IGRE OKO EURA, INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, 26-27. VII. 1997.

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=26./27. VII. 1997. Ž3=Igre oko eura: ili će biti kako hoće Francuska, ili više ne vrijedi nikakav dogovor List prenosi iz 'Washington Posta' komentar Jima Hoaglanda o teškoćama koje se pojavljuju pri uvođenju zajedničke europske valute. "Slabi posjeduju posebnu moć: oni znadu kako svojom ranjivošću izmanipulirati one jake. Zamislite pješaka koji namjerno stane na put kojim se približava kamion e da bi mogao vidjeti je li vozač dovoljno daleko i ima li dovoljno vremena da se zaustavi. Francuska vlada socijalističkog premijera Lionela Jospina učinila je nešto slično prošlog tjedna, stavivši jasno do znanja da Francuska ne može ispuniti strogi kriterij za uvođenje nove europske jedinstvene valute 1. siječnja 1999. godine. Francuski partneri u Europskoj uniji morat će prilagoditi svoja pravila gospodarskoj slabosti Francuske, ako žele napredovati. Paradoks snage slaboga dugo je bio u središtu francuske političke misli. Ali, g. Jospin, koji je postao premijerom prije dva mjeseca, postupio je tako isto toliko iz nužde koliko iz strategijskih razloga. Plan puštanja u optjecaj nove valute, koja će se zvati euro, prisilio ga je da se zaputi prečicom. Iza kotača metaforičkog kamiona nalazi se kancelar Helmut Kohl, koji se suočio s teškom dilemom: prihvatiti novo, fleksibilnije tumačenje kriterija za uvođenje eura, ili se odreći plana eurpske integracije, a vjerojatno i uvođenja eura, koji je dogovoren Maastrichtskim sporazumom. Valja donijeti odluku o tome kakva bi trebala biti Europa na prijelomu stoljeća. To je podrazumijevao i dogovor o zajedničkoj valuti između g. Kohla i francuskog predsjednika Francoisa Mitteranda u Maastrichtu 1991. Oni su bili pripravni prepustiti budućnosti presudu o tome hoće li se nova europska valuta temeljiti pretežno na francuskim ili pretežno na njemačkim vrijednostima. Odgovor je poznat: ili francuske vrijednosti, ili nikakve. Francuska je uvijek davala prednost 'političkom' tumačenju maastrichtskih kriterija za uvođenje jedinstvene valute, uzimajući ih više kao smjernice, a manje kao čvrste pragove. Francuzima odgovara fleksibilnost i ublažavanje strogih antiiflacijskih uvjeta što ih je njemačka marka nametnula svim gospodarstvima Europske unije, a prije svega francuskom. Međutim, Bundesbanka i njemačko javnost protive se fleksibilnosti, koja vodi slabljenju njihove valute. To je razlog što su njemački političari uporno zahtijevali da kriteriji budu kriteriji. U središtu njihova zanimanja je zahtjev da proračunski deficit ne bude veći od 3 posto brutto nacionalnog proizvoda. Kriterij od 3 posto deficita osobito je bio prikladan za isključivanje Italije iz monetarne unije. Njemačka je javnost uvjerena da bi zbog uključivanja Italije euro bio nestabilna valuta i da bi njihovi štedni ulozi izgubili na vrijednosti. Uključenjem Italije, sadašnje protivljenje žrtvovanju njemačke marke još bi se povećalo. Ali, sada se pojavio jedan problem koji je veći od onog s Italijom. Prošlog je tjedna vlada g. Jospina završila svoje početno financijsko izvješće i objavila plan prihoda kojim se predviđa da će u idućoj godini proračunski deficit iznositi 3,2 do 3,3 posto - ako sve bude teklo prema predviđanjima s novim povećanjem poreza na promet koje su socijalisti istodobno najavili. Brojka od 3,5 do 3,7 posto čini se vjerojatnijom. Službeno priznanje da Francuska nema dovoljno manevarskog prostora stavlja Kohla u još teži položaj od onoga u kojemu se našao zbog francuskih pokušaja demonstracije strogosti ili postavljanja ultimatuma. Maastrichtski je plan odabrao g. Mitterrand imajući u vidu da će proeuropski Kohl biti na vlasti kad se budu donosile ključne odluke. G. Kohl se zalaže za europsku Njemačku više nego za Europu u kojoj će dominirati Njemačka. Prvi veliki korak u tom programu bilo je iskorištavanje marke kao pogonske snage zajedničke valute. Ali, što će se dogoditi ako te ambicije nadmašuju europske financijske mogućnosti? Što će dogoditi ako se pokaže da je pogrešna francuska teorija, koja daje prednost monetarnoj uniji, kao uvjetu političkog jedinstva? Ta se pitanja sada ozbiljno postavljaju u Europi, a inozemna novčana tržišta reagirala su jačanjem dolara na račun marke i francuskog franka. Time se povećava pritisak na g. Kohla da se odluči - sada - ili za mekši euro ili za fleksibilnije tumačenje kriterija, ili da ponudi novi plan u etapama u koji će tržište više vjerovati. Amerika je zainteresirana za to novčano minsko polje iz više važnih razloga. Prvo, ona ne želi biti okrivljena za razbijanje plana euro ili za iscrpljujuću utrku protiv europskih valuta na tržištu. Predsjednik Bill Clinton i tajnik za financije Robert Rubin, koji je namjerno ostao neutralan prema monetarnoj uniji, trebao bi biti susretljiviji jer se nevolje gomilaju. Amerika nema nikakve koristi od sukoba oko europske valute, niti će što izgubiti ako pomogne u zaustavljanju tog sukoba." 290153 MET jul 97