(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 8. svibnja (Hina) - Brojke koje govore o nezaposlenosti velike su čak i za golemu Kinu: tri posto nezaposlenih u gradovima, oko 130 milijuna nezaposlenih u ruralnim područjima, a uza sve to i
oko 54 milijuna zaposlenih u državnom sektoru koji se smatraju tehnološkim viškom. Ako se o stopi urbane nezaposlenosti može i raspravljati (u inozemstvu se ona smatra višom od službenih kineskih podataka), nesporno je da bi već do kraja ovog stoljeća u kineskim gradovima posao moglo izgubiti 15 do 20 milijuna ljudi.
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 8. svibnja (Hina) - Brojke koje govore o nezaposlenosti velike
su čak i za golemu Kinu: tri posto nezaposlenih u gradovima, oko 130
milijuna nezaposlenih u ruralnim područjima, a uza sve to i oko 54
milijuna zaposlenih u državnom sektoru koji se smatraju tehnološkim
viškom. Ako se o stopi urbane nezaposlenosti može i raspravljati (u
inozemstvu se ona smatra višom od službenih kineskih podataka),
nesporno je da bi već do kraja ovog stoljeća u kineskim gradovima
posao moglo izgubiti 15 do 20 milijuna ljudi. #L#
Posljedica je to, kako ističu u Državnoj komisiji za restrukturiranje
gospodarstva, prirodnog prirasta stanovništva, ali i reformi na putu
transformacije planskog u tržišno gospodarstvo. Sigurno je također i
da je to rezultat bujanja gradova pod pritiskom nezaposlenih iz
seoskih područja, spremnih prihvatiti svaki posao koji im se nudi, za
razliku od gradskih starosjedilaca koji su, kad jednom ostanu bez
posla, nerijetko skloni i biranju. Teško im je prebroditi šok nakon
otpuštanja i teško im je prihvatiti da "izgradnja socijalizma s
kineskim značajkama" nije isto što i "izgradnja socijalizma" u ono
doba kad se industrijskim radnicima tepalo kao avangardi, o čijim je
potrebama poduzeće vodilo brigu doslovce do smrti. U novim prilikama,
uz jaku konkurenciju na, ranije nepostojećem, tržištu radne snage, u
kategoriji tehnološkog viška odjednom su se našli i brojni stariji
radnici, posebice žene sa slabijim kvalifikacijama, što sve zajedno i
ne daje velike izglede u potrazi za novim poslom. A država tek gradi
sustav socijalne skrbi primjeren današnjim uvjetima, što ide sporo i
zbog manjka novca.
Nezaposlenost je, to je sada jasno, dugoročni kineski problem u kojem
se odvojeno može promatrati i pitanje otpuštanja tehnološkog viška i
pitanje njegova novog zapošljavanja. Što se otpuštanja tiče, ono je
sigurno cijena koja se mora platiti u svjetlu sve glasnijih zahtjeva
da se državna poduzeća napokon u većem broju osposobe za opstanak na
tržištu i da se tako prekine gomilanje gubitaka koje je sve teže
pokriti. Otpuštanja, s druge strane, pridonose socijalnim tenzijama,
uz već postojeće nejednakosti na razini pokrajina i regija te uz
produbljavanje socijalnih razlika među građanima općenito, što je
problem koji državu dodatno zabrinjava.
Iako teško vidljivi, prosvjedi nezaposlenih, prema stranim izvorima,
već jesu dio kineske svakodnevnice. Štoviše, honkonški je tisak
podmetanje bombi u ožujku pred dvije robne kuće u Pekingu prikazao
ovih dana kao akciju organiziranih radnika otpuštenih iz državnih
poduzeća. Točno ili ne, sigurno je da se problem može ublažiti samo
djelotvornim zapošljavanjem otpuštenih, pri čemu država stavlja
naglasak na sektor usluga, na privatni sektor i na samozapošljavanje,
planirajući pritom i određene porezne olakšice za poslodavce. Država
otvoreno upozorava da se otpušteni moraju i sami potruditi oko novog
zaposlenja, što je savjet koji mlađi lakše, a stariji teže prihvaćaju.
Da zapošljavanje otpuštenih postaje glavni problem, kazuje i praksa po
kojoj u Shanghaiu građanin zainteresiran za privatni rad može u
jednome danu ishoditi potrebne dozvole i registrirati posao. Kad se
već i administraciji žuri, znači da je stanje ozbiljno. Peking će,
primjerice, 20.000 otpuštenih iz državnog sektora prekvalificirati u
taksiste, povećavajući tako njihov broj u gradu na 100.000.
Grubi rezovi u državnom sektoru - uz integriranja poduzeća koja tako
mogu preživjeti, ili uz bankrote, a u svakom slučaju uz otpuštanje -
cijena je na koju, kako se čini, pristaju i zagovornici stabilnog
gospodarskog rasta kojima je više stalo do djelotvornog gospodarstva
nego do samoga državnog sektora, ali i konzervativci koji se plaše
privatizacije, videći u njoj izravan put u kapitalizam. Uz
nedjelotvorni privatni sektor i ponor gubitaka što ostaje za njim,
ozdravljenje državnih poduzeća njima je jedini jamac da će državno
vlasništvo ostati okosnica kineskog gospodarstva. No, uz tehnološki
višak od pedesetak milijuna ljudi teško da je to moguće.
(Hina) mer br
081437 MET may 97