SLOBODNA DALMACIJA: SPALA KNJIGA NA - ČETIRI SLOVA?

ZAGREB, 23. travnja (Hina) - "Mogu li male stranke, čije se izborno tijelo svodi na članove obitelji, rodbinu, prijatelje i poznanike samoljubivih lidera (u mnogim slučajevima ovo i nije karikirano) uopće opstati kao neznatni politički subjekti nakon neuspjeha na proteklim izborima?", pitanje je na koje u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji odgovara Zoran Vukman. "Nesumnjivo, mnoge su male stranke na granici između političke groteske i ozbiljnosti, a argument protiv njihova egzistiranja je naprosto nedostatak članstva koje bi im osiguralo unutar sveukupnog biračkog tijela poneki postotak povjerenja, utjecaja i kredibiliteta, a ne tek pokoji promil glasača što politički habitus takve stranke čini smiješnim", ocjenjuje Vukman, a ocjenu temelji na zapanjujućem podatku dobivenom zbrajanjem glasova koje su na listama za Županijski dom Sabora dobile 32 manje stranke i šest nezavisnih lista, a koji pokazuje "da su sve te stranke skupa dobile tek 13,5 posto glasova od dva i pol milijuna birača koliko ih je glasovalo. Sve ostalo se odnosi na četiri najveće stranke HDZ, HSLS, SDP i HSS, uz IDS i HNS, što znači da je hrvatska politička stvarnost preopterećena suvišnim strankama koje bespotrebno disperziraju biračko tijelo i upravo otežavaju njegovu jasniju profilaciju u smislu biranja i prepoznavanja nekoliko autentičnih opcija i političkih filozofija", kaže Vukman i nastavlja: "Taj podatak govori ponešto i o političkom mentalitetu Hrvata, ali i o stanovitim lutanjima u potrazi za autentičnim opcijama, što je dovelo do njihova razvodnjavanja u šezdesetak registriranih stranaka, i u desetke udruženja građana s prikrivenim političkim afinitetima, odnosno do potrebe za stalnim atomiziranjem jednog malog biračkog tijela. Međutim, ni izborni neuspjeh ni nepisani zakoni političkog tržišta na kojemu se ne opstaje bez biračkog boniteta, ne potiču kod nas gašenje beznačajnih stranaka, dapače, do sada su svaki izbori izazivali osnivanje novih stranaka, obično iz frakcija postojećih. To je zanimljiv fenomen hrvatskog društva koji je izgleda ipak došao do zida, jer će zakoni političkog djelovanja sami s vremenom pokrenuti neumoljivi proces gašenja ili eutanazije onih političkih subjekata koji ne mogu među biračima naći opravdanje svog djelovanja". Navodeći u nastavku rezultate koje su pojedine od tih malih stranaka postigle, Vukman se posebno osvrće na ocjenu čelnika HDD-a Stjepana Loze koji smatra "da je postignut zajednički dogovor HDZ-a, HSLS-a, HSS-a i SDP-a da ovi izbori posluže za čišćenje hrvatske političke scene od stranaka koje ne pripadaju 'velikoj četvorici'". Vukman smatra da je ta teza "pomalo politički iracionalna" i dodaje: "Tu tezu je teško održati, jer su njezini jaki protuargumenti upravo podaci o stranačkim balastima u Hrvatskoj i mizernim izbornim rezultatima desetak registriranih stranaka. Naime, 'čišćenje' hrvatske političke scene od suvišnih stranaka nema u ovom kontekstu negativne konotacije, dapače, ono je nužno. Osim toga, ono se ne može konstruirati ili predodrediti nekakvim sporazumima 'četvorice velikih' jer je prije svega stvar odluke birača i spontaniteta takvih političkih procesa". Nakon svega, Vukman zaključuje: "Kako god kombinirali kad su u pitanju male stranke, dolazimo do zaključka da je pet do šest parlamentarnih stranaka razumna mjera do koje je dovela volja birača, i da su sve one male stranke koje ne sudjeluju u lokalnoj vlasti suvišne, kao izraz neozbiljnosti ili neutemeljenih ambicija pojedinaca. U svakom slučaju potvrđuju onu staru izreku o tri Hrvata i četiri stranke". (Hina) dd 230047 MET apr 97