VJESNIK: POSEZANJE ZA HRVATSKOM KULTURNOM BAŠTINOM

ZAGREB, 11. lipnja (Hina) - "Tri uzastopna simpozija u posljednja tri vikenda bavila su se hrvatskom kulturnom baštinom u odnosu na umjetničke utjecaje koji su se širili, susretali i ispreplitali na tlu Hrvatske, prostoru koji je tisućljećima bio graničnom crtom između Istoka i Zapada. Kako su se oduvijek ovdje sukobljavali različiti politički interesi, koji su se najprije odnosili na teritorijalna posezanja, to je i kulturna baština shvaćena kao medij kojim se mogu potvrditi određena teritorijalna prava. O tome se, dakako, u vrijeme razvoja pojedinih stilova, što su različitim intenzitetom kolali svim europskim prostorima, nije govorilo. No, danas, u vremenima još uvijek jednako povijesno burnim, iak je teritorij države Hrvatske precizno omeđen međunarodno priznatim granicama, posežese za hrvatskim spomenicima kulture različitim tumačenjima, ne bi li oni poslužili kao dokaz za nečija prava na te prostore", upozorava u današnjem Vjesniku Vesna Kusin. Jedno od takvih je i posezanje Srbije za starohrvatskim spomenicima (poput crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine s koje su na početku rata otukli pleter kako bi prikrili stvarno porijeklo građevine), a kojem je odgovoreno na nedavnom motovunskom simpoziju, gdje je "precizno razgraničena uloga Bizanta na ovim prostorima". Noovinarka pritom nabraja nekoliko primjera koji dokazuju da su "sva naglašavanja Bizanta, da bi se potvrdila srpska ranosrednjovjekovna baština na tlu Hrvatske, a u cilju dokazivanja srpskog prava na taj teritorij, neutemeljena". U nastavku piše o još jednom posezanju sa zapada, odnosno Italije - jer su na ovim prostorima dominirali prije tisuću godina Mleci - za hrvatskom kulturnom baštinom, i to s istim ciljem, a to je teritorij. "Ovdje se umjetnički utjecaji, koji su se iz Venecije širili ne samo hrvatskim već i ostalim europskim prostorima, pokušali tumačiti od strane Talijana kao venetski biljezi toga prostora, koje bi trebalo integrirati pod venetskim patronatstvom u viziji Europe regija. U takvoj konstelaciji, ta strana potpuno zanemaruje hrvatski identitet koji je tu formiran prije mletačkog dolaska na hrvatsku obalu. Umanjuje se i uloga ratova s Mlečanima, koji su dokaz da ni tada nisu bili dobro došli na taj dio istočnojadranske obale", objašnjava novinarka i komentira: "Nevjerojatno je, međutim, kad je o umjetnosti riječ, kako naši susjedi lako zaobilaze važnost hrvatskih spomenika, a neprijeporno ističu svoju ulogu na hrvatskom tlu. Iz toga se, kako vidimo, ne kriju dobre namjere. Artefakti se sasd iskorištavaju, makar i neutemeljeno, za planiranje mogućih prekrajanja granica Europe. I to zasad samo na hrvatskom tlu, koje bi trebalo biti model za druga područja. Zašto baš u Hrvatskoj, koja je konačno ostvarila svoje povijesno pravo na svoj prostor i pri tom bez pogovora prepustila neke svoje povijesne prostore istočnim susjedima? Je li to bilo dovoljno da i drugi sada pružaju za hrvatskim tlom pod izlikom prisvajanja hrtvatske kulturne baštine? Nije li to pravi znak kako moramo pažljivo bdjeti nad svojom baštinom koja nedvojbeno potvrđuje hrvatsko pravo na hrvatski teritorij?", pita na kraju novinarka. (Hina) dd 110821 MET jun 97