WASHINGTON, 24. travnja (Hina/AFP) - Svemir je, kako se čini, zakrivljen prema jednoj osi, a svjetlost se širi dvjema vrlo različitim brzinama. To su otkrila dvojica američkih fizičara čiji radovi dovode u pitanje mnoge teorije, među
kojima i Einsteinovu teoriju relativnosti i teoriju o nastanku svemira.
WASHINGTON, 24. travnja (Hina/AFP) - Svemir je, kako se čini,
zakrivljen prema jednoj osi, a svjetlost se širi dvjema vrlo
različitim brzinama. To su otkrila dvojica američkih fizičara čiji
radovi dovode u pitanje mnoge teorije, među kojima i Einsteinovu
teoriju relativnosti i teoriju o nastanku svemira. #L#
"Zapanjujuće je u našim rezultatima to što, kako se čini, postoji
neka apsolutna os, neka vrsta svemirske zvijezde Sjevernjače prema
kojoj se orijentira cijeli svemir", ističe John Ralston, jedan od
istraživača sa sveučilišta u Kansasu.
Ta os određuje smjer putovanja svjetlosti kroz svemir i "dovodi u
pitanje i samu zamisao prema kojoj u svemiru ne postoji ni 'gore' ni
'dolje'", dodaje njegov kolega Borge Nodland sa Sveučilišta Rochester
u američkoj državi New York.
Gledajući sa Zemlje, zamišljena os spaja zviježđa Sekstanta i Orla.
Fizičari pretpostavljaju da je ta pojava ili osobina samog svemira
kao takvog, ili plod utjecaja nekog tijela koje još nije otkriveno, a
o čijem se postojanju već nagađa u nekim teorijama.
Pri izvođenju svojih zaključaka, služili su se pregledom usmjerenja
električnih polja radiovalova koje odašilje 160 poznatih galaksija.
Osim toga, Nodland i Ralston otkrili su i to da se svjetlost pri
prolazu kroz svemir ponaša poput spirale, to jest da se namata oko te
zamišljene osi.
Iako ne mogu objasniti takvo ponašanje svjetlosti, dvojica fizičara
izvode iz svojih istraživanja matematičku teoriju po kojoj svjetlost
putuje svemirom u dvije različite brzine. A ta je teorija, kako se
čini, posve suprotna teorijama po kojima je cijeli svemir jedinstven
i po kojima je brzina svjetlosti uvijek ista, što je ujedno i jedna od
glavnih postavki teorije relativnosti.
Sve do sada znanstvenici su mislili da je veliki prasak na početku
stvaranja svemira bio simetričan. No, "možda taj veliki prasak nije
bio baš tako savršen", možda je stvorio i velike nepravilnosti,
naglašava Noland.
Ti bi rezultati mogli potvrditi pretpostavke o postojanju još jednog
svemira, jer - ako je svemir simetričan, onda ovaj naš asimetrični
mora imati protutežu u nekom drugom svemiru, iskrivljenom u suprotnom
smjeru od našega, koji je nastao istodobno kad i naš.
(Hina) rug dgk
240628 MET apr 97