UZ OBLJETNICU TIANANMENA: DATUM KAO OPOMENA

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 3. lipnja (Hina) - Kad je riječ o Hong Kongu, obilježavanje 4. lipnja, obljetnice događaja na pekinškom Trgu Tiamanmen, bilo prosvjednim ili molitvenim skupovima, počinje već posljednjeg dana svibnja. Prvog lipnja po tradiciji slijedi velika prosvjedna povorka u organizaciji Udruge za potporu domoljubnom demokratskom pokretu u Kini, da bi navečer 4. lipnja građani u parku Viktorija bdjeli uz svijeće. U Pekingu pak, na Trgu Tienanmen, gdje je 4. lipnja 1989. vojnom silom slomljen višemjesečni studentski prodemokratski pokret, isključeno je bilo kakvo podsjećanje na prošlost. Jednom ocijenjen kontrarevolucionarnim, danas službeno smatran takvim, prodemokratski pokret sa svojim žrtvama, sudionicima i simpatizerima u kineskom je javnom životu postao tabu temom, čije kršnje povlači zakonske sankcije. Najbolji znak da i nakon osam godina vlasti osjećaju eksplozivnu snagu sveukupnih minulih događaja koje 4. lipnja simbolizira, trajno postavljajući makar i neizgovoreno pitanje o demokratizaciji kineskog društva. Ako je za Hong Kong uobičajeno raspravljati glasno o demokraciji, za službeni je Peking uobičajeno tvrditi da na zatečenom stupnju društvenog razvitka demokratizaciji pridonosi jačanjem parlamentarnog sustava i jačanjem zakonitosti. Zahtjevi za procjenjivanje događaja koji su doveli do 4. lipnja (o eventualnoj pojedinačnoj krivici za događaje da se i ne govori), sadržani u peticijama kakve se povremeno upućuju parlamentu ili državnim čelnicima, tretiraju se kao ekscesi i obično ne prolaze bez posljedica za potpisnike. Štoviše, neobjavljeni u kineskom, a obično poznati stranom tisku, uzimaju se kao dokaz o nedobronamjernom miješanju iz inozemstva u kineske unutrašnje poslove. Ako je za Hong Kong razumljivo da uoči skorog prelaska pod kineski suverenitet osmu obljetnicu 4. lipnja obilježava upornijim isticanjem zahtjeva za službeno procjenjivanje događaja te oslobađanje zatvorenih prodemokratskih aktivista, za Peking je razumljiv izostanak takvih javnih poziva. Napokon, prosvjedi u Hong Kongu održavaju se i pod pritiskom sumnji u budućnost same hongkonške demokracije, što Peking dodatno iritira s obzirom na zaista skoro podizanje kineske zastave nad ovom ne još zadugo britanskom kolonijom. Ne dopuštajući ni tračak sumnje u budući demokratski razvitak Hong Konga, uz stupanj autonomije koja mu je zajamčena te parolu da "Honkonžani upravljaju Hong Kongom", službeni se Peking uzdržava od negativnih komentara prosvjeda povodom 4. lipnja ističući kao najvažnije da šest milijuna Honkonžana očekuje 1. srpnja kao ostvarenje zajedničke želje za ponovnim ujedinjenjem s domovinom. Iako se takvom formulacijom želi reći i da prosvjedi manjeg broja ljudi (u nedjelju ih je bilo 7.000 po procjenama organizatora, odnosno upola manje po procjenama policije) nisu pokazatelj raspoloženja ukupnog stanovništva. Peking nije u poziciji otvoreno kritizirati prosvjede. Što se pak tiče pitanja koje zabrinjava mnoge, to jest hoće li i dogodine takvi prosvjedi biti mogući u Hong Kongu, stajalište je Pekinga da će to ovisiti o zakonskim rješenjima koje će u međuvremenu usvojiti vlada Posebnog upravnog područja Hong Kong. Sumnjajući da bi buduća zakonska rješenja mogla biti usvojena i pod pritiskom iz Pekinga, demonstranti u Hong Kongu ovih dana ističu kako će upravo odnos lokalnih vlasti prema pravu na prosvjede ubuduće biti i mjerilo ukupnih građanskih sloboda. I najavljuju prosvjede već za 1. srpnja, dakle za dan uspostave Posebnog upravnog područja Hong Konga. Kada, uostalom, za Kinu počinje povijesna avantura ostvarivanja formule o jednoj državi s dva politička sustava. A njezin je uspjeh, reći će to i visoki kineski dužnosnici, uz povratak Macaoa pod kineski suverenitet, nužan uvjet i za miroljubivo ujedinjenje s Tajvanom. (Hina) mer br 031433 MET jun 97