GOVOR SVETOGA OCA IVANA PAVLA II

VATIKAN, 10. travnja (Hina) - Objavljujemo cjelovit tekst govora pape Ivana Pavla II. tijekom audijencije za hrvatsko izaslanstvo u četvrtak u Vatikanu. "Cijenjeni gospodine potpredsjedniče i ostali predstavnici državnih vlasti, časna braćo u biskupstvu, Srdačno zahvaljujem dr. Juri Radiću, potpredsjedniku Vlade Republike Hrvatske i predsjedniku Državnog povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama na ljubaznim riječima koje mi je uputio, i u ime vrhovne vlasti Republike Hrvatske. Također srdačno pozdravljam uzoritoga gospodina kardinala Franju Kuharića i druge ovdje nazočne biskupe i svećenike. Svima očitujem svoju dobrodošlicu. Razlog vašeg dolaska jest razmjena ratifikacijskih instrumenata triju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske koja je bila jučer ovdje u Apostolskoj palači. Radi se o trima sljedećim dokumentima: l. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, 2. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, 3. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Radostan sam što sada spomenuti Ugovori daju jasan pravni okvir djelovanja Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj i što joj omogućuju da na doličan način obavlja svoje poslanje. Kao što je poznato, ti Ugovori počivaju na trima temeljnim načelima: na vjerskoj slobodi, na razlici između Crkve i države i na potrebi suradnje tih dviju ustanova. Načelo vjerske slobode predstavlja temelj međusobnih odnosa između političke i crkvene zajednice. Što se tiče Katoličke crkve, ona je to načelo prihvatila u dokumentima Drugog vatikanskog sabora i zatim u Zakoniku kanonskoga prava. Uspostavom demokracije, to je načelo potvrđeno i u Ustavu Republike Hrvatske. Razlika između Crkve i države, dviju ustanova koje su međusobno neovisne i samostalne, svaka u svojemu poretku, drugo je načelo koje je nadahnulo gore spomenute Ugovore. I Crkva i država imaju vlastito područje djelovanja, različito je njihovo podrijetlo, njihovi ciljevi i sredstva za postizanje tih ciljeva. Ipak, Crkva i država susreću se u čovjeku, koji je, kao građanin, član države, a kao vjernik, član Katoličke crkve. Odatle proizlazi i važnost načela pravilne i izgrađujuće suradnje između Crkve i države, zbog unapređenje općega dobra građana i društva u cjelini. Uistinu je vrlo široko područje zajedničkoga djelovanja na kojemu su nadležnosti i djelatnosti Crkve i države približuju i često isprepliću. Ta načela, koja su odavno primjenjivana u raznim državama demokratskoga pravnog sustava, sada stupaju na snagu i u Republici Hrvatskoj, u poštivanju vaše povijesne, kulturne i vjerske posebnosti. Ne radi se nipošto o povlasticama danim Katoličkoj crkvi, nego o redovnome načinu unapređivanja međusobnih odnosa Crkve i države na korist svih građana. Jasno je da uređenje pravnoga položaja omogućuje Crkvi da se, s više sigurnosti, posveti svojemu vlastitom djelovanju; navještanju Evanđelja i promaknuću čovjeka i društva. Crkva samo traži da može nastaviti svoje poslanje služenja s novim poletom, žarom i stvaralaštvom, u zoru trećega kršćanskog tisućljeća. Sveta je Stolica, sretnom podudarnošću, potvrdila Ugovore 19. ožujka, na blagdan Sv. Josipa, kojega je Hrvatski sabor 1687. proglasio zaštitnikom Hrvatske. Njegovom zagovoru povjeravamo vjernu provedbu Ugovora na korist ne samo katolika, nego i svih građana Republike Hrvatske. Svakome od vas i svoj dragoj Hrvatskoj od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija. (Hina) pp fp 101839 MET apr 97