TOKIO, 2. travnja (Hina - Sonja Djerasimović) - Zatvaranjem najvećeg i najstarijeg rudnika ugljena "Mikkea" na Uskrs i stupanjem na snagu početkom travnja novog zakona kojim će reciklaža svih staklenih i plastičnih boca iz kućanstva
postati obvezatna, Japan se po razini zaštite i čuvanja okoliša približio svjetskom vrhu.
TOKIO, 2. travnja (Hina - Sonja Djerasimović) - Zatvaranjem najvećeg i
najstarijeg rudnika ugljena "Mikkea" na Uskrs i stupanjem na snagu
početkom travnja novog zakona kojim će reciklaža svih staklenih i
plastičnih boca iz kućanstva postati obvezatna, Japan se po razini
zaštite i čuvanja okoliša približio svjetskom vrhu. #L#
Nakon objave vlade da će do godine 2002. ukinuti sve subvencije za
ugljenokope, sudbinu "Mikkea" doživjet će još dva zagađivača -
preostala dva rudnika ugljena na Hokkaidu i kod Nagasakija. Premda
skoro u cijelosti ovisan o uvoznoj energiji, Japan - zahvaljujujući
razvoju vlastite znanosti - očekuje da će do početka 21. stoljeća
korištenjem nuklearne tehnologije na bazi plutonija moći zadovoljiti
50 posto svojih energetskih potreba.
Unatoč eksplozivnom razvoju industrije i proizvodnje nakon Drugoga
svjetskog rata, kao i državnoj politici koja je dugo gospodarski rast
smatrala prioritetnijim od zdravlja pučanstva i čistog okoliša, Japan
je danas uspio otkloniti posljedice masovnog zagađenja iz pedesetih i
šezdesetih godina i postati jednom od najčistijih zemalja na svijetu.
Kao posljedica enormnoga gospodarskog rasta i porasta individualne
potrošnje prošlih godina, problem otpada poprimio je u Japanu
alarmantne razmjere. Naime, na godinu se proizvede 50 milijuna tona
tzv. općeg otpada koji se, za razliku od industrijskog otpada, sastoji
od svakodnevnog smeća iz kućanstava, ureda ili prodavaonica. Prema
zakonu, uklanjanje industrijskog otpada obveza je proizvođača, a za
tzv. opći otpad odgovaraju lokalne i gradske vlasti. Novim zakonom o
obvezatnoj reciklaži staklenih i plastičnih boca smanjit će se problem
budući da te boce čine gotovo 60 posto "općeg otpada". Nakon 2000.,
prema planu vlade, obvezatna će biti reciklaža svega plastičnog
otpada.
Zahvaljujući dobroj japanskoj organizaciji i nadmoćnoj tehnologiji,
već su se izgradili sasvim novi pogoni koji su još tijekom 1996. od
recikliranih plastičnih boca počeli proizvoditi razne tekstilne
predmete - od košulja i sukanja do odora, pa čak i šatorskih krila. Od
jedne boce od litru i pol može se načiniti košulja, a za šator je
potrebno 80 takvih boca.
Najvažniji zakon u ekološkoj borbi Japana jest godine 1993. prihvaćen
Osnovni zakon o okolišu u kojem se ističe ravnoteža između
gospodarskih aktivnosti i zaštite i očuvanja prirode i okoliša, uz
nametanje posebnih poreza, kazni i obveza plaćanja odštete
zagađivačima. Na temelju tog zakona japanska je vlada potkraj 1994.
donijela svoj opći ekološki program koji predviđa društvo koje će,
unatoč minimalnom opterećenju prirode i okoliša, u 21. stoljeće ući
sposobno za daljnji rast i razvoj.
Opsežan ekološki program ne obuhvaća samo zakonske mjere i
preusmjeravanje na području znanosti i tehnologije, nego i promjenu
mišljenja i života, te - kao logičnu posljedicu - promjene u
izobrazbi. Ilustrativan je primjer i jedno od najstarijih i
međunarodno najpoznatijih japanskih sveučilišta - Katoličko
sveučilište "Sophia". Kao prvo u Japanu, Sveučilšte "Sophia" otvorilo
je studij ekologije u sastavu svojega Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta. U sastavu Pravnog fakulteta osnovan je Institut za
proučavanje pravnih aspekata globalne zaštite okoliša.
Studij ekologije utemeljen je prije nekoliko godina i u sklopu
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta, a
japanski ekološki program svima može poslužiti kao uzor.
(Hina) sd sv
022009 MET apr 97