SLOBODNA DALMACIJA: KRIPTODEMOKRATI

ZAGREB, 29. srpnja (Hina) - Razmatrajući stanje u hrvatskome novinarstvu, Danko Plevnik u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji analizira problem "da se jednom novinari bivšeg režima uzimaju kao glavni kočničari, a drugi put kao jedini poticatelji demokracije", i piše: "U pravu su u pravilu oni koji ispunjavaju interese domaćeg ili inozemnog paternalizma. Jasno je da oni koji su u prošlom režimu bili žešći kritičari vlasti imaju moralnu i spoznajnu satisfakciju prema onima koji to nisu bili, ali u hrvatskoj se javnosti događa paradoks da i bivši režimski novinari dijele lekcije iz demokracije sadašnjim režimskim novinarima!? Ima recimo televizijskih novinarki i novinara koji su u prošlom sustavu bili jednako 'slobodni' u vođenju TV Dnevnika, poput Ljiljane Bunjevac-Filipović ili Saše Kopljara, a sad znaju sve kako se štiti profesionalno dostojanstvo!? U tom se prosvjetiteljskom smislu i nerijetko angažiraju. Ali ako su i onda znali pravilo novinarskog zanimanja i profesionalne etike, zbog čega ih nisu primjenjivali? Ako su znali, a iz 'viših razloga to nisu željeli činiti', onda bi prvi mogli stati u obranu svojih današnjih replika. Ti kolege nisu na sebi htjeli demonstrirati takvu formulu objektivnosti ni kad su neke profesionalne osobe zbog širenja istine dobivale pljuske i u Kninu i u Splitu. Oni nisu bili u klinču s Milom Martićem. Dapače, kad je postalo opasno opredijeliti se za hrvatsku obrambenu stranu, ponašali su se poput Houdinija, ličeći na one političare iz oporbe koji su prakticirali 'houdinijevsku' sposobnost da pobjegnu od glavnih tema dana bez posljedica za svoju političku karijeru. Naravno da ne zastupam tezu da bivši režimlije nemaju nemaju pravo biti današnji kritičari režimskih 'stvaralaca', akademskih apologeta i glajhšaltanoga javnog mnijenja. Argument nedopuštanja iznošenja vlastitoga političkog mnijenja naprosto nema niti bi mogao imati ikakav teorijski integritet, ali me jednostavno kopka crv sumnje ili glista radoznalosti zbog čega takvih kriptodemokrata nije iz tih redova tada bilo u većem broju? (...) Odakle znamo da se i današnja demokratska apologetika ne vodi iz opozicijskog karijerizma kao što se prošla režimska apologetika vodila iz pozicijskog karijerizma. Hrvatski novinari ne bi smjeli smetnuti s uma da sloboda i demokracija nisu jedno te isto", ocjenjuje Plevnik i na kraju piše: "Profesionalnost ne može odmoći ničijoj ljubavi prema vlastitoj domovini, dok i najveće domoljublje i najveći fanatizam ne mogu unaprijediti, sami po sebi, sposobnost da se vlastita profesija obavlja po novinarskim, a ne političkim načelima. Nitko realan ne traži da svi novinari jednako misle ili jednako vole svoju opisivanu državu, niti da im se pak idealistički, voluntaristički, pa i zakonski, oduzima građansko pravo na političku pristranost - ali dignitet struke ima pravo od njih zahtijevati analitičku uvjerljivost ili dijagnostički kredibilitet. To znači ako hrvatsko društvo npr. dobije upalu pluća, da je režimski novinari ne bi smjeli liječiti aspirinom, a oporbeni novinari rezanjem noge. U motovima analize sadržana je i autentika ove profesije!" (Hina) dd 290712 MET jul 97