VOA - 28.VII - RAZGOVOR S GABRIELE MCDONALD...

Ž1=GLAS AMERIKE - VOA Ž2=28. VII. 1997. Sa sutkinjom tribunala za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije Gabriele Kirk McDonald razgovarano je u Den Haagu. "Gospođa McDonald govorila je prvenstveno o netom završenom suđenju Dušanu Tadiću te o načinu na koji je donesena odluka o njegovoj kazni zatvorom od dvadeset godina, ali govorila je i o budućnosti međunarodnog kaznenog suda. Nakon što je sudu predstavljen sav dokazni materijal te nakon završnih govora tužitelja i branitelja trebalo je Dušanu Tadiću i presuditi. Razmotrena je naravno i sudska praksa niza zemalja, među njima i država bivše Jugoslavije. Nakon toga sutkinja McDonald je svojim kolegama iz sudskog vijeća predložila da učine nešto što u Sjedinjenim Državama obično rade članovi porote kada donose odluku o krivnji optuženog. 'Neka svaki član sudskog vijeća na komadu papira napiše što misli da bi trebala biti zaslužena kazna, a nakon toga ćemo ih usporediti i o njima raspraviti', predložila je gospođa McDonald s čim su se složili i njezini kolege u sudskom vijeću. 'Jasno mi je da bi se u Sjedinjenim Državama za ovakve zločine kakve je počinio Dušan Tadić možda dobila mnogo, mnogo stroža kazna', priznaje Gabriele Kirk McDonald i dodaje, 'no, ja sam s Dušanom Tadićem provela u sudnici sedam mjeseci, tako da razumijem i kontekst, društvenu atmosferu u kojoj su zločini počinjeni'. Upitana je li zbog toga bila blaža u donošenju presude, Gabriele Kirk McDonald kaže: = Ne znam bili se to moglo tako reći. Pozadina zločina vrlo je važna. Treba razumjeti s kakvog je miljea, okružja optuženi došao. Ne možete ga sagledavati u vakuumu, izolirano od društvene situacije u kojoj je živio. U nekim američkim saveznim državama suci moraju presuđivati po točno određenim smjernicama. Za pojedini se zločin daje toliko i toliko godina zatvora i od toga nema odstupanja. Donošenje sudskih odluka postaje u takvom sluičaju stvar matematike i tu se uopće ne gleda na optuženika kao na pojedinca. Prilikom izricanja presude sutkinja McDonald se nastojala obratiti i osobno samom Dušanu Tadiću. = Govorila sam o vrstama oružja kojima se on koristio prilikom počinjenja zločina te o okrutnosti kojom su zločini izvedeni. Željela sam da on shvati da sam potpuno svjesna njegove odgovornosti. Možda sam naivna, ali nadam se da me je slušao i da je shvatio što sam željela reći. Gledao je u mene bez ikakvih emocija. Sutkinja McDonald kaže da se radi o jednom vrlo tužnom i tragičnom slučaju čije se implikacije odnose na sva višenacionalna društva, a ne samo na države bivše Jugoslavije. = Radi se o slučaju koji se odnosi na svaku nacionalnu heterogenu zemlju u kojoj se nacionalne različitosti ne poštuju. Također, ovaj slučaj pokazuje što se može dogoditi ako vlasti ne žele priznati nepravde iz prošlosti koje su bile nanesene jednoj od nacionalnih skupina. Mislim da je upravo to ključno. U bivšoj Jugoslaviji se nije nikada otvoreno govorilo o vrlo sličnom događajima od prije više od pedeset godina. Narodi se ne mogu ujediniti samo dokončanjem međusobnog ubijanja. Mora se ustanoviti tko je odgovoran za zločine i kazniti te ljude. Tek se tada može pokušati uspostaviti zajednički život i suradnja. Mnogi zamjeraju Haaškom tribunalu zbog toga što se pred njim još nisu našli najozloglašeniji optuženici - Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Kako na taj problem gleda Gabriele Kirk McDonald? = Ne slažem se s takvim stajalištem. Kao što smo rekli u presudi, ne postoji hijerarhija krivnje. Prvo, svi koji su optuženi smatraju se nevinima sve dok se tijekom sudskog postupka ne dokaže da su krivi. No, čitavu stvar treba sagledati mnogo šire. Haaški tribunal je svoj rad počeo gotovo ni od čega. Suđenje Dušanu Tadiću pokazalo je da je postojanje tribunala i te kako opravdano. Nadam se da će uskoro biti osnovan i stalni međunarodni kazneni sud. Na početku su mnogi bili vrlo skeptični. 'Pravda koju tribunal nastoji postići je i skupa i polagana, ali je u svakom slučaju vrijedna truda', rekla je na kraju razgovora američka sutkinja Gabriele Kirk McDonald." Ž5=(VOA) 290153 MET jul 97