SARAJEVO, NEW YORK TIMES INTERNATIONAL, 25. VII. 1997.

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=25. VII. 1997. Ž3=Oružje je utihnulo, ali rat oko stanova bjesni "Mira Čokorilo voljela je svoj obiteljski stan na zadnjem katu zgrade iz 1912. godine, s prozorima što gledaju na Trg oslobođenja u blizini pješačkih ulica i sarajevskih kavana na njihovim pločnicima. Ona kaže da u njemu sada stanuje glavni savjetnik predsjednika Alije Izetbegovića. Gđa Čokorilo (52 godine), arhitektica kojoj je majka Hrvatica, a otac Srbin, živjela je u tom stanu od svoje 5 godine, ali sumnja da će ikada ponovno u njega useliti. U zbivanjima što su promijenila bitno obilježje grada, nekoć poznatog po kulturnoj raznovrsnosti, Vlada je podijelila drugima tisuće stanova izbjeglih Židova, Srba i Hrvata, pa i nekih Muslimana koji su napustili Sarajevo tijekom rata. Novi su stanari često izbjeglice iz drugih dijelova Bosne. Ali, u mnogim slučajevima, tvrde bosanski dužnosnici i mnogi diplomati, stanovi su dodijeljeni kriminalcima, policajcima, političarima i vladinim dužnosnicima. Dužnosnici napominju da novi vlasnici već imaju stanove, pa se uzimanjem stanova od onih koji su napustili grad onemogućuje njihov povratak. 'Grad kojemu je Zapad pritekao u pomoć granatirali su Srbi, ali dušu su mu uništili vlastiti vođe', opisuje zapadni diplomat vlasti u kojoj dominiraju Muslimani. Bosanski zakon koji to dopušta prihvaćen je u izvanrednim okolnostima tijekom rata kad je stotine tisuća ljudi pobjeglo pred etničkim nasiljem. Vlast je stanove osoba koje su otišle iz Sarajeva vodila kao napuštene i sebi uzela pravo da ih dodijeli nekome drugome. Ali tim se odlukama krši Daytonski sporazum potpisan 1995. Bosanski predstavnici organizacija za zaštitu ljudskih prava procjenjuju da je 40 posto stanova promijenilo vlasnika, i da se prvobitni stanari, najčešće nemuslimani, ne mogu vratiti u svoje domove. Predstavnici vlade tvrde da ne znaju ni za kakve zloporabe, i da se nadaju kako će naći smještaj za sve koji se vraćaju - a jednog će im dana možda biti vraćeni i njihovi stanovi. Međutim, strani su dužnosnici sumnjičavi. 'Kad predstavnicima vlasti kažemo da je njihova politika nezakonita i da uništava multikulturno obilježje grada, oni odgovaraju da smo u pravu', kaže predstavnik europske organizacije za zaštitu ljudskih prava. 'A potom ništa ne čine da bi se to promijenilo.' Pojedinci s dobrim vezama dobili su i po nekoliko stanova; neki su se iz svojih starih stanova preselili u luksuznije. 'Po našem su mišljenju 30 posto onih u novim stanovima 'nedodirljivi', kaže Esad Muhibić, Musliman koji je u vladi zadužen za praćenje stanja ljudskih prava. 'Ništa im se ne događa. Ovdje ne vladaju zakoni.' Novi su stanari u bivšem stanu Mire Čokorilo Kemal i Jasna Muftić. G. Muftić je obrazovan čovjek, šef je vladine novinske agencije i predsjednikov savjetnik u predsjedništvu. On će vjerojatno biti sljedeći veleposlanik u Kini. Jasna Muftić kaže da njih dvoje ne moraju vratiti stan gđi Čokorilo. 'Stan smo dobili od vlade', kaže ona. Gđa Muftić tvrdi da je gđa Čokorilo izgubila pravo na stan zato što je napustila grad. U blizini, iznad glavne vladine zgrade, nalazi se stan koji je pripadao Marijani Papo i u kojemu danas stauje najpopularniji voditelj na državnoj bosanskoj televiziji Senad Hadžifejzović. On kaže da se ne osjeća krivim, jer kao važna osoba u Bosni zaslužuje stan. On tvrdi da je njegov prijašnji stan srušen u ratu, premda je po svemu sudeći netaknut, a na vratima još stoji njegovo ime. Gđa Papo (72 godine) jedna je od 500 Židova koji su napustili Sarajevo kad su počela bombardiranja i nakon što su ih uvjerili da će im čuvati stanove. Nitko od njih nije dobio svoj stan natrag. Obitelj gđe Papo kaže da ona u toj dobi i nakon dva rata i boravka u nacističkom koncentracijskom logoru ionako nema mnogo volje boriti se za svoj stan. 'Ja sam mislio da su posrijedi vjerski ili etnički razlozi, ali sam se prevario', kaže g. Muhibić, koji je u vladi zadužen za ljudska prava. 'Ne radi se tu o Muslimanima koji su protiv Srba ili koga drugoga. To je samo maska za lopovluk.' 'Najgori ljudi na objema stranama misle na isto kad u ponoć ugase svjetla: kako iz ovog kaosa izvući što veću korist?, kaže Muhibić. Musliman Rasim Kadić, ministar za raseljene osobe, kaže da je s punim pravom uselio u stan koji su napustili Srbi. 'To je pitanje riješeno', kaže g. Kadić. 'Drugi se čovjek s tim složio jer sam obećao da ću mu platiti za neke dijelove njegova namještaja.' Kao nasljeđe iz komunističkog vremena, većina je sarajevskih stanova u vlasništvu države ili državnih ustanova. Stanari obično imaju doživotno pravo na njih i mogu to pravo prenijeti na svoju djecu. (...) Gđa Čokorilo kaže da se želi vratiti u Sarajevo i otvoriti projektni ured. (...) G. Muhiibić se žali da se mnogi neće vratiti, ali razumije zašto se više i ne žele vratiti. 'Duboko u svojoj duši Sarajevo želi ponovno biti tolerantan i multietnički grad kakav je bio prije.' kaže on. 'Ali, Sarajevo gubi stručnjake i intelektualce. Sada više nije bitno hoće li oni dobiti natrag svoje stanove - pitanje je, žele li se oni uopće vratiti'." - piše Mike O'Connor. 280156 MET jul 97