GENEVA, 15. travnja (Hina) - Na današnjoj sjednici Povjerenstva UN za ljudska UN, u Ženevi, u utorak je, povodom usvajanja rezolucije "o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici
Jugoslaviji", govorio zamjenik voditelja hrvatskog izaslanstva Branko Sočanec.
GENEVA, 15. travnja (Hina) - Na današnjoj sjednici Povjerenstva UN za
ljudska UN, u Ženevi, u utorak je, povodom usvajanja rezolucije "o
stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i
Saveznoj Republici Jugoslaviji", govorio zamjenik voditelja hrvatskog
izaslanstva Branko Sočanec. #L#
On je u svojem izlaganju upozorio da ova rezolucija, što ju je
predložilo izaslanstvo Sjedinjenih Država, na artificijelan način
izjednačava odgovornosti u pogledu stanja ljudskih prava u ove tri
zemlje. Hrvatsko izaslanstvo odlučno smatra da je u formuliranju
teksta rezolucije trebalo uzeti u obzir izvorne uzroke rata na
području bivše Jugoslavije i jasno razlučiti odgovornosti agresora za
etničko čišćenje i ratne zločine od odgovornosti zemalja žrtava za
slučajeve narušavanja ljudskih prava.
Nadalje, neprihvatljivim je ocijenjen stav u rezoluciji, prema kojemu
hrvatske vlasti moraju omogućiti "hitan povratak" njihovim domovima u
svim krajevima, a "osobito u krajinu", "svim izbjeglicama i
prognanicima", koji su "nasilno protjerani".
Naime, hrvatska vlada smatra da u svjetlu velikog međunacionalnog
nepovjerenja i nedostatnih sredstava za obnovu stambenog fonda i
gospodarstva, "hitan povratak" prognanika i izbjeglica nije
realistična opcija, već se zalaže za postepeni proces njihova
povratka.
Također, prema pouzdanim podacima, većina izbjeglica nema namjeru
vratiti se u Hrvatsku, te se hrvatsku vladu ne može smatrati
odgovornom za povratak svih izbjeglica, već samo onih koji to zaista
žele, tj. koji su spremni Hrvatsku priznati kao svoju domovinu. Osim
toga, hrvatsko je izaslanstvo odbacilo stajalište rezolucije, koje
govori o "nasilno protjeranim osobama", ističući da su masovni odlazak
srpskog stanovništva poslije akcije "Oluja" potakle i organizirale
njihove lokalne, pobunjeničke vlasti, unatoč apelima hrvatskog
vrhovništva da ostanu. Za Hrvatsku je neprihvatljivo i to da se u
rezoluciji spominje termin "krajina", budući da takve regije u našoj
zemlji nema, već su ovaj termin skovale samozvane vlasti pobunjenih
Srba.
Konačno, hrvatsko je izaslanstvo prigovorilo proširenju dogovora od
18. veljače 1996. u Rimu koji je utvrdio proceduru uhićenja,
zadržavanja i suđenja osobama osumnjičenima za kršenje međunarodnog
humanitarnog prava. Taj se dogovor, naime, odnosio samo na područje
Bosne i Hercegovine, a u rezoluciji što je danas prihvaćena na
sjednici Komisije UN za ljudska prava, njena se primjena de fakto
proširuje i na Hrvatsku.
(Hina) ab sb
152246 MET apr 97