SJEVERNA KOREJA: GLAD SIGURNA, REFORME UPITNE

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 19. ožujka (Hina) - Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda prenio je ovih dana upozorenja službenog Pjongjanga da Sjeverna Koreja ulazi u razdoblje u kojem joj više nisu preostale nikakve zalihe hrane. #L# Stanovništvu je već prepolovljena i mršava dnevna porcija od dvadeset dekagrama riže. Ako je i dosad bilo upitno kako će polugladni seljaci, koji posižu i za travom kao hranom, tijekom proljeća i ljeta obaviti fizički zahtjevne poljske radove, sada je sigurno da će mjeseci do iduće žetve biti iznimno teški. Sjetva i žetva, uz to, otežani su i manjkom umjetnih gnojiva te rezervnih dijelova i goriva za poljoprivredne strojeve. Po sudu promatrača, katastrofalne poplave u dvije protekle godine nisu isključivi razlog da je Sjeverna Koreja danas na rubu strašne gladi. Uzroci sadašnjeg stanja političke su naravi, a glad rezultat nemoći i nespremnosti komunističkog režima da odgovara na promjene u svijetu tijekom proteklog desetljeća. Prazne žitnice, prazna državna blagajna i gospodarstvo pred slomom samo su dovršetak jednog razvojnog ciklusa koji je postao do kraja besmislen i besperspektivan urušavanjem sovjetskog imperija i kineskim okretanjem od ideologije prema gospodarskom razvoju. Hoće li sadašnja glad izazvati promjene u Sjevernoj Koreji, na koji način i kakve, pitanje je o kojem se razlikuju dvije škole mišljenja. Jedna, uvjerena da ideološki fanatičan i visoko militariziran režim, međunarodno izoliran i po svojoj potpunoj zatvorenosti prema svijetu prikladno uspoređivan s podmornicom, mora pasti. Po drugom načinu mišljenja, postoji i mogućnost da režim uz nužne korekcije preživi. U prvoj varijanti, pitanje je i u kojoj bi mjeri eventualni slom režima ugrozio krhku stabilnost na podijeljenom Korejskom poluotoku. U drugoj, to se ne pita: potres na sjeveru, mogao bi ozbiljno zaljuljati i jug poluotoka, te izazvati složene i možda dugoročne posljedice za regionalnu stabilnost. Pristalice i jednog i drugog načina razmišljanja, slažu se da nedavne promjene u sjevernokorejskom rukovodstvu nisu dovoljno transparentne za davanje sigurnijih odgovora na pitanja o tome tko koga uklanja i postavlja (i s kojim ciljem), da li je riječ o koracima prema državnom udaru ili dvorskoj revoluciji, o borbi starih i mladih, i slično. Previše je nepoznanica, ali dužnosnici pojedinih agencija UN, koji češće posjećuju Pjongjang, uočavaju kao novost otvorenost tamošnjih sugovornika. To bi se moglo tumačiti i spremnošću režima, kada mu je već dogorjelo do noktiju, da svijetu zainteresiranom za mir na ovome području pruži sada priliku da mu pomogne. Tako je, primjerice, nedavno bio spreman poslati dvije grupe stručnjaka da se u Kini i Vijetnamu upoznaju s mogućnostima razvoja sela okrenutog tržišnom privređivanju. Režim je ipak i prije toga seljacima dozvolio slobodnu prodaju viškova, dok ih je bilo, što je također izvjestan znak spremnosti na promjene. A o tome vjerojatno svjedoči i spremnost Sjeverne Koreje na sudjelovanje u projektu Tumen. Riječ je o razvojnom programu u području rijeke Tumen, u graničnom području Kine, Rusije i Sjeverne Koreje, u kojem uz spomenute zemlje sudjeluju i Mongolija te Južna Koreja. UNDP (Program za razvoj UN-a), nakon tri godine tihe diplomacije, uspio je postići da se u veljači 1995. potpiše sporazum o projektu čija je svrha spomenuto područje pretvoriti u industrijsku i trgovinsku zonu. Sjeverna Koreja u tome sudjeluje sa svojom slobodnom industrijskom i trgovinskom zonom Rajin-Sonbong. Njezino otvaranje praćeno je i odgovarajućim zakonskim rješenjima koja je Pjongjang usvojio, što je sigurno zanimljiv i nov korak u sjevernokorejskom zakonodavstvu. Prema podacima tajništva projekta Tumen, sa sjedištem u Pekingu, zona Rajin-Sonbong je do kraja 1995. privukla samo 20 milijuna dolara stranih ulaganja, ali je do sredine 1996. priteklo daljnjih 35 milijuna i tu zanimanju stranaca za ovu zonu nije kraj. Najviše, navodi se, ulažu prekomorski Kinezi i Koreanci, dok je golemo zanimanje Južne Koreje za ulaganja u zonu onemogućeno stanjem političkih odnosa između Pjongjanga i Seula. Da su ti odnosi malo bolji, ocjenjuje tajništvo programa Tumen, bilo bi velike koristi za zonu. Ovako, ona usprkos zatvorenosti Sjeverne Koreje pred svijetom postoji, dijeleći sudbinu zemlje kojoj pripada. U vrijeme sadašnje gladi to znači da se strano ulaganje može obračunati i u žitu ili brašnu. (Hina) mer br 191345 MET mar 97