HAMBURG, 2. srpnja (Hina/dpa) - Pola stoljeća nakon Hitlerove diktature nova generacija menadžera mnogih njemačkih tvrtki koje su surađivale s nacionalsocijalističkim režimom odlučni su suočiti se s vlastitom neugodnom
prošlošću.
HAMBURG, 2. srpnja (Hina/dpa) - Pola stoljeća nakon Hitlerove
diktature nova generacija menadžera mnogih njemačkih tvrtki koje su
surađivale s nacionalsocijalističkim režimom odlučni su suočiti se s
vlastitom neugodnom prošlošću. #L#
Korištenje ropske radne snage iz pokorenih zemalja, proizvodnja
oružja za Hitlerov ratni stroj ili 'tiho sudioništvo' njemačke
industrije u režimu do sada su bile škakljive teme.
Potiskivanje neugodnih tema i realni strah od zahtjeva za naknadom
učinile su istraživanje ovog osjetljivog područja njemačke povijesti
skoro sasvim nemogućim.
Stajalište se međutim tijekom desetljeća polagano mijenjalo i
povijesno odstojanje omogućuje kritičko razračunavanje s prošlošću.
Nova generacija njemačkih menadžera sada pokazuje sklonost
realističkom i trijeznom promatranju povijesti.
Simpozij Njemačke udruge za povijest poduzeća u Frankfurtu na Maini
pod nazivom "Poduzeća i poduzetnici u nacionalsocijalizmu" unio je
života u ovladavanje prošlošću njemačkih gospodarstvenika.
Udruga već bilježi spremnost pojedinih tvrtki da se uključe u
rasvjetljavanje vlastite uloge u ovim teškim vremenima.
Tako su na primjer ulogu tvrtke Degussa, najvećeg proizvođača
plemenitih metala u Europi u vrijeme nacizma, istražili znanstvenici
Sveučilišta u Koelnu.
Degussu optužuju da je tijekom nacističke vladavine pretapala zubno
zlato i zlatno prstenje iz koncentracijskih logora te da je kupovala
zlato i srebro koje je pripadalo Židovima.
Pitanje plemenitih metala iz posjeda Židova trebalo bi tek biti
razjašnjeno zajedno sa Svjetskim židovskim kongresom.
Radio Brandenburg optužuje tvrtku da je za redovite isporuke iz
poljskog Lodza platila desetine tisuća maraka nacističkoj upravi
tamošnjeg židovskog geta.
Njemačke željeznice također žele osvijetliti vlastitu prošlost i zato
stavljaju na raspolaganje dokumente koje posjeduje.
Njemački povjesničar Klaus Hildebrand optužuje njemačke željeznice iz
nacističkog doba da su bile skretničar modernog vođenja rata i
genocida. Više od polovice ubijenih Židova prevezeno je u logore smrti
upravo željeznicom.
Osiguravajuća tvrtka Allianz, jedna od najmoćnijih europskih tvrtki u
ovom poslu, naprotiv ne želi se dragovoljno pozabaviti vlastitom
prošlošću. Razlog tomu je što strahuje od mogućih posljedice tužbe
onih koji su preživjeli holokaust ili njihovih nasljednika iz SAD koji
žele aktivirati važenje osiguranja sklopljenih prije rata.
Već sada međutim istraživanje pokazuje uske financijske i kadrovske
veze osiguravajućeg društva i nacističkog režima. Tako je predsjednik
društva Kurt Schmitt 1933. postao Hitlerov ministar gospodarstva.
Popis njemačkih poduzeća s neslavnom prošlošću između 1933. i 1945.
je dug. Uloga banaka i automobilske industrije također je mutna.
Posebno mračno poglavlje ove povijesti predstavlja prisilni rad kojim
se među ostalim koristio na primjer Volkswagen ili Daimler.
Prema procjenama tijekom šest ratnih godina ukupno 12 milijuna ljudi
dovučeno je u Njemačku na prisilni rad.
Pod neljudskim životnim uvjetima ratni zarobljenici, zatočenici
logora i civili s okupiranih područja prisiljavani su održavati u
pogonu ratnu ekonomiju. U 1994. prosječni udio ropske radne snage u
njemačkoj industriji bio je oko 40 posto. Milijuni ovih ljudi umrli su
od iscrpljenosti, gladi ili bolesti.
Nakon 1945. odštetu su dragovoljno platile neke tvrtke kao što su AEG
ili Siemens dok veliki broj prisilnih radnika još uvijek čeka na
obeštećenje.
(Hina) sl sv
021629 MET jul 97