VEČERNJI LIST: OTMICA ZLOČINACA

ZAGREB, 2, srpnja (Hina) - Uhićenje Slavka Dokmanovića i njegovo odvođenje u Haag komentira Mirko Galić u Večernjem listu. Pritom Galić analizira "čak dva presedana, koji - produže li se - mogu promijeniti prirodu Suda i njegovih suđenja, a uvođenju pravde među ratnike dati sasvim novi karakter. #L# Prvo, sud iz Haaga vlastitim je sredstvima uhitio jednog potencijalnog ratnog zločinca, iako su se Antonio Casesse i njegovi suradnici žalili da nemaju svoju policiju ni svoje snage da bi mogli 'loviti' optuženike; i drugo, uhitili su lice koje nije bilo na optuženičkoj listi, niti na međunarodnim potjernicama", objašnjava Galić i komentira: "Postane li to praksa, a ne izuzetak, stvari sa Sudom, a još više s njegovim potencijalnim 'klijentima', mogu se stubokom promijeniti. Ako Sud ima vlastite snage, onda može operirati i drugdje, a ne samo na području gdje UN (osnivač Suda) ima svoje vojnike (ili su to iste snage?). Ako su međunarodne snage u Hrvatskoj uhitile Dokmanovića u Vukovaru ili u okolici, zašto međunarodne snage u BiH ne bi progonile (i hapsile) Radovana Karadžića na Palama? Rizik je isti? Nije, ali smiju li oni međunarodni krugovi koji govore o pravu i koji nastupaju uime pravde ići samo linijom manjeg otpora? S uhićenjem Dokmanovića otvara se nada da će teški ratni zločinci završiti pred Sudom. Ali, s njegovim se uhićenjem otvara i određena bojazan od toga da Sud ne postane država u državi ili država nad državom i da ga korištenje lukavstva ne zavede na teren koji mu ne pripada. Gradonačelnik Vukovara iz strašnog vremena rušenja toga grada i masovnog protjerivanja i ubijanja njegovih građana, bio je na nekoj posebnoj, tajnoj ili internoj listi Suda. Zašto, kad su zločini javni? Dolaze li time u pitanje ključna načela djelovanja Suda - potpuna javnost rada i (obostrano) lojalna suradnja s državama? Čovjeku koji nije zaštitio Vukovar ili ga je dao rušiti mjesto je u Haagu. Je li svejedno kako je tamo završio", pita na kraju Galić. (Hina) dp db 030037 MET jul 97