NEW YORK, 25. travnja (Hina/AFP) - Preživjeli pedesetogodišnjaci iz sedamdesetih i osamdesetih prisjećaju se s nostalgijom vremena kad su Bianca (Jagger), Calvin (Klein) ili Andy (Warhol) provodili besane noći u "Studiju 54", kad je
New York "by night" bio poprište ekscesa i provokacija.
NEW YORK, 25. travnja (Hina/AFP) - Preživjeli pedesetogodišnjaci iz
sedamdesetih i osamdesetih prisjećaju se s nostalgijom vremena kad su
Bianca (Jagger), Calvin (Klein) ili Andy (Warhol) provodili besane
noći u "Studiju 54", kad je New York "by night" bio poprište ekscesa i
provokacija. #L#
"The Last Party: Studio 54, Disco and the Culture of the Night"
izlaže na vidnom mjestu u svim knjižarama u gradu svoju srebrnastu
naslovnicu ukrašenu fotografijama Warhola, Lize Minnelli i modnog
kreatora Halstona.
Usporedo s promocijom knjige njujorškog novinara, izložba fotografija
"Noćnih kreatura" otvorena je u galeriji u četvrti Soho, a gledatelji
čekaju u redu da vide "Pink Flamingos", kultni film Johna Watersa u
kojem transvestit Divine pokušava biti "najgnusnija osoba na zemlji",
koji se ponovno prikazuje nakon 25 godina.
Tu nostalgiju čini se potiče "čišćenje" New Yorka, posebice
Manhattana, koji je postao čišći i sigurniji grad, gdje Disney širi
svoje pipce na veliku radost srednjeg staleža koji se ponovno tamo
nastanjuje, napuštajući predgrađa.
Gradonačelnik "Rudy Giuliani, objavivši bespoštedni rat zločinu
protiv kvalitete života, želi napraviti od Manhattana aseptično mjesto
za život obitelji kao što je to današnji Las Vegas", objašnjava autor
knjige Anthony Haden-Guest.
Posljednji dio djela posvećen je padu "kralja" njujorških noći iz
devedesetih godina, Peteru Gatienu, nedavno optuženom za trgovinu
drogom i fiskalne pronevjere.
Haden-Guest smatra također da je prijelaz s kokaina i alkohola na
MDMA (zvan "speed") i na Special K, veterinarsko anestetično sredstvo,
omiljene droge noćobdija, uništio atmosferu. Neke fotografije koje
objavljuje, na kojima se vide Margaux Hemingway, Truman Capote ili
Mick Jagger potpuno otupjeli, kao da ne pokazuju nikakve promjene u
ponašanju.
"Studio 54" nije bio klub kao ostali, rekao je Haden-Guest. "On
zauzima kutak povijesti", piše on.
"Bio je to jedini klub gdje ste mogli imati seksualne odnose", kazao
je autoru princ Egon von Furstenberg, jedan od stalnih gostiju.
Knjiga se čita kao zabavni mondeni dnevnik gdje nalazimo Biancu
Jagger (spomenutu 20 puta!), Margaret Trudeau, Trumana Capotea, Gloriu
Swanson, Rudolfa Nurejeva i jasno Donnu Summer i Dianu Ross, budući da
je ondašnja glazba bila disco.
"The Last Party" manje je uvjerljiv kad ispituje noviju prošlost i
stanje njujorškog noćnog života.
"Otkriva koliko je njegov pristup u stilu 'život bogatih i slavnih'
zastario kad se radi o današnjim klubovima", prokomentirao je kulturni
tjednik Village Voice.
Haden-Guest čini se doista ima više problema kad tumači "club kids"
koji nastanjuju njujoršku noć, jednako kao i kad progovara o
"sex-clubs" koji, što god rekao princ Furstenberg, nisu zatvorili
vrata.
Otvorenje izložbe fotografija bilo je doista okrutno za svijet kakav
opisuje Haden-Guest. Pjevačica Gloria Gaynor toliko je dobila na
težini da se trebala identificirati, mladi posjetitelji nisu je mogli
prepoznati na fotografijama snimljenim prije 20 godina.
Osim toga, glavne teme izložbe preminule su, često od AIDS-a poput
Stevea Rubella, vlasnika "Studija 54".
(Hina) bnš bnš
251216 MET apr 97