih u američkim lukama nakon uvođenja embarga protiv Jugoslavije. Izgradnja zasebne zrakoplovne tvrtke, konkurenta beogradskom JAT-u i crnogorski pregovori sa zapadnim interesentima o udjelu i modernizaciji jedinog željezarskog kombinata u Nikšiću budi sumnjičavost Beograda. Đukanovićeva samosvjesna politika ne uklapa se u autokratsku računicu Slobdana Miloševića koji je proceduralnim trikovima otklonio crnogorsku prijetnju svom prijelazu u fotelju predsjednika Savezne Republike Jugoslavije. Milošević je morao odustati od izravnih izbora u Srbiji i Crnoj Gori budući da crnogorska vlada nije dala zeleno svjetlo za nužnu promjenu ustava. Sadašnji jugoslavenski predsjednik obrazložio je taj potez tvrdnjom da bi u tom slučaju Crna Gora sa svojih 600 tisuća stanovnika izgubila 'ravnopravan položaj' u saveznoj državi. Milošević još nije raščistio jedan otvoreni račun s Đukanovićem koji ga je u studenom 1996. bespoštedno kritizirao kao 'čovjeka prevladane politike'. Beogradski moćnik to ne zaboravlja. Milošević koji je kao srpski predsjednik monolitizirao autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodinu, nedavno zauzdavši i autonomistički orijentirane Muslimane u Sandžaku, vjerojatno će uložiti maksimalne napore kako bi učvrstio nadzor nad Crnom Gorom, neutralizirao buntovno vodstvo u Podgorici i obnovio autoritet svog namjesnika Bulatovića. Jugoslavenski Predsjednik pokušat će ostvariti te ciljeve političkim sredstvima, ali u Crnoj Gori nije isključena ni mogućnost vojnog udara nakon objave izvanrednog stanja u jugoslavenskoj vojsci. Beograd i Srbija upućeni su na crnogorske luke na Jadranu. Na inzistiranje Beograda u blizini Ulcinja započela je izgradnja ratne luke budući da je prirodna luka u Boki kotorskoj okružena crnogorskim područjem (sic!). Kao izlika za izgradnju nove ratne luke poslužilo je hrvatsko područje Prevlaka, odakle je moguć nadzor nad ulazom u Boku kotorsku. Hrvatska i Jugoslavija nisu uspjele riješiti to pitanje zbog Bulatovića koji je dosad sprječavao otvaranje graničnog prijelaza prema Dubrovniku. Bulatovićevi unutarnjopolitički protivnici ojačali su ponajprije zbog njegove upadljive ovisnosti o Beogradu. Nitko ne bi trebao biti iznenađen što su beogradski mediji krenuli u propagandni pohod na Đukanovića i njegovu mladu momčad, proglašavajući crnogorskog premijera i njegove suradnike mafijašima i pokušavajući ih raskrinkati kao krijumčare i trgovce drogom. Osim toga, svevladajuća beogradska televizija nastoji prikazati crnogorskog premijera u nepovoljnom svjetlu, proglašavajući ga stranim agentom", dodaje Gustav Chalupa na kraju članka. 310104 MET jul 97