(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 10. travnja (Hina) - Pitanje poštivanja ljudskih prava u Kini ovih je dana ponovno u središtu pozornosti svjetske javnosti. Istodobno s raspravama u Povjerenstvu UN za ljudska prava u Ženevi,
gdje kineski predstavnici tumače stajališta svoje zemlje na ovu problematiku, krenula je i inicijativa nekih zemalja sa zahtjevom za osudom Kine glede ovog pitanja.
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 10. travnja (Hina) - Pitanje poštivanja ljudskih prava u Kini
ovih je dana ponovno u središtu pozornosti svjetske javnosti.
Istodobno s raspravama u Povjerenstvu UN za ljudska prava u Ženevi,
gdje kineski predstavnici tumače stajališta svoje zemlje na ovu
problematiku, krenula je i inicijativa nekih zemalja sa zahtjevom za
osudom Kine glede ovog pitanja. #L#
Odmah je uslijedio i kineski odgovor u kojem Peking upozorava da bi
bilateralni odnosi s državama koje u ovom Odboru žele ishoditi osudu
Kine mogli krenuti nizbrdo.
Strani novinari u Pekingu ovih su dana, pak, imali prilike o ljudskim
pravima čuti dvije potpuno oprečne ocjene. Od predstavnika Svjetske
udruge izdavača novina čula se osuda potpunog manjka slobode tiska i
političkih sloboda. Od uglednih kineskih pravnika koji se posebno bave
ljudskim pravima, mogla se - na posebno upriličenoj tiskovnoj
konferenciji - čuti ocjena po kojoj Kinezi nisu nikada ranije
uživali više sloboda i prava nego danas.
Da je, kao i obično, istina vjerojatno negdje u sredini, dokazuje
jednostavna usporedba današnje Kine s onom od prije 20 ili 40 godina.
Na tu se usporedbu poziva i službena Kina kada tvrdi kako je istodobno
s provođenjem politike reformi i otvaranja prema svijetu, od početka
Dengove ere l978., ostvarila velik napredak glede promicanja i zaštite
sloboda i prava svojih građana. Govoreći o tome, čelni ljudi iz Centra
za ljudska prava Akademije društvenih znanosti, pravnog odbora
Kineskog narodnog kongresa i Kineske udruge pravnika, posebno ističu
kako je taj napredak bio i ostao uvjetovan općim gospodarskim i
društvenim razvojem, te prije svega naporima na uspostavi, izgradnji
i trajnom usavršavanju pravoga sustava. U zemlji koja se kroz
razdoblje svoje moderne i suvremene povijesti nije mogla pohvaliti s
iole izgrađenijim pravnim sustavom, napori na izdizanju zakonitosti
iznad vlasti pojedinca, navode oni, mukotrpni su i ne daju brzih
rezultata.
Direktor Centra za ljudska prava kineske Akademije društvenih
znanosti Liu Hainian kaže kako se prava i slobode predviđene ustavom
ostvaraju upravo zahvaljujući svemu što je učinjeno na izgradnji
pravnoga sustava; ne samo da zakoni jamče određena prava i slobode,
već pojedinac ima pravo i reagirati sudskim putem kada se osjeća
zakinut u svojim pravima. Tako broj tužbi protiv upravnih organa raste
u Kini iz godine u godinu.
Uz još 65 milijuna stanovnika koji moraju riješiti problem prehrane i
krova nad glavom, dakle ostvariti pravo na egzistenciju, u golemoj
Kini s ogromnim regionalnim i inim razlikama, na ljudska prava se ne
gleda jednako kao na Zapadu. Orijentalna tradicija, sustav vrijednosti
i gledanje na svijet čimbenici su, kaže Liu Hainian, koje također
treba uzimati u obzir. U pozitivan kineski saldo on ubraja zajamčena
gospodarska prava, što se vidi u razvojnoj dinamici zemlje, kao i
neposredne izbore na selu (gdje živi velika većina Kineza) koji
predstavljaju ostvarenje demokratskih prava s dalekosežnim značenjem.
Obveza isticanja po dva kandidata za dužnosnike u državnoj hijerarhiji
također znače korak naprijed. Štite se prava djece, žena,
hendikepiranih, zaposlenih, otpuštenih, pripadnika nacionalnih
manjina, a količina neslužbenog tiska i raznolikost stajališta u njemu
svjedoči o slobodi tiska, smatra Liu. Kinezu na ulici nitko ne brani
da razgovara sa strancima o čemu želi, a jednako je i s poslovičnim
razgovorima s taksistima, navodi Liu argumentirajući postojanje
slobode govora.
Na pitanja stranih novinara o tome nije li znak neslobode to što je
Wei Jinsheng godinama u zatvoru jer se zalagao da razvoj demokracije
bude usvojen kao jedno od područja modernizacije, gdje je sloboda za
novinare u zatvorima i zašto ima toliko smrtnih kazni, koje sigurno ne
služe preodgajanju (u Kini vrlo frekventnom izrazu), kineski dužnosnici
potražili su odgovore u nedostacima i dogradnji kineskog pravnog
sustava tijekom vremena te potrebi zemlje da zaštiti svoju sigurnost.
Pedesetih godina Kina uopće nije imala krivični zakonik, a šezdesete
su je s katastrofom "kulturne revolucije" gurnule u kaos, ističe se.
Sada je ustrojila pravni sustav, donosi zakone i koliko može nadzire
njihovo provođenje, kažnjava samovolju dužnosnika, poučava
stanovništvo poštivanju zakona i služenju pravima koja mu jamče
zakoni, navodi Liu Hainian. On naglašava postupnost, ističući
20-godišnje razdoblje promjena kao kratko vremensko razdoblje. Glede
ukidanja smrtne kazne, kinesko je stajalište da uz teške zločine
kakvih ima diljem Kine, zasad nema uvjeta za njezino ukidanje. Glede
osuđenih disidenata službeni kineski odgovor je da država, kao i svaka
druga, štiti svoju sigurnost i stabilnost te da se onome tko se
ogriješi o zakon, i sudi po zakonu.
(Hina) mer br
101126 MET apr 97