ZAGREB, 16. travnja (Hina) - Okrugli stol "Iluzija centralnosti - politička stajališta srpskih elita u završnoj krizi jugoslavenske federacije" održan je danas na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u organizaciji uredništva
časopisa "Politička misao". Skup je okupio hrvatske politiloge, ekonomiste, sociologe, povjesničare i društvene analitičare, a uvodna izlaganja podnijeli su akademici Eugen Pusić i Jakov Sirotković, dr. Drago Roksandić i dr. Zvonko Lerotić.
ZAGREB, 16. travnja (Hina) - Okrugli stol "Iluzija centralnosti -
politička stajališta srpskih elita u završnoj krizi jugoslavenske
federacije" održan je danas na Fakultetu političkih znanosti u
Zagrebu, u organizaciji uredništva časopisa "Politička misao". Skup je
okupio hrvatske politiloge, ekonomiste, sociologe, povjesničare i
društvene analitičare, a uvodna izlaganja podnijeli su akademici Eugen
Pusić i Jakov Sirotković, dr. Drago Roksandić i dr. Zvonko Lerotić.
#L#
Izravan povod okruglome stolu bio je članak profesora na Oberlin
koledžu i srpskoga teoretičara Veljka Vujačića "Povijesno naslijeđe,
nacionalistička mobilizacija i političke posljedice u Rusiji i Srbiji:
weberijanska perspektiva". Kritizirajući Vujačićeve teze, po kojima su
i SSSR i Jugoslavija imale dominantnu i periferne nacije, Pusić je
iznio osnovnu postavku o kojoj se vodila rasprava: da su i Srbi i
Hrvati razvili "ideju centralnosti", odnosno da su najbolji i najveći
narodi na cijelom području.
Ta je ideja, po njegovu mišljenju, u prošlome stoljeću možda i imala
objektivnu podlogu (npr. Rački i Strossmayer nisu mogli ni zamisliti
neki drugi centar Jugoslavije osim Zagreba i Hrvatske), ali ona se
poslije izgubila i ostala je samo iluzija. Takve iluzije, "iluzije
centralnosti" i fascinacije vlastitom državom, nije pošteđena ni
današnja Hrvatska, smatra Pusić.
Akademik Sirotković se u svojoj raščlambi usredotočio na ekonomsku
komponentu "iluzije centralnosti", odnosno na gospodarsko stanje u
bivšoj Jugoslaviji i pogotovo položaj Srbije u njoj i (ne)opravdanost
teza o ekonomskom zaostajanju Srbije, koje su iznesene u Memorandumu
SANU još 1986.
Drago Roksandić pak smatra da je "povijest iluzija" vrlo važna za
razumijevanje nacionalnih ideologija na ovim prostorima, pa i onih s
kraja osamdesetih godina. Taj se nacionalizam, koji je nastao nakon
pada komunizma, može objasniti pojmom "etnokonfesionalnog
nacionalizma", drži Roksandić. Propuštajući priliku modernizacije i
poleta, koju je imala 1989., nakon pada komunizma, Srbija je, po
njegovu sudu, doživjela strahovit poraz, izgubivši svoju budućnost za
barem tridesetak sljedećih godina.
Zvonko Lerotić smatra kako ni srpski teoretičar Vujačić, ni srpski
intelektualci, nisu kadri shvatiti nacionalizam jer, dometnuo je,
Vujačić nije shvatio kako se nacionalizam može demokratizirati. Svi
nacionalizmi moraju završiti ondje gdje su danas Njemačka ili
Francuska, stvaranjem države, pravne države, države ljudskih prava i
socijalne države, drži Lerotić.
"U Hrvatskoj i Sloveniji 1989. postojao je demokratski nacionalizam,
no nitko mu nije dao priliku", ustvrdio je Lerotić.
U opširnoj raspravi sudjelovalo je tridesetak sudionika, uz ostale i
Davor Rodin, Đorđe Pribićević, Ivo Banac, Branko Caratan, Radovan
Pavić, Dalibor Čepulo, Danilo Pejović, Vlatko Mileta, Đuro Degan,
Božidar Javorović i Dušan Bilandžić, a pročitana je i brzojavka
Anđelka Milardovića, autora članka u jučerašnjem "Vjesniku", u kojem
se dovodi u pitanje opravdanost održavanja skupa s takvom temom.
Milardović je u svojoj brzojavci poručio sudionicima: "Gdje ste bili
kad je grmilo?"
(Hina) rd vkn
161651 MET apr 97