WASHINGTON I PEKING SE PITAJU KAKO ZAJEDNO U 21. STOLJEĆE

PEKING, 2. travnja (Hina- od stalnog dopisnika Branka Merlina) - Uobičajeno zaposleni primanjem brojnih stranih gostiju, koji u ovo doba godine stižu u Peking kao na pokretnoj traci, što svjedoči o važnosti Kine u suvremenom svijetu, od početka ove godine kineski se čelnici neuobičajeno često susreću s gostima iz Sjedinjenih Država, točnije, s američkim kongresmenima i biznismenima. #L# Kineski predsjednik i potpredsjednik, premijer i njegovi zamjenici, za ovu vrstu gostiju uvijek nalaze vremena, dokazujući time koliko je Pekingu stalo da nakon 25 godina izgradnje veza s Washingtonom kinesko-američke odnose postave na put stabilnog i normalnoga razvoja. Naime,u zadnje dvije godine ti odnosi nipošto nisu bili stabilni, opterećeni su problemima, a pokazalo se da i danas na njih snažno utječe negativan politički naboj, tijekom posljednjih mjeseci vezan uz sumnje o kineskoj upletenosti u nelegalno financiranje američke vladajuće stranke. Krajnja politiziranost kineskih tema u američkoj javnosti, reći će ovih dana Joseph Nye, direktor prestižne Škole upravljanja 'J.F.Kennedy' na Harvardskom sveučilištu, pokazuju da SAD još uvijek nisu načistu kako odgovoriti na izazove kineskog rasta. Kroz povijest, kaže Nye, etablirane su sile uvijek s nelagodom gledale na izrastanje novih suparnika; u tomeje i bit pitanja kako da SAD na pragu 21. stojeća definiraju svoju politiku prema Kini. Pritom, izbor se zapravo svodi na moguću politiku izolacije, ili pak na politiku suradnje koja će, definirana,kao "konstruktivni angažman", američkoj strani omogućiti da u određenoj mjeri djeluje na promijene unutar Kine. Uvjeren u vojnu nadmoć SAD, u što se kao bivši pomoćnik američkog ministra obrane razumije, Nye smatra da je panično ukazivanje na opasnost od kineskog vojnog jačanja obično pretjerivanje. S druge strane, ako je riječ o politici izolacije on smatra da SAD ne bi imale partnera za njezinu provedbu, jer zašto bi, primjerice, europske zemlje odustale od korisne suradnje s Kinom. Napokon, kaže Nye, lako je od Kine načiniti neprijatelja, ali time se istodobno ograničava izbor budućnosti; suradnja pak dozvoljava da se od budućnosti očekuju različite mogućnosti. Po mišljenju tog sinologa koji je sa skupinom znanstvenika posjetio Peking istodobno kad i potpredsjednik Al Gore, a pritom imao prilike i za razmijenu mišljenja s kineskim ministrom obrane, američko-kineski dijalog omogućuje da se na regionalnom planu osiguraju uvjeti za gospodarski rast, mir i stabilnost. Mir na Korejskom poluotoku, stabilna Rusija, smanjenje razloga za regionalnu trku u naoružavanju, sve su to i američki i kineski interesi. Pritom, značenje koje SAD kao gospodarski partner imaju za Kinu, isključuje bojazan da bi ona mogla istisnuti SAD iz regije. S druge strane, izgradnja multilateralnog sustava regionalne sigurnosti, na čemu radi Regionalni forum Aseana, osigurava i američku nazočnost na ovome području, a i Kinu upućuje na takve odnose sa susjedima koji isključuju samovolju većeg i jačeg. Zalažući se za racionalni pristup problemu, a protiv medijske histerije u kojoj su se na demoniziranju Kine na istim pozicijama našli ekstremno desni republikanci (koji nakon raspada Sovjetskog Saveza Kinu predstavljaju kao "carstvo zla" i neprijatelja bez kojega se ne mogu snaći), te krajnje lijevi demokrati (trajno ogorčeni kineskim odnosom prema ljudskim pravima), profesor Nye u sadašnjem stanju prepoznaje odraze američke unutranjepolitičke situacije. Između spomenutih krajnosti ostaje, naime, dvostranačka večina od koje se očekuje da dogovorno definira politiku prema Kini, odnosno da podrži Clintonovu politiku "konstruktivnog angažmana". Dok se u tom smislu stvari ne dovedu u red, odnosi Washingtona i Pekinga kretat će se po zakonu klatna, kao i proteklih godina. Od jednog do drugog visokog susreta i s međuprostorom uglavnom ispunjenim problemima. Zato strpljivost i upornost s kojom kineski čelnici primaju američke kongresmene i biznismene valja prepoznati kao rezultat obostrane želje da se kinesko-američki odnosi snažnije gurnu prema naprijed. (Hina) mer fp 020839 MET apr 97