DEVET MILOŠEVIĆEVIH ŽIVOTA, NEX YORK TIMES, 25. VII. 1997.

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=25. VII. 1997. Ž3=Devet života gospodina Miloševića U uvodniku lista stoji kako su se prevarili svi oni koji su mislili da će Milošević, koji je nakon prosvjeda na početku godina na kraju popustio pred zahtjevima građana, ubrzo predati vlast oporbi. "Danas on vlada onim što je ostalo od Jugoslavije, a proteklog je tjedna započeo njegov četverogodišnji mandat na novom položaju. ... G. Milošević ne duguje svoj uspjeh ljubavi srpskih građana. Gospodarstvo je na rubu propasti, plaće se isplaćuju sa zakašnjenjem ili nikako. Tvornice ne rade. Njegova se moć zasniva na kontroli ministarstva unutarnjih poslova i tajne policije, državnih medija i crno-tržišnom gospodarstvu koje je u rukama razbojnika lojalnih njemu i njegovoj ženi. Prosvjedi na ulicama održani prošle zime nisu uzdrmali ta uporišta njegove vlasti. Cilj je tih prosvjeda bio prisiliti Miloševića da prizna pobjedu oporbene koalicije na mjesnim izborima održanima u studenome. Nakon tri tjedna prosvjeda dopustio je oporbenim kandidatima da preuzmu kontrolu u vijećnicama 14 najvećih gradova Jugoslavije, uključujući i Beograd. Pokazalo se da je to uzaludna pobjeda. G. Milošević je sve one ovlasti koje obično ima gradonačelnik, uključujući i prikupljanje poreza, prenio na srbijansku vladu. Današnji gradonačelnici jedino imaju kontrolu nad mjesnim medijima, ali g. Milošević već ima u vidu zakon koji će mu omogućiti da ponovno preuzme vlast i na tom području. (...) Budući da mu srbijanski ustav ne dopušta da se kandidira i treći put za predsjednika Srbije, jedne od dviju republika (druga je Crna Gora), parlament ga je na početku ovog mjeseca izabrao za predsjednika Jugoslavije. Njegov će idući korak vjerojatno biti promjena ustava kako bi priskrbio pravu moć tom položaju, koji je zasad samo ceremonijalan. Potpisavši Daytonski sporazum u studenome 1995. Milošević je dobio međunarodni legitimitet. Zapad je ukinuo sankcije u trgovini sa Srbijom. Investicije su do prošlog mjeseca bile ograničene. U lipnju su, međutim, talijanske i grčke telekomunikacijske tvrtke pritekle u pomoć Miloševiću kupivši 49 posto dionica srbijanske telekomunikacijske kompanije za samo milijardu dolara - jeftino. Taj je novac upotrijebio za plaće. Pretežno na zahtjev Washingtona, UN i dalje provodi sankcije zbog kojih Srbija ne može dobivati kredite od međunarodnih financijskih institucija, sve dok Milošević bude zlorabio prava Albanaca u srpskoj pokrajini Kosovo i pružao utočište osumnjičenima za ratne zločine. Neobjašnjivo je zašto se Clintonova administracija usprotivila kongresnim nastojanjima da se sankcije i službeno uvedu. Ipak, ni propast srbijanskog gospodarstva ne bi mogla maknuti s položaja čovjeka koji je više puta dokazao da je spreman nanijeti štetu svojoj zemlji kako bi zadržao vlast. 280156 MET jul 97