VJESNIK: STARE ZABLUDE EUROPE

ZAGREB, 18. ožujka (Hina) - Situaciju u Albaniji i ponašanje Zapada, analizira u današnjem VJESNIKU Carl Gustaf Stroehm i piše: "U starim grčkim mitovima definira se na klasičan način da je najveća nesreća i prokletstvo u životu čovjeka kada je osuđen da stalno ponavlja iste pogreške. (...) Gledajući ponašanje Zapada - to jest Europske unije, ali i Sjedinjenih Država - prema događajima u Albaniji, svakako se prisjećamo Sizifa i njegovog vječno neuspješnog posla. Poslije najnovijih odluka (ili bolje rečeno: neodlučnosti) Europske unije, koja nije spremna za vojnu intervenciju u Albaniji, trezveni promatrači dolaze do deprimirajućeg zaključka: Zapad prema Albaniji ponavlja iste pogreške i zablude kao početkom devedesetih na tlu bivše Jugoslavije, za vrijeme agresije protiv Hrvatske i, kasnije, Bosne i Hercegovine", komentira Stroehm izdvojivši izjavu Klausa Kinkela nakon sastanka članova EU u kojoj kaže da "Albanci moraju sami riješiti svoje probleme i uspostaviti potrebnu sigurnost - tek poslije toga oni mogu računati na pomoć Zapada, odnosno Europe. (...) #L# Ako prevedemo riječi Kinkela i ostalih europskih dužnosnika iz kamufliranih i diplomatskih floskula u svakidašnji, normalan jezik, onda to glasi: Mi, Europljani, pomoći ćemo vama Albancima tek tada, kada vam pomoć više neće biti potrebna", komentira Stroehm. Analizirajući dalje tu naivnost Zapada, naivnost koja "očigledno nema granice", Stroehm piše: "Zapadni mediji su s olakšanjem u nedjelju javili da je pucnjava u Tirani prestala, da nekoliko tisuća Albanaca demonstrira za mir. Ali u isto vrijeme u albanskoj luci Drač dogodile su se stravične scene: policija, odnosno civili u policijskim uniformama, pucala je u masu očajnih ljudi koji su se htjeli ukrcati u brod za Italiju. Skoro nitko od zapadnih promatrača i novinara nije postavio pitanje kako je moguće da u četvrtak 'ustanici' na ulicama Tirane pucaju kao ludi u zrak, a da je dan kasnije odjednom sve 'mirno'. Izgleda da albanski 'ustanak' možda ipak nije tako spontan kako to opisuju zapadni mediji?", komentira Stroehm. Napominje pritom kako nije sklon teorijama "da iza svega i svačega stoje neke 'zavjere'", ali da se, isto tako, u slučaju Albanije ipak "moramo upitati: je li ovaj 'ustanak' ili 'prevrat' zaista tako nevin i spontan? Radi li se zaista o 'gnjevu' običnog stanovništva - ili se možda iza svega toga krije neki plan različitih snaga, među ostalim mafije i različitih komunističkih klanova, koji su se organizirali u Socijalističkoj stranci kao nasljedničkoj partiji zloglasnog Envera Hoxhe?" Pojašnjavajući razloge svoje sumnjičavosti Stroehm, uz ostalo, piše: "Zašto je ustanak bio najuspješniji na jugu - u zavičaju pokojnog Envera? (...) Kako je moguće da su 'ustanici poslije osvajanja vojarni raspadajuće albanske vojske sjeli u teške tenkove i oklopna vozila - i odmah krenuli u akciju? 'Normalan' građanin ne bi znao upravljati tenkom! Očito je da su 'pravi' ljudi bili na 'pravom' mjestu - što su sumnjive slučajnosti". Stroehm dalje piše da je samo Wallstreet Journal izvješće televizijske mreže CNN iz Albanije okarakterizirao kao 'katastrofalno', istaknuvši kako se, pozivajući se na uvjerljiva upozorenja, tu ne radi o ustanku stanovništva, 'nego se radi o tajnoj strategiji Socijalističke partije Albanije, koja je u tome do sada imala čudnovate uspjehe'. Plan albanskih socijalista, tako smatra američki list, tako je dobar i efikasan da bi mogao poslužiti kao primjer i frustriranim komunistima u drugim postkomunističkim zemljama", dodaje Stroehm. Dalje piše: "Taktika nije sasvim nova: socijalisti optužuju predsjednika Berishu da je uspostavio 'jednostranački sustav' i 'diktaturu'. U isto vrijeme drže mu pištolj na čelu i traže od njega 'koalicijsku vladu', gdje bi oni imali odlučujuću ulogu. Premda su albanski izbori održani pod nadzorom međunarodnih promatrača, koji su potvrdili da su bili uglavnom korektni, odjednom socijalisti pričaju o 'krivotvorenju' izbornih rezultata. Zapad, koji je još nedavno potvrdio korektnost izbora, sada odjednom 'pronalazi' da su izbori ipak bili manipulirani i da Berisha - dosadašnji miljenik zapadnih političara - ipak nije demokrat. Još skandaloznije je da organizacija za europsku sigurnost traži 'ostavku' predsjednika Albanije. To je jedan zanimljiv i opasan presedan: međunarodno tijelo, čija demokratska legitimnost ili ne postoji ili je svakako sumnjiva, miješa su u unutarnju politiku jedne zemlje, koja je ne samo članica UN-a nego i Vijeća Europe, a osim toga i NATO-ovog Partnerstva za mir, odnosno tijela za atlantsku suradnju. (...) U međuvremenu svjetska javnost (kad bi željela čuti) mogla bi saznati da, na primjer, ustanički Odbor za zaštitu grada Vlore ima za predsjednika jednog Skendera Skera, koji je u komunističkom sustavu bio general armije dok ga Berisha nije otpustio. I takozvani oporbenim Forum za demokraciju igrao je zanimljivu ulogu u albanskim događajima. Lenjin je u svoje vrijeme govorio o 'korisnim budalama' koje nesvjesno pomažu komunistima. Nažalost, ova vrsta 'dobrih' ljudi neće tako brzo izumrijeti", piše na kraju Stroehm. (Hina) dp mi 181047 MET mar 97