GOSPODARSKE TEME U BRITANSKOJ PREDIZBORNOJ KAMPANJI

LONDON, 2. travnja (Hina) - Nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu, predizborna borba, koja se kroz medije do sada bavila pretežito navodnim i stvarnim skandalima kandidata, sve više se usmjerava na programske ciljeve dviju vodećih stranaka - vladajuće Konzervativne i oporbene Laburističke, kojoj ispitivanja javnog mnijenja daju prednost od čak 20 postotaka. #L# O najvažnijoj predizbornoj temi - gospodarstvu, o čemu su se u Britaniji u prošlosti često vodile i žučne, ideološki obojene rasprave, dvije stranke kao da se ne razlikuju: obje obećavaju biračima da neće uvoditi nove ili povećavati sadašnje osobne poreze, da će se libiti povećanja javih rashoda i da neće preuzimati nova zaduživanja države. Obje stranke su čvrsto obećale, poučene katastrofalnim učincima politike nekontroliranog rasta novčane mase prije dvadesetak godina, da će se zauzimati za stabilnost cijena. Jedina je razlika da laburisti, protivno dosadašnjoj praksi, namjeravaju britanskoj središnjoj banci dati veće ovlasti i stanovitu autonomiju pri određivanju temeljne kamatne stope. Ovakva predizborna obećanja temelje se na stabilnoj gospodarskoj slici suvremene Britanije: godišnja stopa inflacije je samo 2,7 posto, državni dug i proračunski manjak kreću se u okvirima maastriških kriterija, razina nezaposlenosti (6,7 posto) osjetno je niža nego kod najvažnijih europskih takmaca Njemačke i Francuske, a još je k tome, za razliku od europskih partnera, u stalnom padu. No, unatoč naizgled malim, pragmatičnim razlikama u temama gospodarstva, budući smjer gospodarske politike, iz perspektive birača nije isti nastavi li se vladavina konzervativaca ili izbornu pobjedu ostvare labourista. Naime, konzervativci će nastaviti izlagati gospodarstvo tržišnim silama, nastavit će se pojačana deregulacija tržišta, privatizacija, uklanjanje zaštitnih mehanizama na tržištu rada i uvođenje poslovnih načela privatnog sektora u javne službe. Te mjere pospješuju poduzetništvo i procvat kapitalističkog gospodarstva, no one neizbježivo pridonose stvaranju nesigurnosti radnog mjesta te pogoduju stvaranju jaza između bogatih i siromašnijih slojeva pučanstva. U više navrata laburisti su izjavljivali da njihov dolazak na vlast, nakon gotovo 18 godina neprekidne vladavine Konzervativne stranke, ne znači povratka na "stara" i ne tako slavna vremena kada je odnos države prema gospodarstvu nalikovao tutorstvu sveznajućeg nad nestašnim, nego da će zadržati do sada ostvareno. Ipak, napominju da reforme neće nastaviti na dosadašnji način. Težnja laburista je usmjeriti dobitke iz gospodarstva u korist potrošača i zaposlenih. Da bi se postigao željeni učinak, laburisti su mišljenja da država mora u većoj mjeri štititi interese potrošača u odnosu na privatizirane komunalne djelatnosti. Oni također kane ostvariti čvršći nadzor nad pokušajima stvaranja kartela. U fiskalnoj politici laburisti vide stanoviti prostor za uvođenje posebnog poreza na dobit za komunalna poduzeća, iz čijeg prihoda bi se trebao financirati dio programa obnove školstva, inače središnje predizborne teme laburističkog vođe Tonija Blaira. Pitanja zakonom zajamčene minimalne plaće i potpisivanja socijalne karte Europske unije, iako ranije često postavljana, Blair pred izbore kao da ne želi potezati. Naime, vladajućim konzervativcima pošlo je za rukom taj zahtjev prikazati u javnosti kao opasan korak kojim su se druge zemlje članice EU dovele u položaj da ne mogu učinkovito utjecati na smanjenje nezaposlenosti. Na putu prema izbornoj pobjedi Blairu je na vrijeme pošlo za rukom obuzdati utjecaj sindikata na donošenje odluka stranačkih tijela. U tome je bio toliko uspješan da ga konzervativcima naklonjeni mediji predstavljaju kao kloniranog britanskog premijera i Johna Majora, koji se za razliku od vođe konzervativaca zna bolje "prodati" javnosti. (Hina) miz fp 020918 MET apr 97