BRINDISI, 21. ožujka (Hina/AFP) - Usred maslinika, samo nekoliko koraka od mora - velika kamena bijela zgrada. Naziv joj je "Vila nade", a za nekoliko desetaka malih Albanaca koji su tu stigli u ponedjeljak, zgrada koja je nekad bila
sirotište, 30 km sjeverno od Brindisija, postala je utočištem i mogućim polazištem za početak novog života.
BRINDISI, 21. ožujka (Hina/AFP) - Usred maslinika, samo nekoliko
koraka od mora - velika kamena bijela zgrada. Naziv joj je "Vila
nade", a za nekoliko desetaka malih Albanaca koji su tu stigli u
ponedjeljak, zgrada koja je nekad bila sirotište, 30 km sjeverno od
Brindisija, postala je utočištem i mogućim polazištem za početak novog
života. #L#
"Ne znam koliko se točno djece ovdje nalazi", rekla je odgovorna
dužnosnica organizacije Caritas iz Ostunija, Concetta Giovene, jedna
od osoba koje brinu isključivo o sudbini izgubljene albanske djece
i o njihovu kontaktu s njihovim raspršenim obiteljima.
Više od 70 mladih u dobi od 12 do 17 godina, koji su stigli iz
Albanije bez obitelji, provodi vrijeme kako najbolje zna i umije
očekujući ishod odluke o njihovoj sudbini. Najmlađi igraju nogomet ili
se guraju ispred crno-bijelog televizora kako bi pogledali neki
američki film.
Oni najstariji besciljno lutaju "Vilom nade", okupljajući se u malim
skupinama, "žicajući" slučajnog posjetitelja cigaretu ili odobrenje za
korištenje "telefona" kako bi nekog prijetelja ili rođaka koji je već
u Italiji obavijestili gdje se nalaze.
Nijedan od oko 200 sadašnjih stanovnika "vile", ne želi se vratiti
u Albaniju čak i ako se situacija tamo popravi. Svi žele nastaviti
život u Italiji.
"Najprije se trebalo pozabaviti onim najosnovnijim", rekla je gospođa
Giovene. Hitno je trebalo nabaviti madrace, pronaći odjeću, pobrinuti
se za bolesne, "složiti" obroke. "Ovo je poput košnice" kaže Giovene.
Kod stanovnika mjesta Ostuni ne zamjećuje se nikakav animozitet prema
mladim Albancima. Štoviše, mnogi su u "vilu" sami donijeli staru
odjeću, obuću i ostale elementarne potrepštine.
Nakon prihvata, trebalo je provjeriti identitet svakog od njih,
ispričala je Giovane. Talijanske vlasti izražavaju bojazan da bi djecu
mogli tražiti Albanci koji s njima nisu ni u kakvom srodstvu.
Više je albanskih državljana, koji žive u Italiji, došlo izravno u
centar u Ostuniju tražiti svog navodnog "nećaka". "Ne dolazi u obzir
da bismo pustili niti jedno dijete prije najdetaljnije provjere
rodbinskih veza", kazao je Enrico Guadalupi, odgovorni socijalni
djelatnik općine Brindisi.
Od dolaska na jug Italije djece bez roditelja, Guadalupija opsjedaju
Albanci koji žive u Italiji da im pronađe djecu. Ispričao je slučaj
jedne majke, Albanke koja u Italiji privremeno živi i radi već dvije
godine koja je sva u suzama došla u luku Brindisi, čiji je jedan dio
pretvoren u improvizirani prihvatni centar, preklinjući ga da pronađe
njezina sina. "Moja obitelj koja je ostala u Albaniji telefonom me
obavijestila da se moj trinaestogodišnji sin ukrcao na brod za Italiju
u utorak. Molim vas pronađite moje dijete".
"Izuzetno nas brine budućnost izgubljene djece", rekao je tužitelj
suda za maloljetnike u Lecceu, Francesco Gustapane, koji strahuje kako
bi takva djeca mogla poslužiti albanskim i talijanskim kriminalcima.
Policija je pak, objavila da su neki Albanci već iskoristili djecu
kao jamstvo za svoj ulazak u Italiju. Talijanski su ih policajci u
šali nazvali "djeca putovnice".
Naime, oni albanski izbjeglice koji su za ukrcaj platili 600 dolara,
ispričali su da djeca nisu bila obvezna platiti prijevoz, a osim toga,
prisustvo djeteta značilo je "jamstvo" za prihvat u Italiji.
(Hina) mh dh
211112 MET mar 97