ZAGREB, 28. travnja (Hina) - Pripadnici Benediktinskog reda utemeljenog u 6. stoljeću, tek su od 9. stoljeća smjeli jesti kokošje meso. Dopuštenje da koku iznesu za trpezu dobili su tek nakon dugotrajnih i teških teološko-gurmanskih
rasprava, podsjeća se pod naslovom "Raspre zbog kokoši" u kršćanskoj obiteljskoj reviji "Kana".
ZAGREB, 28. travnja (Hina) - Pripadnici Benediktinskog reda
utemeljenog u 6. stoljeću, tek su od 9. stoljeća smjeli jesti kokošje
meso. Dopuštenje da koku iznesu za trpezu dobili su tek nakon
dugotrajnih i teških teološko-gurmanskih rasprava, podsjeća se pod
naslovom "Raspre zbog kokoši" u kršćanskoj obiteljskoj reviji "Kana".
#L#
Uživanje mesa četveronožnih životinja, prema pravilima sv. Benedikta,
bilo je najstrože zabranjeno. U prvim stoljećima opstojnosti
Benediktinskog reda, dvojilo se smije li se u redovnički jelovnik
unositi čak i mlijeko i mliječne proizvode. No, kako mlijeko nastaje
od bilja kojim se hrane krave, te se ne radi o mesu, to je uživanje
mlijeka i mliječnih prerađevina postalo neupitnim. Slična je logika
vrijedila i za jaja. Njih su redovnici smjeli jesti u neograničenim
količinama i pripremljena na najrazličitije načine. No tako nije bilo
i s kokama koje nesu jaja. Do trenutka kada je najzad na benediktinski
stol iznesena pečena kokoš, vodio se pravi "kokošji rat". Petar
Venerabilis, onovremeni veliki protivnik kokošjeg mesa na
benediktinskom jelovniku, kao argumet navodi slučaj redovnika koji je
usprkos zabrani pojeo cijelu kokoš da bi ga snašla strašna smrt
gušenjem. No Venerabilis i njegove pristaše svoj su rat protiv kokoši
- izgubili. U obranu kokoši ustala je, navodno, i sama sv. Hildegarda.
(Hina) ld
281126 MET apr 97