(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 13. lipnja (Hina) - Dok skori povratak Hong Konga pod kineski suverenitet prate i rasprave na temu kako će to ubuduće ovaj dio kapitalistički visokorazvijene Kine funkcionirati uz
komunističku središnju vlast u Pekingu, odnosno kako će uopće funkcionirati formula o "jednoj zemlji s dva (politička) sustava", ovih je dana honkonški tisak zabilježio i zanimljivo zalaganje za "jednu zemlju s jednim sustavom".
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 13. lipnja (Hina) - Dok skori povratak Hong Konga pod kineski
suverenitet prate i rasprave na temu kako će to ubuduće ovaj dio
kapitalistički visokorazvijene Kine funkcionirati uz komunističku
središnju vlast u Pekingu, odnosno kako će uopće funkcionirati formula
o "jednoj zemlji s dva (politička) sustava", ovih je dana honkonški
tisak zabilježio i zanimljivo zalaganje za "jednu zemlju s jednim
sustavom". #L#
Nije riječ o političkom stajalištu koje bi pozivalo na mijenjanje
društvenog sustava u Hong Kongu ili pak u njegovu golemom zaleđu koje,
rješavajući tipične probleme zemlje u razvoju, gradi "socijalizam s
kineskim značajkama". Riječ je o zaštiti prirode i ekološkim
problemima za koje ne važe ni političke razlike, niti administrativna
granica između budućeg Posebnog upravnog područja Hong Kong te ostatka
Kine.
Povod za razmišljanje bio je simpozij u Pekingu posvećen pitanju
opskrbe Hong Konga pitkom vodom. Naime, uz klimatske uvjete u kojima
se voda troši u velikim količinama, a bez dovoljno vlastitih izvora,
Hong Kong već 32 godine uvozi pitku vodu iz Kine, odnosno iz njemu
susjedne kineske pokrajine Guangdong. Zaključak jednog od govornika u
Pekingu da bez kineske pitke vode Hong Kong danas ne bi bio što jest,
odnosno da je Kina time značajno pridonijela njegovu razvitku,
posredno je skrenuo pozornost i na činjenicu da vode kojima se Hong
Kong danas opskrbljuje nisu više one čiste vode kao prije 32 godine.
U međuvremenu, osobito tijekom zadnjih dvadesetak godina gospodarskih
reformi u Kini, Guangdong je uz iznimno dinamični razvitak zabilježio
i značajno degradiranje prirodnog okoliša. Primjerice, Istočna rijeka
ili Dongjiang danas je zagađena pet puta više nego što hongkonški
sigurnosni standardi dozvoljavaju. Onečišćena kanalizacijom,
pesticidima i umjetnim gnojivima, voda iz nje i nakon obrade i
isporuke Hong Kongu sadrži toliko klora da po nekim uvjerenjima može
biti škodljiva po zdravlje.
Zaključak: u prirodi postoji samo "jedan sustav" pa nečiste vode i
jednako nečist zrak s ove ili one strane administrativne granice koja
će i ubuduće odvajati kapitalistički od socijalističkog dijela Kine
moraju biti zajednički problem. Kad to očigledno već i jesu, ne
iznenađuje prijedlog nadležnih službi da se Hong Kong angažira i
pomogne Guangdongu rješavati postojeće ekološke probleme.
Napokon, Hong Kong je dosad evidentno urastao u Guangdong u tolikoj
mjeri da i sam pridonosi onečišćenju ove pokrajine, u kojoj danas
honkonške tvrtke neposredno zapošljavaju šest milijuna ljudi (koliko
je inače i stanovnika Hong Konga). Uz golema ulaganja u Guangdong,
stupanj dosadašnje gospodarske integracije toliki je da neki kineski
znanstvenici vjeruju kako će ubuduće Guangdong svoj gospodarski i
državni život u sve većoj mjeri organizirati prema honkonškom modelu.
Koliko će to biti moguće, prema nekim mišljenjima, ovisi o tome hoće
li Peking dopustiti Guangdongu razvoj na sliku i priliku Hong Konga.
Po drugim tumačenjima, pak, pragmatičnost Dengove formule o "jednoj
zemlji s dva sustava" i jest u tome da se Hong Kong što dublje uvuče u
Kinu, potičući njezin gospodarski razvitak i učeći je tajnama
djelotvornog i profitabilnog privređivanja. A koliko će pritom voditi
računa i o zaštiti prirode matice zemlje u čije se okrilje vraća, tek
će se vidjeti.
(Hina) mer br
131350 MET jun 97